Direktorica Turističke zajednice Dugo Selo i TV voditeljica posjetila je Keniju i oduševila se rajskim plažama kojima je šetala i Angelina Jolie, divljim životinjama na safariju te pripadnicima plemena Masai čijem se poglavici plaća ulaz u selo.
Kad sam prije tridesetak godina prvi put sletjela u Južnoafričku Republiku, pomislila sam: "Ako negdje postoji raj, zasigurno je iznad Afrike!" U sekundi vas očaraju boje i ritmovi, ti otkucaji Majke Zemlje kojima nikad niste bili bliže. Istu sam stvar doživjela i u Keniji - državi na istoku Afrike, okruženoj Tanzanijom, Ugandom, Južnim Sudanom, Etiopijom, Somalijom i Indijskim oceanom. Nakon petipolsatnog leta iz Dubaija do Mombase, najvažnije luke u zemlji i drugog najvećeg kenijskog grada nakon prijestolnice Nairobija, još smo se sat i pol truckali po afričkim cestama i čekali trajekt iz Mombase na kopno. Grad je, naime, otok okružen Indijskim oceanom, a odavno završen most još nije otvoren. Obično idu dva trajekta - jedan za pješake, koji je besplatan, i jedan za vozila. Sve to čekanje se isplatilo kad smo došli na jednu od najljepših plaža na svijetu - Diani.
BIJELI PIJESAK
Kilometri bijelog pijeska i tirkizno more Dianija privlače brojne turiste, ali i slavne osobe kao što su Angelina Jolie, Brad Pitt i Jose Mourinho. Smjestila sam se u kompleksu vila na samoj blaži - Bahari Dhow Beach - gdje je najniža cijena noćenja s doručkom prihvatljivih 50 eura.
Nakon dana odmora, uslijedilo je ustajanje u zoru i petosatna vožnja u Nacionalni park Tsavo. Osnovan je 1948. te je najstariji i najveći nacionalni park u Keniji. S 22 tisuće četvornih kilometara, podijeljenih željeznicom na istočni i zapadni dio, ujedno je i jedan od najvećih na svijetu. Ja sam bila u istočnom dijelu - Tsavo East. Bio mi je ovo drugi safari, jer sam svojedobno posjetila i Nacionalni park Kruger u Južnoafričkoj Republici, no iznova su me zadivili ljepota i uređenost prirode.
VELIKIH PET
Safari u Africi je nešto što bi svatko trebao doživjeti: prekrasne životinje u prirodnom okruženju, u suživotu u kojem je jedini višak - čovjek. Tako sam i u Tsavu uživala promatrajući netaknute krajolike koji se neprestano izmjenjuju i predivne vrste koje se najčešće vide samo u dokumentarcima i/ili zoološkim vrtovima - žirafe, gazele, zebre... Iako je bilo vrijeme selidbe životinja, jer mnoge u potrazi za boljom hranom odlaze u rezervat Maasai Mara, vidjela sam ih mnogo. Pa i četiri vrste koje čine takozvani "big five" - lava, slona, bivola i leoparda. Crnog nosoroga, naime, ni nema u ovom parku. Prilaziti im se, naravno, ne smije, već ih se gleda i fotografira sa sigurne udaljenosti iz džipa. Spava se pak u preslatko uređenim brvnarama unutar parka, a istraživanje kreće već u zoru.
ISPIT ZRELOSTI
Vraćajući se sa safarija na plažu Diani, zastala sam u selu naroda Masai. Riječ je o polunomadskom plemenu koje živi na području Kenije i Tanzanije, govore jezikom "maa", a pismo nemaju. Muškarci su vitki i visoki te zaogrnuti tkaninom jarkih boja i uzoraka. Iskusni su ratnici i lovci, a još donedavno dječaci su za ispit zrelosti sami morali otići u lov na lava i ubiti ga. No, kako je on sada ugrožena životinja, to više nije dio inicijacije Masaija. Danas uzgajaju stoku, a žene grade kuće od drveta i kravljeg izmeta - svakih pet godina novu. U selu je organizirana škola, a tu je i mala tržnica na kojoj možete kupiti krasan tradicionalni nakit od perlica. No, da biste uopće ušli u selo ograđeno bodljikavim granama, poglavici morate platiti ulaz i potom se s cijelim plemenom pomoliti pred vratima.
MORSKE DELICIJE
Posjetili smo i otok Wasini na jugoistočnoj obali Kenije. Dugačak je sedam, a širok tri kilometra i zaštićeni je rezervat u Indijskom oceanu. Ondje obitavaju dupini, a turistima su primamljivi i kupanje, ronjenje te vožnja bicikla. Ja sam biciklirala do obližnjeg sela te ondje posjetila školu i mjesnog vrača, koji ima biljku ili korijen za svaku boljku. Dobra vijest je što je stupanj sigurnosti vrlo visok pa ondje nema policije. Najbliža postaja je u mjestu Shimoni na kopnenom dijelu, do kojeg se dolazi 15-minutnom vožnjom brodom s Wasinija. Stanovnici žive od turizma i ribolova pa svakako treba kušati morske specijalitete. Restorani su me u Keniji generalno oduševili. Katkad izgledaju kao sklepana nadstrešnica na plaži, ali hrana je svježa i ukusna. Hobotnice, jastozi i razni drugi plodovi mora uz krumpir ili rižu... - divota! A pritom je cijena obroka od šest do osam eura.
KLJOVE NAD AVENIJOM
Kenija će oduševiti i ljubitelje kulturno-povijesnih znamenitosti. Prošećite starom jezgrom Mombase, koja zbog brojnih osvajača spaja britanske, arapske i portugalske elemente. Iz vremena Portugalaca je i Fort Jesus, vojna utvrda iz 16. stoljeća, koju je projektirao milanski arhitekt Giovanni Battista Cairati. Tlocrt joj je u obliku ljudske figure i predstavlja Isusa Krista, po kojem je i dobila ime. Tijekom vladavine Britanaca, od 1890. do 1958., bila je zatvor. U tim kolonijalnim vremenima simbol Mombase postao je spomenik u obliku kljova. Podignut je 1952. kad je Keniju posjetila kraljica Elizabeta II., a izvorni materijali - drvo i platno - kasnije su zamijenjeni aluminijem otpornim na sve vremenske uvjete. Razlog je bio posjet princeze Margarete. Osim toga, podignute su još jedne kljove iznad avenije Moi, koja je nekad vodila do kraljičine rezidencije u Mombasa Yachting Clubu. Sada su kljove omiljeno mjesto za fotografiranje turista pa im niti ja nisam mogla odoljeti.
DOBRO JE ZNATI
VIZNI REŽIM
Za Keniju je potrebna viza. Aplicira se elektronski, cijena joj je 35 eura, a stiže za tri dana.
PLAĆANJE
Glavna valuta je kenijski šiling. Za 100 dolara se dobije 126 tisuća šilinga. Na tržnicama je dozvoljeno cjenkanje.
PRIJEVOZ
Glavno prijevozno sredstvo je tuk tuk i njime se može svugdje, uz prethodno dogovaranje cijene. Prosječna vožnja od tri kilometra, vozačevo čekanje i povratak je 2,5 eura. Opcija su i motocikli, no kako se na njih zna nakrcati više ljudi, bolje ih je preskočiti.
DVOJEZIČNOST
Službeni jezici su domorodački svahili i engleski, koji su donijeli britanski kolonizatori. Kenija je postala neovisna država 12. prosinca 1963.