Mia Martinac Babić adaptirala je staru kamenu kuću, naslijeđenu od djeda u Korčuli, čiji dekorativni detalji pripadaju 16. stoljeću, a zamišljena je i kao ljetnikovac i kao idealno mjesto za zimski odmor - s podnim grijanjem u svakoj prostoriji.
Centar staroga grada podliježe određenim konzervatorskim zahtjevima koji su u potpunosti poštovani prilikom adaptacije. Zadržani su svi originalni elementi gradnje, a posebno se pazilo na maksimalno očuvanje kamenih zidova i reljefa po kojima je kuća prepoznatljiva. Činjenica da mi inače ne živimo na Korčuli, već smo sve radove vodili iz Splita, predstavljala je izazov jer je ovako zahtjevnu adaptaciju bilo potrebno konstantno pratiti i biti uključen u svaki segment njene provedbe. Moj suprug je nekad i po tri puta tjedno putovao na Korčulu kako bi bio prisutan prilikom radova - govori splitska nutricionistica Mia Martinac Babić (38) koja je u centru Korčule renovirala staru kamenu vilu naslijeđenu od djeda.
Cijeli projekt povjerila je arhitektici Tini Biloglav, supruzi lani preminulog arhitekta i autora bestselera "Putovanje zvano igra", s kojom je Mia tijekom mjeseci rada na kući izgradila i prijateljski odnos.
- Tina je cijelo vrijeme bila uz nas i spremno reagirala na svaku nepredviđenu situaciju koja se javila tijekom renovacije. Povjerenje koje smo imali u Tinu i njenu viziju našeg projekta zaista je nešto što je učinilo finalni rezultat ovakvim kakav je danas - govori Mia, čija je obitelj generacijama vezana uz Korčulu. Njen pradjed je sagradio vikendicu u uvali Žrnovska banja, gdje su Mia i njena sestra provodile sva ljeta.
- Često kažem da nas je Korčula razmazila pa se ne kupamo gotovo nigdje osim na otoku. Sretna sam što danas i svojoj djeci mogu priuštiti taj luksuz da cijelo ljeto provedu daleko od splitske vreve i osjete slobodu odrastanja na otoku - govori Mia. More, kaže, nigdje nije tirkizno kao na Korčuli koja je istodobno divlja i tajnovita, a pruža sve što je potrebno za dobar život. Gradnjom Pelješkog mosta Korčula je sve popularnija turistička destinacija pa se Mia nada da će unatoč povećanom priljevu gostiju zadržati svoj izvorni šarm. Svoj izvorni šarm uspjela je sačuvati i Mijina djedovina koja je kroz stoljeća prolazila razne faze obnove i nadogradnje.
- Stilske karakteristike sačuvanih dekorativnih detalja pripadaju 16. stoljeću, a rezidencija je prošla sve faze, od jednostavnog srednjovjekovnog stambenog objekta, preko napuštenog zdanja pa sve do današnjeg stanja - objašnjava Mia. Kuća se inače prostire na dva kata i ima 80 kvadrata. Na prvom katu je prostrani dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, a na drugom se nalaze dvije spavaće sobe s kupaonicama iz kojih se pruža impresivan pogled na obje strane pelješkog kanala. Prilagođena je i za zimski boravak na otoku jer sve prostorije imaju klima-uređaje, s kojima se može lijepo zagrijati prostor, a ugrađeno je i podno grijanje. Većina namještaja je rađena po mjeri, kuhinja, kupaonski elementi i tuš kabine, drvene klupice u oknima prozora... Ostatak namještaja i dekoracije su dijelom iz inozemstva, a dijelom iz domaćih trgovina namještajem. Pokušali su, kaže Mia, kombinirati dizajnerske komade s onima pristupačnijih cijena. Zanimljivo je i ime kuće - Sfida, što na talijanskom znači izazov ili otpor.
- Najveći izazov renovacije bio je pronaći prave majstore za ovakav pothvat. Izmjere prostora su od početka bile problematične jer je prostor prilično nepravilan, stepenice su nejednake, a zidovi krivi, pa je zaista trebalo imati dovoljno znanja i iskustva da bi sve bilo idealno. Zato je ime kuće Sfida savršen izbor - objašnjava Mia, koja kaže kako je Tinina glavna ideja prilikom dizajniranja interijera bila naglasiti vrijednost starine kroz moderne detalje. Neutralni tonovi, prirodni materijali, ratan, nježne nijanse, kombinacija kamena i drva, staklo, sivkasti okviri prozora, sve je to unijelo dašak Mediterana u prostor, a možda i najzanimljiviji detalj je staro "pilo", odnosno umivaonik.
- Veliko "pilo", odnosno kameni umivaonik, koji se nalazi u današnjem dnevnom boravku, najvjerojatnije je nekad bilo u potkrovlju tadašnje kuće jer se tamo, zbog osiguranja objekta od izbijanja požara, u pravilu nalazila kuhinja. U hodniku na trećem katu također se nalazi jedno manje "pilo", što govori o tome da je kuća s vremenom rasla do ove visine. Zapravo svaka prostorija nosi nešto zbog čega sam zaista ponosna na ovaj projekt - zaključuje Mia Martinac Babić.