Bili smo u gostima kod njegove ekscelencije Williama De Baetsa koji nam je ispekao ukusne vafle - slasticu što ga asocira na djetinjstvo, te nam otkrio kako se njemu i supruzi Mariji sviđa život u Zagrebu
Devet ujutro je, a zagrebačkom rezidencijom belgijskog veleposlanika širi se ugodan miris koji otvara apetit. Njegova ekscelencija William De Baets napravio je ono što nam je prije mjesec dana obećao - samo za Gloria Delicije navukao je pregaču i ispekao turu ukusnih vafli, i to na profesionalnom pekaču na koji je vrlo ponosan.
"Hrana koju jedemo u kući je način da ostanemo povezani s podnebljem iz kojeg dolazimo. Recept za vafle dobio sam od svoje majke, koja ga je naslijedila od svoje majke, pa ih s velikim veseljem pripremam za svaki rođendan i obiteljsko okupljanje", govori belgijski veleposlanik. Miris vafli miris je njegovog djetinjstva, dodaje William, te čvrsta emotivna poveznica s rodnom zemljom, u kojoj je zbog prirode svog posla tek povremeno.
Posao veleposlanika vodio ga je diljem svijeta: sa suprugom, Španjolkom Maríjom Jesús Devolx López, zajednički život započeo je u Caracasu u Venezueli gdje im se prije 19 godina rodila najstarija kći Edith (koja studira u Nizozemskoj), 17-godišnja kći Manon rođena je u Granadi, a 16-godišnji sin Lucas u Adis Abebi, glavnom gradu Etiopije. Nakon tog obitelj je živjela osam godina u SAD-u, po četiri u Washingtonu i Atlanti te tri godine u Bruxellesu, da bi se prije godinu i pol skrasili u Zagrebu.
"Hrvatsku smo prvi put posjetili u ljeto 2022., kad smo s prijateljima jedrili oko Kornata, ni ne sanjajući da ćemo se uskoro doseliti u vašu zemlju. U prosincu te godine William je dobio popis država u koje bi mogao otići kao veleposlanik, a na njoj se našla i Hrvatska. Kako o ovom dijelu Europe, koji djeluje fascinantno, nismo znali mnogo, poželjeli smo ga bolje upoznati. Hrvatska ima pozitivan imidž kao država, atmosfera je prijateljska i vlada mediteranski duh koji je meni kao Španjolki iznimno blizak", kaže María, koja je rođena u Malagi i odrasla u Granadi, pa joj je, kad je u pitanju hrvatska kuhinja, bliža i draža ona dalmatinska, lagana i s mnogo ribe, od, primjerice, slavonske. Priznaje da nije veliki fan kuhanja, više ga voli njezin suprug, iako nema dovoljno slobodnog vremena da bi mu se posvetio koliko priželjkuje.
"Kad uspijem, volim pripremati janjetinu, ribu, slane palačinke i jela s endivijom", kaže William, pokazujući nam svoju omiljenu kuharicu u kojoj je i jedan od dražih mu recepata - za krokete s endivijom, koji se rade tako da se endivija nareže na male komadiće i poprži na maslacu i pomiješa s prethodno napravljenim pire krumpirom, naprave kuglice i ostave u hladnjaku preko noći, a onda uvaljaju u brašno, jaja i krušne mrvice te pohaju. Sjajan prilog uz neko meso i umak od senfa.
"Među tipičnim belgijskim jelima je i waterzooi, bogato varivo koje potječe iz grada Genta, s ribom ili piletinom i mnogo povrća, zatim zec sa suhim šljivama u sosu od tamnog piva, pivski gulaš od govedine, mesne okruglice u pivskom umaku te prokulice s belgijskim pomfritom, koji je poseban po tome što se dvaput peče", nabraja William. U domu obitelji De Baets belgijski gastronomski utjecaji miješaju se sa španjolskima, pogotovo za blagdane, otkriva njegova supruga María.
"U Španjolskoj se hrana priprema na maslinovom ulju, a u Belgiji, koja je pod velikim utjecajem francuske gastronomije, na maslacu. Zahvaljujući Williamu zavoljela sam juhu od luka, koja je vrlo tipično jelo za Božić, a i on je zavolio neke španjolske specijalitete. Kad sam bila malena, u našoj se kući za Božić jela šunka punjena s nečim što se zvalo cabello de angel, u prijevodu "kosa anđela", prozirni džem s vlatima napravljenim od pulpe bundeve i šećera. Za predjelo bi mama napravila i škampe s majonezom i tanko narezanom salatom, za glavno jelo puricu s krumpirom, a za desert tradicionalne španjolske slastice - turrón, koji se radi od meda, šećera, bjelanjaka, tostiranih badema i drugih orašastih plodova, te polvorón - keksiće od brašna, šećera, mlijeka i orašastih plodova. Nekad su se ti kolačići spravljali samo za Božić, no sad ih se može kupiti čitavu godinu. I dandanas obavezno se nađu na našem božićnom stolu", otkriva María, pričajući nam o još jednom zanimljivom španjolskom običaju. Za Novu godinu u ponoć se tradicionalno pojede 12 boba grožđa, a svaka boba simbolizira jedan mjesec sreće u sljedećoj godini. Ove su godine, drugi put zaredom, Božić proslavili u Hrvatskoj, zemlji koja ih je, kako konstatiraju, oduševila ljubaznim ljudima i ukusnom hranom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....