Kuća za vikend u prirodi bila je dugogodišnja želja novinarke Karoline Lisak Vidović i njezine obitelji pa su često obilazili razne lokacije po Hrvatskome Zagorju, Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru i Lici, a kada su ugledali kuću pokraj rijeke - dvojbe više nije bilo.
"U planinsku kuću na deset metara od Kupe odmah smo se zaljubili jer pruža pogled na rijeku s terase i spavaće sobe kao i mir koji ju okružuje. Zaljubili smo se u pjev ptica. Taj pogled liječi i ma koliko došli iz Zagreba opterećeni poslom ili svakodnevnim stresom, dovoljno je samo sjesti na terasu ili u dnevni boravak i gledati tu božanstvenu sliku rijeke. Kuća nas je osvojila svojim jednostavnim oblikom, drvenim oblogama i načinom na koji je građena u odnosu na prirodu, poštujući je, uključujući je u svoj ambijent, a ne zanemarujući ju, kako je to često slučaj. Ona kao da postoji da bi nam nudila taj pogled, a Kupa je baš svaki put kad ju pogledate drugačija, mijenja boje i teksturu", govori Karolina Lisak Vidović, urednica i novinarka na HTV-u, vodeći nas kroz svoju vikendicu u selu Brođani, nedaleko od Karlovca. Ondje često provodi vrijeme s kćerima Laurom i Frankom te suprugom Gordanom koji je ovaj njihov raj na zemlji pronašao početkom godine i više nije bilo dvojbe. Kuća za vikend u prirodi bila je njihova dugogodišnja želja pa su često obilazili razne lokacije po Hrvatskome Zagorju, Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru i Lici, no brzo su odustajali, sve dok nisu pronašli ovu koja je cijelu obitelj osvojila na prvu.
Kuća ima sto četvornih metara, a nalazi se na parceli od tisuću. Na donjoj razini je prostrani dnevni boravak koji se s kuhinjom stapa u jednu cjelinu, a na samom ulazu u kuću otvara se pogled prema staklenoj stijeni i terasi na kojoj je ugrađen jacuzzi. U prizemlju je i kupaona, a na gornjoj etaži dvije spavaće sobe, glavna s bračnim krevetom i manja, s dva jednostruka kreveta. "Posebno nam je bio važan smještaj bračnog kreveta u glavnoj spavaćoj sobi. On je okrenut leđima prema ulaznim vratima i postavljen da gleda prema staklenoj stijeni pa kad se probudite ujutro pogled vam odmah hvata rijeku. Najvažniji nam je taj pogled prema rijeci, neokrnjen betonom i tišina, neokaljana onom suvremenom bukom od koje bježimo u taj naš mali raj. Uživamo sjediti u dnevnom boravku, gledati u peć i slušati kako vatra pucketa, to suprug najviše voli, vatra ga naprosto hipnotizira", objašnjava Karolina.
U kući prevladavaju boje prirodnog drva, ali i blijedo tirkizna boja trosjeda u dnevnom boravku. Zbog tišine i posve nesmetanog pogleda prema Kupi, čini se kao da je kuća na osami, pa vlasnici mogu satima sjediti na terasi i ne vidjeti nikoga. No, iza kuće su drugi slični domovi pa ako žele društvo uvijek je netko blizu.
Vikendica je kombinacija autohtone drvene gradnje i moderne, jednostavne smirujuće estetike. Pri uređenju nisu htjeli pretrpati prostor, pa su postavili samo najnužniji namještaj, i to drveni, uz pokoji detalj u skladu s tom estetikom. Bitno im je bilo poštivati umirujuću atmosferu prostora, uređivati sa sviješću da je to kuća u prirodi. "Nisam željela detaljima zatrpavati prostor, no nisam mogla zatomiti svoju kreativnost pa sam napravila slike posebno za ovu kuću, koje primjerice sadrže grančice stabla koje sam pronašla šetajući uz rijeku. Moja starija kći Laura također ima smisla pa smo zajedno uživale u izradi. Inače volim interijere s dušom i pričom. One u kojima se ogleda osobnost vlasnika, originalne i drugačije. Nikako one koji pomodno i slijepo prate trendove pa zbog toga izgledaju hladni, poput hotelskih soba. Ovdje je inspiracija svugdje oko nas. Često tu pripremam emisije, pišem, ponekad i slikam, a uvijek uživam čitajući knjige. Najviše volimo kad nam mlađa kći Franka dođe na praznike sa studija u Americi pa kad možemo kao obitelj uživati", govori Karolina.
Dizajnerskih komada nemaju - najvrjedniji su im oni koji pričaju njihovu priču, kriju neke uspomene, kao slike koje ju Laura napravila od raznih tekstilnih ostataka još kad je imala 12 godina. Ili njezin antikni stalak za note, kao i starinski kredenc kojeg je suprug Karolini kupio na samom početku braka. "Ono što bismo mi nazvali dizajnerskim komadom u našem svijetu jest grana breze, to je drvo koje jako volim, a koju smo pronašli odbačenu na tlu kad smo šetali zagrebačkom Dotrščinom i koju je moj suprug nosio cijeli putem, s vrha Dotrščine do auta.
Kada smo uređivali kuću najvažnije nam je bilo poštivati kuću i prirodu. Volimo stil wabi-sabi, japanski stil dizajna interijera koji se suprotstavlja zapadnjačkim idealima perfekcije i koji ima svoje polazište u antičkoj japanskoj filozofiji koja kaže da se ljepota nalazi u nesavršenosti. Taj stil potiče odmak od stalne potrage za savršenstvom na svim razinama, ne samo u uređivanju interijera, nego i u ljudskim odnosima, našim postignućima, u životu općenito. Potekao je zapravo iz koncepta života u prirodi, izraz je zahvalnosti za skromnost i jednostavnost. Prava je suprotnost klasičnoj zapadnoj definiciji ljepote koja se smatra savršenom, trajnom i monumentalnom, i previše je materijalistički postavljena. Wabi-sabi voli skromnu jednostavnost, prolaznost, nesavršenost, poniznost", govori Karolina.
Kada nisu u prilici biti ovdje, kuću povremeno iznajmljuju, a neko vrijeme su razmišljali da se u potpunosti presele u Brođane. Ta mogućnost još uvijek nije posve isključena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....