Iz vrućeg Zagreba radijska i TV voditeljica Barbara Kolar otputovala je u još topliju Floridu, no ni visoka vlaga ni temperature iznad 30 stupnjeva nisu je spriječile u detaljnom istraživanju grada na najjužnijem otoku te američke savezne države, gdje je živio Tennessee Williams, a Ernest Hemingway napisao neka od svojih najpoznatijih djela.
Američka savezna država Florida internacionalno je poznata kao mjesto koje biraju umirovljenici. Moram priznati da sam se boraveći tamo početkom ovoga lipnja zapitala kako je to moguće budući da je klima s temperaturama preko 30 stupnjeva i visokim postotkom vlage i meni koja se do penzije moram još ozbiljno naraditi bila na trenutke teško podnošljiva. No, kako su mi objasnili ključ je u tome što starija populacija ondje boravi uglavnom zimi kad je klima ipak puno ugodnija. Vrijeme se zapravo dijeli u dvije sezone - suhu, koja počinje upravo u lipnju i traje do listopada, te vlažnu koja obuhvaća ostatak godine i smatra se turistički atraktivnijim razdobljem.
Obično se pita je li povod nekome putovanju posao ili zadovoljstvo - u ovom slučaju za mene je bilo oboje. Počelo je, naime, s nekoliko dana radnih sastanaka, upoznavanja zanimljivih ljudi i zabavnih druženja u Orlandu na IPW, najvećoj američkoj turističkoj konferenciji. Potom mi se pridružila najbolja prijateljica Jadranka koja živi u Kaliforniji pa smo, uz trodnevno zadržavanje u Miamiju i Miami Beachu krenule prema krajnjem jugu.
Iako je pogled iz zraka na Florida Keys - niz od otprilike 150 otoka i otočića južno od poluotoka Florida - doista impresivan, vožnja automobilom od Miamija do 210 km udaljene najjužnije točke, Key Westa (pri čemu su cijene rent-a-cara standardno američki razumne) predivan je doživljaj.
Key u imenu dolazi od španjolske riječi "cayo" i znači mali otok, a ovi floridski pružaju se u luku duljine 309 km u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Građeni na koraljnim grebenima, međusobno su i s kopnom povezani cestom broj 1, poznatom i kao Overseas Highway. Cesta je dovršena 1938. godine na trasi željezničke pruge koju je 3 godine ranije na američki Praznik rada 2. rujna sravnio sa zemljom najjači uragan ikad zabilježen u američkoj povijesti. Cesta obuhvaća 42 mosta pri čemu se s najdužih među njima (primjerice 7 mile Bridge) pruža spektakularan pogled na beskrajni ocean.
Key West, najsuši grad na Floridi, turistički je najatraktivnije, a time i najposjećenije mjesto ovog arhipelaga. Glavni je grad okruga Monroe koji osim samoga grada obuhvaća i Nacionalni park Everglades, poznato stanište aligatora te otoke na potezu od Key Larga do Dry Tortugas. Dugo je bio dostupan isključivo morskim putem i imao važnu ulogu u trgovanju s Bahamima i Kubom, pa tako i danas veliki broj stanovnika potječe upravo iz tih zemalja. Sam otočić površine je 11 km2, a o njegovoj lokaciji 90 milja sjeverno od Kube svjedoči najfotografiranija atrakcija - "bova" postavljena 1983. i temeljito obnovljena 2017. nakon uragana Irma. Zanimljivo je da, unatoč vrućini, turisti strpljivo u redu čekaju kako bi svi uspjeli napraviti svoju savršenu fotografsku uspomenu.
Gradski moto glasi "One human family" i doista se čini nezamislivim da bi se itko u njemu osjećao loše ili neprihvaćeno. Glavna ulica, Duval street ispunjena je restoranima, kafićima i malim trgovinama, dominantno brojnim umjetničkim galerijama. Zanimljiva je i stoga što svojom dužinom od oko 2km kroz 14 blokova kuća spaja Atlatski ocean na istoku i Meksički zaljev na zapadu.
Mnogi turisti odlučuju se na ovu lokaciju zbog atraktivnih ronilačkih tura na koraljnim grebenima, ali i fantastičnih Dark Sky lokacija - rijetkih mjesta na planetu nezagaÐenih svjetlosnom polucijom stoga privlačnih i brojnim astronomima amaterima.
Jedan od najpoznatijih stanovnika Key Westa bio je dvostruki dobitnik Pulitzera, Tennessee Williams, pa je i Oscarom nagrađeni film "Tetovirana ruža" prema njegovom literarnom predlošku 1956. djelomično snimljen na otoku. Njegova je kuća danas dio campusa Florida Keys Community Collegea.
Puno je ipak posjećenija kuća u kojoj je 30ih godina prošlog stoljeća boravio Nobelovac Ernest Hemingway. Ovo zdanje u francuskom neokolonijalnom stilu bilo je svadbeni dar bogatog ujaka njegove supruge Pauline koja je shodno svojim afinitetima uredila interijer, zamijenivši izmeÐu ostalog tipične američke stropne ventilatore lusterima. Ernestov doprinos bio je u odabiru masivnog drvenog namještaja dopremljenog brodom iz Španjolske, te brojnim lovačkim trofejima s afričkih safarija. Za cijenu 2 i pol puta veću od one cijelog imanja Pauline je o vlastitom trošku u vrtu napravila i krasan bazen. Iznervirani, vječno dekintirati Hemingway teatralno je tada bacio novčić uz riječi "Možete mi uzeti i zadnji cent!". Pauline je novčić sačuvala i dala ga uzidati u sjevernu stijenku bazena koji je njezin suprug ipak toliko zavolio da je iza njega podigao zid od cigle kako bi se mogao kupati gol bez znatiželjnih pogleda iz susjedstva. Na imanju su nekoć obitavali paunovi, a danas je dom za 58, mahom polidaktilnih mačaka.
Njihov je zajednički predak šesteroprsta bijela ljepotica Snjeguljica, Paulinina ljubimica. Osim što su beskrajno lijene i u stanju ne pomaknuti se satima, ove su mačke zanimljive i zbog svojih imena - sve su nazvane prema nekim slavnim ili Hemingwayu važnim bliskim osobama. U radnoj sobi iznad spomenutog bazena nastala su, inače, brojna poznata djela, primjerica "Snjegovi Kilimandžara" i "Imati i nemati".
Preko puta kuće još je jedna turistička atrakcija - svjetionik s kojeg se pruža krasan pogled, a u čijem se popratnom muzeju može saznati sve o dramatičnoj povijesti ove nautički važne graÐevine na otoku kojeg svako toliko pogodi neki uragan.
Key West mogao bi biti zanimljiv i svim ljubiteljma Top Guna, budući da je u njegovoj blizini baza za cjelogodišnju obuku mornaričkih pilota, a u samome gradu i zimska rezidencija predsjednika Trumana.
Uz Miami, Key West je jedino mjesto u SADu gdje nikad nije zabilježeno inje ili smrzavanje pri tlu, pa je tu za mnoge biljne i životinjske vrste sjeverna granica obitavanja. Uz gomilu ukusno ureÐenih malih hotela u kolonijalnim drvenim kućama, ulice su prepune drveća i grmlja u najživopisnijim bojama. Ono što se također sreće na svakom koraku su pijetlovi koji slobodno šeću, a prilično su se izvještili i u poziranju turistima.
Kao i na većini drugih mjesta u Americi i na floridskim se otočićima može naći pristojno noćenje po povoljnoj cijeni, baš kao i hrana u restoranima za svačiji džep. Lokalni su specijaliteti, razumljivo, morski - uz ribu, svugdje sjajno spremaju i prženje lignje s umakom sličnim, ali ponešto pikantnijim od našeg tartara. Od kubanskih specijaliteta za preporuku je svakako Ropa Vieja - sporo kuhana junetina s puno začina najčešće servirana s rižom i crnim grahom. I naravno, neizostavni desert Key Lime Pie.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....