Za fino brušenim simbolima luksuza glasovite francuske manufakture nekad su žudjeli plemići i maharadže, a i danas su potvrda statusa i dokaz otmjenosti.
Najljepša priča o kristalu počela je prije 260 godina u pitoresknom francuskom mjestu Baccarat, koje se nalazi između Nancyja i Strasbourga u regiji Lorraine. Naime, kralj Luj XV., sklon raskoši, rasipništvu i lijepim ženama, dopustio je 1764. biskupu Metzu da ondje podigne tvornicu stakla. Kako bi spasio stanovništvo od siromaštva te spriječio sve veći uvoz predmeta od stakla, manufaktura je otvorena u regiji bogatoj silicijevim dioksidom te gustim šumama. Vatra, koja je tada zapaljena u velikim pećima za taljenje, danonoćno gori i danas, a kristalni predmeti tvrtke Baccarat, jedne od najdugovječnijih i najluksuznijih manufaktura današnjice, savršen su spoj francuskog stila i vještina iznimno cijenjenih majstora koji su i najveće bogatstvo tvrtke. Čak ih je 25 na popisu najboljih zanatlija Francuske, čime se ne može podičiti nijedna druga kuća luksuza.
Prije 260 godina skupina odvažnih obrtnika uspjela je transformirati četiri elementa prirode - zemlju, zrak, vatru i vodu - u staklo neusporedive kvalitete. Kad su usavršili svoju dobro čuvanu tajnu formulu kako dobiti najčišći kristal na svijetu, staklana je 1816. pretvorena u tvornicu kristala i zapošljavala je tri tisuće ljudi. No, nakon što je Rusija "pomahnitala" za kristalom, 1896. dopremljena je takozvana ruska peć i zaposleno je još tisuću ljudi koji su radili samo za rusko tržište. U palači ruskog cara Nikole II. najradije se pilo iz čaša boje rubina, a njezinu unutrašnjost krasio je i četiri metra velik Baccaratov luster satkan od 3320 kristala. Isporuku dva svijećnjaka, njegove posljednje narudžbe, zaustavili su Prvi svjetski rat i Ruska revolucija. Jedan od njih danas je izložen u pariškom muzeju Baccarat, dok se drugi nalazi u njujorškom hotelu Plaza.
Golemi luster 1930-ih naručio je i indijski maharadža od Gwaliora, ali umalo ga je došao glave. Naime, strop njegove tek sagrađene raskošne palače nije mogao izdržati toliku težinu pa se zamalo urušio. Stoga ga je dao obnoviti i pojačati. A da bi testirao njegovu izdržljivost, ovjesio je o njega svog najtežeg slona.
Jedan od najimpresivnijih Baccaratovih lustera i danas krasi strop istanbulske palače Dolmabahce. Najveći kristalni luster na svijetu težak je 4,5 tona, ima 750 lampica i 10 tisuća komada kristala, a toliko je velik da ga nije bilo moguće dopremiti, već je morao biti sastavljen u samoj dvorani. Naručila ga je 1856. engleska kraljica Viktorija kao dar Abdülmecidu, sultanu Osmanskog Carstva. U istoj palači kristalno je stubište koje je i jedno od najprepoznatljivijih obilježja palače.
Jedno od najvažnijih imena u povijesti Baccarata je Georges Chevalier. U tvrtku je stigao 1916. kad su mu bile 22 godine, nakon što je radio kao scenograf za francusku turneju poznatog Djagiljevog ruskog baleta. Više od pola stoljeća, sve do 1970-ih, ovaj je perfekcionist sudjelovao u svakoj fazi kreativnog postupka, a svojim je stilskim repertoarom bezvremenskih oblika i proporcija nadmašio modu zavodeći ljubitelje života i vođe javnog mišljenja.
Baccaratov kristal nazivaju i kraljevskim jer je tvrtka izrađivala predmete s ugraviranim monogramima za brojne kraljevske kuće, baš kao i za pape, državnike i plemstvo. Godine 1823. očaran elegancijom i ljepotom kristala kralj Luj XVIII. postao je prvi u dugom nizu kolekcionara luksuznih predmeta koji savršeno utjelovljuju suštinu francuskog duha. Očaravajućim svečanostima i elegantnim domjencima, Baccarat je osvojio elitu i to upravo u Parizu koji je oduvijek bio izlog modernosti i visokih estetskih kriterija. Napoleon III. naručio je skupe komade za svoje stanove u Louvreu i Tuileriesu, profinjene kreacije isporučene su za japanski carski dvor, a čuveni kristal bio je i neizostavan dio svečanih stolova Elizejske palače. Iz čaša ukrašenih zlatnim ugraviranim inicijalima 1956. na svom su vjenčanju nazdravljali monegaški princ Rainier i princeza Grace. Hrana na svadbi pjevačice Josephine Baker 1947. poslužena je u Baccaratovim tanjurima. Prekrasan servis po narudžbi napravljen je i za modnu dizajnericu Coco Chanel. Engleski kralj Edvard VIII. i njegova supruga Wallis Simpson ispijali su koktele iz Baccaratovih čaša na palubi svoje jahte, baš kao i bajoslovno bogati grčki brodovlasnik Aristotel Onassis, ne mareći što se kristal za nemirnog mora lako može razbiti. Veliki obožavatelj ove tvrtke bio je i redatelj Arthur Miller koji je njime uredio stan na Manhattanu, a koji je dijelio sa suprugom Marilyn Monroe. Modni dizajner Karl Lagerfeld uživao je u ispijanju Pepsi-Cole iz Baccaratovih čaša, a u njegovoj ostavštini velik je broj umjetnina koje nose žig ove luksuzne manufakture.
Posebno poglavlje u povijesti tvrtke čine flakoni. Baccarat, naime, izrađuje bočice za parfeme kuća Boucheron, Cartier, Caron, Dior, Guerlain, Burberry, Lancôme, Annick Goutal i mnoge druge. Kako se razvijao svijet luksuznih mirisa, tako je rasla i potražnja za elegantnim bočicama: 1897. dnevno ih se proizvodilo 150, a samo deset godina poslije čak četiri tisuće. Među legendarnim bočicama su crno-zlatna iz 1927. za Guerlainov parfem Liu te ona koju je Salvador Dali 1945. dizajnirao za parfem Roy Soleil francuske modne ikone Else Schiaparelli.
Iskušenju poigravanja s Baccaratovim kristalom podlegle su najveće dizajnerske zvijezde poput Philippea Starcka, Andrée Putman, Patricie Urquiole, Jaimea Hayona, Marcela Wandersa, Jeffa Koonsa, braće Humberta i Fernanda Campane, nekadašnjeg Lanvinovog dizajnera nakita Elija Topa i Japanca Kenza Takade, osnivača modne kuće Kenzo. Apsolutna suradnja između Baccaratovih obrtnika i Virgila Abloha, nekadašnjeg dizajnera luksuzne modne kuće Louis Vuitton, rezultirala je originalnim i maštovitim kreacijama u kojima je lanac od kristalnih karika hrabro pričvršćen za lustere i delikatno izrezbarene vaze.
Sa svoje četiri prepoznatljive crte krajem ove godine američki je modni dizajner Thom Browne označio kolekciju čaša i dekantera za koju se inspirirao radom Georgea Chevaliera iz 1925., iznimno omiljenim među članovima britanske kraljevske obitelji.
Svi ti gosti dizajneri inspiraciju pronalaze u Baccaratovu muzeju, u kojem je izloženo više od 500 iznimnih kristalnih predmeta, 65 tisuća kalupa, više od 200 tisuća skica te katalog s proizvodima iz 1830.
Manufaktura Baccarat s ponosom naglašava da je prva počela proizvoditi lustere od kristala, koji su poseban sjaj dobili 1896. sa žaruljicama na struju. U stalnoj ponudi od dvije tisuće kristalnih predmeta nalazi se servis za jelo za čak 50 osoba te najstarije, ali i danas najtraženije čaše, iz kolekcija Harcourt, prvi put proizvedene 1841. Ime su dobile po jednoj od najuglednijih normandijskih plemenitaških obitelji i godišnje ih se proda više od 10 tisuća.
Tvrtka je oduvijek bila ispred vremena pa je takav bio i odnos prema radnicima. Oni su od 1835. bili osigurani, imali pravo na mirovinu, besplatno stanovanje, a njihova djeca na školovanje (od 1827. dječaci, a od 1868. i djevojčice). I danas je još u sklopu tvornice 60 četverosobnih dvokatnica u kojima žive puhači stakla s obiteljima koji svoje znanje i vještine prenose na nove naraštaje.
Tijekom povijesti mnogo se toga mijenjalo, ali neka pravila poštuju se i danas. Primjerice, majstor puhanja stakla može se postati tek nakon 15 godina prakse, a ljubav i brak između njega i kontrolorke kvalitete strogo su zabranjeni.
Iako načinjeno od kristala, Baccaratovo carstvo nadživjelo je Osmansko, Japansko i Rusko. Činjenica da su mnogi od najpoznatijih komada kreirani u 19. stoljeću - i još se proizvode - potvrđuje elegantnu i bezvremensku kvalitetu originala koji nude čistu i blistavu radost. Baccaratova vatra strasti nikad se nije ugasila i, kako se čini, gorjet će zauvijek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....