Spisateljica Josipa Pavičić Berardini posjetila je pitoreskni grad u kojem je izvedena predstava prema njezinoj knjizi ‘Šest milimetara’ i oduševila se bajkovitom starom jezgrom, odličnim kazalištem - i najboljom pitom od jabuka na svijetu.
Sve je počelo kad je u Hrvatskom centru ITI - International theatre Institute, ovdje u Zagrebu, organizirano predstavljanje hrvatskih komada za svjetske kazalištarce, njih tridesetak, od kojih su se neki zainteresirali za "Šest milimetara", predstavu rađenu prema mojoj knjizi u kojoj sam opisala vlastitu borbu s karcinomom. Prvo gostovanje tako je bilo na festivalu u Olsztynu u Poljskoj, a za potrebe izvedbe u njihovu teatru moja je knjiga sada, nakon engleskog, prevedena i na poljski.
Stara vrata kroz koja se ulazi u grad
BOGATA POVIJEST
Grad poznat i po njemačkom nazivu Allenstein, što znači “dvorac na rijeci Alle”, čije je ime danas Lyna, ima oko 220 tisuća stanovnika, nalazi se na sjeveroistoku Poljske, udaljen je oko 500 kilometara od njemačke granice i dugo je bio u sastavu pruskih vladara. Teutonci su na mjestu današnjeg Olsztyna u 1347. sagradili dvorac Ordensburg, a već sljedeće godine prvi put se spominje naselje Allenstein.
Suveniri u mjesnom muzeju
Glavni trg u Olsztynu
U 16. stoljeću u dvorcu je živio veliki astronom Nikola Kopernik, koji je bio zadužen za obranu tijekom teutonsko-poljskih ratova. Pred kraj Drugog svjetskog rata grad je skoro cijeli razrušen, ali je obnovljen i sada gotovo u potpunosti živi od turizma. Nalazi se u dijelu Poljske koji nazivaju Područje tisuću jezera, samo u gradskoj okolici ima ih petnaestak, a uz obale su na nekima od njih sagrađena kupališta i sportska igrališta.
Biskupski dvorac iz 14. stoljeća
STARA JEZGRA
Producentica Lidija Ivanda, glumica Darija Lorenci i ja putovale smo automobilom dvjestotinjak kilometara do Varšave do Olsztyna, koji nas je oduševio već na prvi pogled. Izašle smo pred starim gradskim vratima s drvenom rešetkom i kulom koja je preuređena u mali hotel, a kad smo prošle kroz njih, učinilo nam se kao da smo u bajci. Pred nama je osvanuo niz nižih zgrada s restoranima, pubovima i umjetničkim galerijama, a tu je i jedna odlična slastičarnica. Za nju su nam rekli svi s kojima smo razgovarale, a i moja je preporuka da je obavezno posjetite. Uređena je fenomenalno i u njoj ima svega i svačega. Posebno me oduševila jedna slastica. Naime, umišljam si da radim odličnu pitu od jabuka, ali njihova je fantastična i ne znam jesam li ikada u životu pojela nešto finije.
Pita od jabuka u slastičarnici u starom gradu
TEATAR POD VEDRIM NEBOM
Dok smo se šetale gradom i fotografirale, naišle smo i na kazalište na otvorenom, u kojem se ljeti izvode predstave. Bile smo i u mjesnom muzeju, gdje se prodaju i suveniri poput poljske verzije babuški. Muzej se nalazi u nekadašnjoj crkvi, u kojoj je sada i kafić sa šankom u kojem se nalazi motor starog lifta. U jednom dijelu tako je ostao križ i ono što je bilo u crkvi, a u drugom dijelu mjesto gdje možete popiti kavu i pojesti kolač. Krov je ostakljen i izgleda fenomenalno. Impresionirala me i Katedrala svetog Jakova, u kojoj je bio i Ivan Pavao Drugi, meni najdraži papa.
Performans na ulici
PRESLATKI ŽIVOT
Od naših domaćina dobili smo popis restorana s domaćom hranom, sve smo ih obišli i sve probali, ali moram priznati da nisam bila oduševljena. Najviše me smetalo što je sve jako slatko - i salate, pa čak i glavna jela. U restoranu Pierogarnia naručila sam piroge, jelo nalik raviolima, punjene gljivama ili sirom, a i ono je slatko.
Nekadašnja crkva sada je muzej s restoranom
Sve sam isprobala, ali sam na kraju naručila tjesteninu u umaku od rajčica. Producentica je pak jela juhu u kojoj su plivali komadi tvrdokuhanih jaja i kobasice. I ono što nam je ponuđeno za doručak u hotelu Kopernik, u kojem smo odsjele, bilo je previše slatko za moj ukus - uključujući i salate, pa sam se na kraju odlučila za kontinentalnu varijantu, a ne poljsku.
KAZALIŠNA PUBLIKA
Rekli su nam da su stanovnici Olsztyna jako ponosni na svoj grad i da drže do njega, a u to smo se uvjerile i kad smo provele cijeli dan u šetnji. Sve je uređeno i čisto. Kazalište je bilo puno i svi su poslije dugo pljeskali Dariji na njezinoj izvedbi. Vidjelo se da ih je predstava dirnula i mislim da je to trenutak koji ću dugo pamtiti. Direktorica kazališta, zadužena za odabir predstava, rekla nam je da poljska publika nije navikla na improvizaciju, a Darija improvizira na početku svake izvedbe, pa ih je to možda malo zbunilo, ali su na kraju bili oduševljeni.
S glumicom Darijom Lorenci i producenticom Lidijom Ivanda
Sjećam se da je i mene zbunila kad sam došla na prvu probu i čula je kako kaže: “Bože, zaboravila sam depilirati noge”. “Ne brini se, ništa se ne vidi”, rekla sam joj ne znajući da je to ona improvizirala i da je sve zapravo dio predstave. I na kraju, lijep je osjećaj kad osvojite publiku u gradu u koji ste došli kao gost. Olsztyn je prekrasan i nikad ga neću zaboraviti.
Ispred kazališta Stefan Jaracz
dobro je znati
- SPORAZUMIJEVANJE
Malo tko razumije engleski, no većina ljudi u turističkoj branši govori njemačkim jezikom.
- IVAN PAVAO DRUGI
Karol Wojtyla nekoliko je puta bio u Olsztynu, a u Katedrali svetog Jakova održao je misu nakon što je izabran za papu.
- NIKOLA KOPERNIK
Najpoznatiji stanovnik grada vjerojatno je slavni astronom iz 16. stoljeća koji je dugo u njemu živio, na što podsjeća spomenik, ali i naziv hotela u kojem smo odsjele.
Spomenik Nikoli Koperniku
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....