Zagrepčanin Siniša Drobnjak, organizator nadolazećeg D Business Leadership Summita, vlasnik je tri tvrtke, a unatoč zahtjevnom tempu pronalazi vremena i za svoje strasti - izradu predmeta od drva, sviranje gitare i trčanje
"Nadolazeća konferencija D Business Leadership Summit najveći je i najzahtjevniji projekt moje karijere, iskorak iz vlastite zone komfora u nepoznato, bez garancije uspjeha. To je na neki način postao i moj životni put, jer ništa ne raste u zoni komfora. Moramo skupiti hrabrost i zakoračiti u nepoznato da bismo narasli, to je ujedno poruka ovog summita", govori 54-godišnji Siniša Drobnjak, ekspert za osobnu i poslovnu transformaciju.
Vlasnik je triju tvrtki u domeni razvoja IT rješenja u stomatologiji i distribuciji medicinskih proizvoda te organizator DBL konferencije koja se održava u studenome u Zagrebu. Još prije trideset godina shvatio je da je poduzetništvo najveći poligon za osobni razvoj, a uspoređuje ga s teretanom koja se nikad ne zatvara i gdje utezi ne postaju lakši, već mišići moraju postati jači. U to se uvjerio i tijekom dvogodišnjeg školovanja u Americi kod motivacijskog govornika Tonyja Robbinsa koji ga je inspirirao na to da prije pet godina pokrene DBL Summit.
"Na ideju sam došao osvijestivši postojanje nečeg što sam nazvao dentalni paradoks. Nakon povratka iz Amerike pitao sam svoje klijente, privatne stomatologe, koji je najveći problem s kojim se u poslovanju suočavaju. Nitko mi od njih nije odgovorio da su u pitanju klinički problemi. Kad sam to shvatio, pokrenuo sam edukaciju koja će im pomoći da riješe svoje stvarne probleme - poslovne, komunikacijske, pravne i operativne. U pet godina se DBL Summit iz stomatologije proširio u privatno zdravstvo, s tendencijom širenja u druge struke. Namijenjena je profesionalcima u zdravstvu, no okupljamo i ljude koji žele stvarnu promjenu u svom životu. Zato događanje traje tri dana, koliko je potrebno da se dogodi promjena. Od predavača bih istaknuo dr. Stijna Thoolena, liječnika i fiziologa iz NASA-e koji će podijeliti životna iskustva", objašnjava Siniša koji si nakon svakog projekta postavi pitanje: ‘Koja je sljedeća razina koju možeš dosegnuti?‘
Takav tempo iziskuje potragu za dobrim balansom, a Sinišin način postizanja ravnoteže je uživanje u glazbi, trčanju, jahanju i radu s drvom.
"Oduvijek sam volio prirodne materijale - drvo i kamen, ali nisam imao nikoga u blizini da me nauči kako ih obrađivati. Kad sam poslovno bio u najvećim problemima i izazovima, shvatio sam da me opušta komad drva u rukama i njegova obrada. Zahvaljujući društvenim mrežama naučio sam kako svladati svaki problem koji mi se na tom putu pojavio. Dublja je poruka da čim zarežete komad daske, trenutno vidite rezultat: u biznisu često morate raditi mjesecima da ostvarite rezultat", govori Siniša. Najviše voli raditi s bačenim komadima drva pa ono što je nekome otpad njemu je materijal za rad. Sve što izradi, poklanja drugima. Restaurirao je stare drvene škrinje za odjeću, a jedno je vrijeme koristio bačene palete za transport kojima je u nekoliko stanova dekorirao zidove. Posebno voli izrađivati daske za rezanje mesa za koje koristi više različitih vrsta plemenitog drva. Zbog kompleksnosti izrade za jednu mu dasku treba oko tjedan dana, tako da ih napravi samo nekoliko godišnje. Zadnju je radio od hrastovih dasaka sa stare vinske bačve, drva starijeg od sto godina.
Godinama se bavi i sportovima izdržljivosti, poput ultramaratona, triatlona ili Highlander challengea na Velebitu. S trčanjem je počeo prije deset godina i danas ne prođe dan da ne istrči barem tri kilometra. Isto tako, ne prođe dan da ne uzme jednu od svojih gitara i ne zasvira, jer u duši je okorjeli roker. Dječački san ostvario je kada ga je prijatelj pozvao da se pridruži blues bendu "Voodoo Ramble", što je rezultiralo brojnim nastupima i s nekoliko studijskih albuma. Zbog kćeri Emme zavolio je i jahanje, kojem su oboje vjerni već 16 godina te su vlasnici dva američka "quarter" konja, koji su članovi obitelji i dobar dio slobodnog vremena posvećuju njima. A upravo je Emma ta koja ga motivira da svaki put iznova krene naprijed, bilo da je riječ o hobijima ili poslu.
"Već godinama imam mali ritual - u običnu staklenku ubacim papirić svaki put kad mi se dogodi neka dobra stvar ili neko novo i najmanje postignuće. Napunio sam već dvije tegle sa stotinama papirića i kad mi je teško, istresem sve te papiriće na stol i čitam što sam sve postigao. To je jedan od načina kako se motiviram i kako gradim vlastiti "mindset" posvećen uspjehu sebe kao kompletne osobe, ne samo poduzetnika. Tvrdoglava upornost utkana je u moj DNK i to je ono što me guralo naprijed i kad mi je bilo najteže, a rečenica koju me kći naučila i koja je postala moja mantra je: ‘A što ako uspiješ?‘ Dakle uvijek postoji šansa da uspijemo!", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....