Na putovanju Andaluzijom novinara Vinka Paića oduševio je stari lučki grad, njegove šarene uličice, prekrasni parkovi i slikoviti trgovi, ali i plaže na kojima je sniman Bondov film ‘Umri drugi dan’.
Moj nemirni duh ni pandemijska ograničenja ne mogu zaustaviti pa sam ovog ljeta dva tjedna istraživao Andaluziju, najjužniju španjolsku pokrajinu, koja je jedinstveni spoj Europe i Sjeverne Afrike jer su njome stoljećima vladali Arapi. A kako sam tipični Dalmatinac koji ne može bez mora, uz Sevillu, Cordobu, Malagu i Rondu na mojoj je ruti bio i lučki grad Cadiz na obali Atlantika.
S oceana puše vjetar i ljetne se vrućine ne osjete, no u šetnji, a pogotovo na plaži, preporučujem kremu sa zaštitnim faktorom jer sunce itekako grije. Treba slijediti i pandemijska pravila, a sve najnovije informacije mogu se pronaći na internetskim stranicama našeg Ministarstva vanjskih poslova. Ondje je i link za ispunjavanje obrasca španjolskog Ministarstva zdravstva, koji se mora pokazati prilikom ulaska u zemlju, a uz to je potreban i jedan od tri dokumenta: negativan test na koronu (ne stariji od 48 sati), potvrda o potpunoj cijepljenosti ili pismeni dokaz o preboljelom covidu-19. Još je bolje imate li digitalnu potvrdu EU, jer tada se dobiva QR kod za bržu kontrolu.
Put i smještaj
Iz Splita nema direktnog zrakoplova za Andaluziju pa sam najprije letio u Madrid, a cijena jednosmjerne karte bila je 40 eura, koliko i od španjolske prijestolnice do juga zemlje. Do Cadiza sam putovao četiri i pol sata autobusom iz Cordobe, uživajući pritom u prekrasnim krajolicima, a to sam platio 13 eura za jedan smjer. Tko želi doći zračnim putem, mora sletjeti u obližnji grad Jerez de la Frontera, udaljen oko 30 kilometara od Cadiza.
Odsjeo sam u hotelu San Francisco, koji nije luksuzan (noćenje je 40 eura), ali je u središtu grada, što znatno olakšava razgledavanje. Cadiz ima oko 117 tisuća stanovnika, zapravo je poluotok i ima predivnu šetnicu uz more na kojoj lokalci pecaju. Povijesnu jezgru čine uske šarene uličice, lijepo uređeni parkovi s egzotičnim biljkama iz Novog svijeta (na svoju drugu ekspediciju 1493. Kolumbo je krenuo upravo iz Cadiza), raskošne crkve i slikoviti trgovi s kipovima znamenitih povijesnih ličnosti.
Živost nakon sieste
Glavno okupljalište je trg Plaza de la Catedral, koji krasi katedrala Sv. Križa, čija je gradnja trajala od 1722. do 1838. Ulaz se plaća četiri eura, a za još 3,5 eura možete se popeti na 40 metara visoki toranj Levante s kojeg se pruža veličanstven pogled na grad. Trg je posebno živahan nakon sieste, u poslijepodnevnim satima, to više što mrak pada tek poslije jedanaest navečer. Tada se čuje glazba uličnih svirača, cika djece na karuselu, žamor ljudi koji sjede u nekom od brojnih kafića ili restorana na otvorenom...
Najčešće se jedu pržena riba u škartocu i razne vrsta tapasa (cijena jedne porcije je 2-3 eura) te se pije pivo ili tinto de verano, hladni koktel čiji su osnovni sastojci crno vino i gazirani sok od limuna. Šušur vlada i na trgovima San Juan de Dios, gdje je starogradska vijećnica, San Francisco, na kojem su istoimena crkva i samostan, Falla, poznatom po zgradi kazališta, a tu su i San Antonio, Candelario, Mina...
Bondova djevojka
Zbog pandemijskih mjera ugostiteljski objekti smiju raditi samo do ponoći, no vani se ostaje mnogo dulje, a budi kasno. Dan je najbolje provesti na nekoj od pješčanih plaža, s tim da kupanje u oceanu nije dopušteno ako je previše valovito, a na to će vas upozoriti crvena zastavica i spasioci. Hlada nema pa bi bilo dobro unajmiti suncobran ili se kupati u jutarnjim ili poslijepodnevnim satima.
Najpoznatije plaže su Torregorda, Cortadura, El Chato, Victoria, Santa María del Mar i La Caleta, koja se nalazi između dvoraca San Sebastian i Santa Catalina. Kako je Cadiz 2002. “glumio” Kubu na snimanju filma “Umri drugi dan”, o tajnom agentu Jamesu Bondu kojeg je tada utjelovio Pierce Brosnan, neke scene snimane su i na La Caleti. Najupečatljiviji prizor je kad Halle Berry, koja je tumačila lik seksi agentice Jinx Johnson, izlazi iz mora u narančastom kupaćem kostimu.
Šunka i čvarci
U Cadizu sve odiše poviješću - o čemu svjedoče i ostaci rimskog kazališta iz prvog stoljeća prije Krista - a o burnoj prošlosti te regije mnogo se može naučiti u gradskom muzeju, u koji je ulaz besplatan za državljane Europske unije. Među najljepšim parkovima je Genoves iz 19. stoljeća, gdje je zasađeno više od 100 vrsta biljaka, a posebnu pozornost privlače stabla i grmovi orezani tako da tvore neobične oblike. Park krase i fontane i jezerca pa je mnogima to omiljeno mjesto za predah i meditaciju. Sasvim je drugačija atmosfera na glavnoj gradskoj tržnici na trgu Libertad.
Sagrađena je 1838., najstarija je zatvorena tržnica u zemlji, a uz voće, povrće i ribu ondje se mogu kupiti i domaća šunka (jamon) te španjolska verzija čvaraka (chicharron). U zatvorenim prostorima maske su obavezne, a donedavno su bile i na otvorenom. Stanovnici Cadiza ljubazni su i otvoreni, pomoći će vam iako baš ne govore engleski, a mnogi su mi se požalili kako će zbog pandemije manje zaraditi od turizma. Razumijem ih jer je i Hrvatska u sličnoj situaciji, ali kako sada nema gužvi, mislim da sam upoznao autentičan Cadiz kojem ću se jednog dana sigurno vratiti.
Dobro je znati
Drevna utvrda: Cadiz je jedan od najstarijih gradova zapadne Europe, a osnovali su ga Feničani 1104. prije Krista. Nazvali su ga Gadir, što znači ‘grad opasan zidinama’.
Maškare: Najveća pučka fešta je karneval, čija tradicija seže još u 16. stoljeće. Traje dva tjedna, do korizme, i među najvećima je u Europi. Nije se održavao jedino tijekom Španjolskog građanskog rata.
Hrvatski nogometaš: Za nogometni klub Cadiz CF 90-ih je igrao i naš Igor Štimac. Dom mu je stadion Nuevo Mirandilla, koji može primiti više od 20 tisuća gledatelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....