Pitali smo vas da li i zašto hejtate na društvenim mrežama: začudo, i najgori trolovi su zašutjeli

Priđe mi sinoć moja sedmogodišnja kći i kaže kako mora otkriti jednu tajnu, koju (naravno) nikome ne smijem reći (khm khm):

- Reci, što je bilo?

- Ema je jučer rekla tešku riječ. Rekla je: 'Ja piiiiiiiip Miju.'

- Koja je to teška riječ?

- Pa ona, znaš… Za koju si mi rekla da je teška i da ju ne koristim.

- Mrzim?

- Da. - ponovi moja sedmogodišnjakinja posramljeno.

- Ema je Miji rekla da ju mrzi. Ja sam odmah rekla da je to teška riječ i da se to ne govori. Ali Emi je bilo svejedno. Pitala me je što je to 'teška riječ'.

- Pa ne moraš se ti osjećati loše zbog toga - pokušavam ublažiti - ti si postupila ispravno. Ema ne zna da je to teška riječ. Ema to JOŠ ne zna…

Ali Ema će jednog dana biti odrasla žena, imat će svoj avatar (vjerojatno neku vazu cvijeća, fotkanu packavom kamerom) i imat će profil koji se zove Tiha Tihana i onda će redom mrziti sve na što naiđe na internetu. Bez trunke empatije, razumijevanja ili ne daj bože kritičkog promišljanja. I onda će Ema, tj. Tiha Tihana potražiti i profil svoje prijateljice Mije iz vrtića. Mija će tad već biti poduzetnica, trudit će se oko svog malog biznisa kako zna i umije. Podijelit će na društvenim mrežama svoje poslovne uspjehe ili dojmove s putovanja. I bit će sretna. A onda će joj Tiha Tihana napisati: 'Ne'š ti glupačo biznisa. Prešetavaš se okolo po eventima. Ružna si i...' (evo, teško mi je uopće smisliti prosječno uvredljivu rečeničnu konstrukciju hejtanja na društvenim mrežama, jer naprosto mozak mi nije treniran za uvrede, ali, evo kako to rade stručnjaci na aktualnoj temi).

Što je ovo? A uznemirujuće je na toliko razina… Prvo, jer se vidi da je komentar pisala (relativno) obrazovana osoba. Osobno mi je nepojmljivo! da bilo koja osoba, a posebno 'obrazovana' može imati ovako negativne rečenične konstrukcije. Na stranu slažemo li se ili ne slažemo oko umjetničkog izričaja, preferenci ili ukusa - ovako teške riječi bi se trebao sramiti napisati i izgovoriti svatko!

Internet je pun negativnih, ljubomornih, ne empatičnih ljudi koje, valjda, mama i tata nisu naučili da postoje teške riječi i da postoji drugi način za izraziti svoje mišljenje ili ne slaganje oko nečega. Ne moramo svi biti virtuozi u retorici, ali možemo cijelu priču svesti na jedan dogovor: Ajmo paziti što i kako govorimo. Ili slikovito rečeno, željela bih da gospodin koji je komentirao interpretaciju himne Josipe Lisac zamisli da ima kćer (ili je možda uistinu ima). I da se njegova kćer bavi, primjerice, glazbom, da ide na satove klavira za koje on svaki mjesec izdvaja novac, vozi je, čeka dok ne završi sat, pa vraća kući. I da se kćer stvarno trudi, obitelj ju podržava, ona predano vježba i usavršava se. I da mu onda jednog dana dođe doma uplakana jer joj je tamo neka Tiha Tihana rekla da 'bolje jede govna nego da svira klavir'.

(Samo kao misaoni eksperiment, ne bih nikada željela nikome da se to uistinu dogodi!)

Prije nego se poveselite

U mojim najluđim snovima, svi trolovi sad se osvještavaju i dižu mi spomenik jer sam promijenila njihovu percepciju umijeća komentiranja.

No, nažalost to se neće dogoditi. Jer njegova kćer vjerojatno ne ide na satove klavira. Njegova kćer zapravo je Tiha Tihana i od tate je naučila kako se razgovara… I eto nas u začaranom krugu. Krivimo društvene mreže, organiziramo tribine o mentalnom zdravlju i tražimo načine kako da se nosimo se negativnim komentarima.

- Na početku me to jako pogađalo, ali s vremenom sam shvatila da ljudi koji pišu ružne komentare rijetko to rade iz konstruktivnih poriva, a češće jer u sebi nose neku frustraciju koju žele prenijeti na druge. Naravno, i dalje me tu i tamo zapeče, ali najčešće samo ignoriram takve komentare. Ti ljudi ionako samo žele biti primijećeni, a ja im to ne dam. Tu i tamo vratim istom mjerom, ali načelno samo izbjegavam daljnju komunikaciju. Mislim da sretni ljudi nemaju potrebu činiti druge nesretnima, a trolovi su najčešće samo to - nesretni ljudi - rekla nam je kolumnistica Andrea Andrassy.

Kako li su sad hrabri

Javila sam se nekolicini trolova na društvenim mrežama u nadi da će jedan od njih pristati na anoniman intervju, ali nažalost niti jedan nije odgovorio.

- Negativnih komentara ima i bit će ih uvijek. Nije ih uvijek najugodnije pročitati, ali definitivno ne utječu na moje raspoloženje. Shvatila sam da se radi o nezadovoljnim i tužnim ljudima koje prvenstveno žalim. Nekada mi nije jasno zašto toliko ljudi ima potrebu širiti negativu, ali uglavnom to više ne doživljavam. Nije oduvijek tako. Trebalo mi je vremena da naučim da takvi komentari nisu za mene bitni - rekla nam je influencerica Mateja Miljan.

- Mama zašto mi imamo popis zabranjenih riječi?

- Kao prvo, nisu zabranjene, nego su nepotrebne i nepoželjne.

- Ali zašto? Je l' druge mame to imaju?

- Da bar imaju…

(za naš obiteljski potpuni popis 'teških' riječi, javite se :))

Ima ta jedna prekrasna rečenica: 'It is easier to build strong children than to repair broken men.'

I zapamti! Znaš da NISI DOBRO kad ti dođe da otvoriš lažni profil na društvenim mrežama kako bi mogao sijati zlo prema ljudima koje uopće ne poznaješ, s kojima nikada nisi razgovarao, a prema kojima si daješ za pravo - bezobraznim i vulgarnim rječnikom - izražavati svoje mišljenje. Nisi dobro i imaš viška slobodnog vremena. Predlažemo možda neki edukativan video: