Baletni prvak Tomislav Petranović, koji tri desetljeća umjetničkog rada obilježava nizom izvedbi Orašara, otkriva koja je tajna njegove zavidne tjelesne forme s 46 godina, ali i kakvi su mu planovi s novostečenom diplomom studija međunarodnih odnosa i diplomacije.
Kakav je osjećaj proslaviti veliki jubilej plešući?
Koliko sam uzbuđen, toliko sam i prožet nekim osjećajem spokoja. Radio sam najbolje što sam znao i dao sam se uvijek sto posto.
Na što ste najponosniji?
Na put koji sam prevalio, a da nikoga nisam tražio niti dobivao usluge.
Ima li nešto što biste rado zaboravili?
Ozljedu skočnog zgloba u ranijoj mladosti.
Kako održavate formu osim plesom?
Kombiniram jogu, kalisteniku, odnosno vježbe u kojima se zapravo radi s težinom vlastitog tijela, dižem utege... Treniram više puta dnevno.
Je li uloga princa u Orašaru kruna vaše karijere?
Očito je to postala, već i zbog toga koliko sam ga puta i u koliko verzija plesao.
Imate li i dalje tremu uoči izvedbi?
Veliki sam tremaš, iako se to u posljednjih nekoliko godina ipak malo smirilo. Konačno sam shvatio da ne smijem piti kavu prije predstave jer postajem još nervozniji. No, nekoliko trenutaka prije nego što stanem na scenu - sve se smiri. Ne znam kako bih to objasnio. Zen.
Imate li neke rituale za sreću prije predstava?
Nisam praznovjeran, ali ako se sjetim nečega što sam napravio prije uspješne predstave - ponovit ću. Za svaki slučaj…
Jeste li ikada pomislili napustiti svijet baleta?
S 28 godina sam imao krizu koja je dosta uobičajena za plesače, jer je to neka prekretnica kada moraš ili prihvatiti stvari kakve jesu ili promijeniti život. No, pojam odustajanja ne postoji u mojem životu.
Kakve su vam ambicije s diplomom studija međunarodnih odnosa i diplomacije?
Prošli tjedan sam uspješno obranio diplomski rad na temu kulturne diplomacije i uloge baletne umjetnosti u diplomaciji. Ambicije mi nikada nije nedostajalo, no na neke stvari jednostavno ne možemo utjecati i možemo samo očekivati najbolje.
Do kada planirate plesati?
Plesat ću dok me tijelo i um budu služili. Sretan sam što još uvijek mogu… Iako je sve teže.
Je li vas brat blizanac, koji je profesionalni džudaš, naučio nekim pokretima?
Zajedno smo počeli trenirati džudo, što mi je uvelike pomoglo u plesačkoj karijeri. Svim roditeljima bih ga preporučio.
Tko vam je najstroži kritičar?
Članovi obitelji.
Kako se najbolje opuštate od stresa?
S drugom vrstom stresa - jer klin se klinom izbija. Najbolji je osjećaj zadovoljstva nakon preskočene prepreke.
Imate li neki skriveni talent?
Dobro mi idu strani jezici.
Što volite jesti, a što kuhati?
Jako volim jesti, a jako me malo zanima kuhanje, iako vrlo cijenim taj talent.
Što je za vas ljubav?
Spokoj.
Koja vas predrasuda o baletanima i danas uspije iznervirati?
Predrasude me odavno ne nerviraju, inače se ne bih bavio ovim poslom.
Što si želite u novoj godini?
Da budem okružen ljudima koje volim i da su sretni te da me skočni zglob prestane boljeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....