Ljupka Tanevska jedna je od pionirki hrvatske blogerske scene, jedna od prvih naših blogerica koju i sama pratim od njezinih početaka, a koja mi je bila savršen izvor informacija za ljetni vodič po njenom rodnom Osijeku i osječkom kraju. U njega se vratila prošle jeseni nakon 17 godina života u Zagrebu. Ljupka je velika romantičarka, a istovremeno pankerica u duši, koja živi za svoje ideale i koja vjeruje da mali ljudi koji rade na sebi, mogu napraviti velike promjene. Njezin blog danas više ne postoji, ali zato je tu profil na Instagramu na kojem ju prati gotovo 23 tisuće ljudi, koji željno iščekuju nove objave, romantične tekstove koji prate još romantičnije fotografije, uz dozu nostalgije koja je često u njima prisutna. Kada ima priliku voli ukazati na stvarnu sliku stvari, ljudi i događaja koji nas okružuju i to je jedan od razloga zašto rado svraćam na njezin profil, baš kao i njezine priče iz svakodnevice, avanture s mačkom Duškom, psom Mašom i drugim članovima njezine obitelji koji nakon toliko godina praćenja, kao da na neki način postanu i "vaši". Ljeto nam je stiglo, a to nam je bio jedan od povoda da se javimo Ljupki i zamolimo je da s nama podijeli svoj scenarij za predstojeću sezonu.

Koji je vaš omiljeni način provođenja ljetnih praznika i godišnjih odmora, kako ste ih provodili u djetinjstvu, a kako ih provodite danas?

Čitanje knjige negdje u hladovini, idealno bi bilo negdje na planini ili na selu. Još idealnije ako je na stolu sladoled ili lubenica. Volim mir, što manje ljudi, a što više zelenila! Ljeta u djetinjstvu sam provodila kod bake i djeda u Makedoniji i to su mi najljepše uspomene iz tog perioda. Slatke lubenice i dinje, vinograd kojem ne vidiš kraja.

Koliko vam je bilo teško donijeti odluku da se vratite u rodni grad i koliko se on promijenio u periodu dok vas nije bilo?

Zagreb je za mene nažalost izgubio i podatnost i šarm, uz to postao je preskup. Nisam mogla pola godine pronaći stan za najam koji prima mačku. Promet i kolapsi, zapuštene travnate površine i smeće kao da smo zemlja trećeg svijeta... Imam sreće što sam svoje dvadesete i srednje tridesete provela u njemu. Mislim da mi je poklonio najbolje od sebe i da sam uzela i proučila, sve što sam mogla. Trenutno mi odgovara mirniji život, pa sam se odlučila na godinu dana doći u Osijek i vidjeti mogu li se tu nastaniti na duže. Osijek je vizualno predivan grad, najveći šarm je rijeka Drava koja teče u centru. Secesijske građevine, najljepše kino Urania, koje me odgojilo za današnje zanimanje stilista i kostimografa. Otišla sam 2007. godine i vratila se u jesen 2023. godine. Definitivno se vidi pomak.

Koja biste gradske lokacije izdvojili kao vaše omiljene, gdje vas se najčešće može sresti?

Volim osječku tržnicu u rano jutro i auto sajam nedjeljom (osječki Hrelić). Šetnja ulicom Europske Avenije nikada ne može dosaditi, kao ni razgledanje zgrada u centru te divljenje stropovima i pločicama ulaza zgrada. Kupite sladoled i prošećite Promenadom do Tvrđe, pa preko mosta, napravite piknik kod Katakombi uz knjigu i tamni Radler. Osijek ima uistinu prekrasne perivoje.

Kada se zateknemo u Osijeku kao turisti, kojih pet stvari ili lokacija biste nam preporučili da svakako pogledamo?

Ovakva pitanja su svakodnevna u mom inboksu. Uvijek pozovem na gore opisani đir po gradu, film u kinu Urania, ali i prelazak preko mosta, u Baranju. Kopački rit je svega 13 kilometara od moje kuće. Sela Baranje su čudo! Vinogradi Baranje su čudesni! Uspavani dvorci, željni da ih pogledate i šapnete im “lijep si i tako pohabanog ruha”. I na kraju balade - “lijepi plavi Dunav”.

Fotografije iz Osijeka i njegove okolice nerijetko objavljujete na profilu na Instagramu i doista izgledaju čarobno. Odakle crpite inspiraciju za svoje objave, kojima često popravite dan svojim pratiteljima?

Mislim da ljudima nedostaje realnog, pozitivnog i lijepog. Razumijevanja, edukacije i ljubavi. Moja duša je pjesnička, a ja, kao ja, sam detaljist koji zna od svake životne situacije načiniti lijepu lekciju i zabilježiti trenutak kroz kameru mobitela. Instagram mi je osobni dnevnik. Ništa pretenciozno, ja sam obična cura iz susjedstva, koja tu i tamo kaže i ukaže na pojedine stvari. Mnoge inspiriram, ali i ti ljudi inspiriraju mene. I uistinu sam zahvalna na svom “malom Instagram krugu velikih ljudi”.

Na vašem profilu na Instagramu imamo priliku vidjeti jedno mjesto koje je van Osijeka, a posebno je dojmljivo. Riječ je o palači Gutmann u Belišću, u kojoj se danas nalazi knjižnica, a koju rado posjećujete?

Ujna mi je voditeljica knjižnice u Belišću, tako da sam se s njom veselila, ovom novom prostoru od samih početaka. Volontirala sam pri pakiranju i selidbi knjiga. Donirala sam i neke slike, goblene, knjige i časopise. Jednom u tri mjeseca ju zamolim da me povede na posao. Sjediti u predvorju i gledati u vitrajni strop, pa listati drage knjige iz djetinjstva. Za jednog introverta nema savršenijeg izleta. Drago mi je kada inspiriram ljude da posjete i manje gradove u Slavoniji, uistinu skrivaju prave dragulje.

Koji su vam naši najdraži gradovi? Često dijelite objave iz Varaždina.

Varaždin mi je najljepši grad u Hrvatskoj, koji svakodnevno živi i diše kulturu. A ima i sjajnu pekarnicu u kojoj već tradiocionalno kupujem "klipić". Kako sam velika zaljubljenica u starine, ne propuštam ni sajam “Stara krama”, gdje sam pronašla prekrasne komade, po povoljnim cijenama.

Koje biste nam delicije i restorane svog kraja preporučili?

Jako sam sretna što hotel Waldinger ima novog chefa Gorana Kočiša u restoranu kojeg krasi Michelinova zvjezdica. Ako se nađete u Batini, tik do spomenika imate kafić s pogledom na Dunav i najfiniju Doboš tortu koju možete kušati na istoku Hrvatske. U Aljmašu možete uživati u prekrasnom interijeru i finim desertima u slastičarnici Susi’s Cake, u Kopačkom ritu imate priliku popiti kavu usred močvarne šetnice. Popijte i čašu vina kraj srednjovjekovne kule u Erdutu. Vikend u Osijeku i Baranji i istoku Hrvatske je uistinu osebujno iskustvo.

Zanimljiva je i priča oko Hotela Osijek i vas, odnosno vaših roditelja- zbog nje ste baš tamo proslavili 36. rođendan ove godine?

Roditelji su se upoznali na recepciji Hotela Osijek pa tako kažem da je on kriv za moje postojanje. Ne volim slaviti rođendan, ovaj je bio povratnički, pa sam ga proslavila s gospođom majkom upravo tamo. Inače, imaju najfiniji sladoled s okusom pistacija u gradu.

Što biste promijenila u Osijeku i zašto?

Puno toga. Prvo mentalitet “ako ti nije dobro, idi od kuda si i došla”. Voljela bih da zatvore tvornicu plastike. Voljela bih da se život iz trgovačkog centra, kao nekada vrati u centar, da trg bude prepun cvijeća i zelenila. Da i apolitični, kreativni i vrijedni ljudi dobiju svoje mjesto pod osječkim suncem.

Kakvi su vam planovi za ovo ljeto?

Upoznavanje Međimurja jer smatram da ljeto nije samo Jadran.

I za kraj moramo spomenuti vaše ljubimce- kujicu Mašu i mačku Dušku, koji su osvojili i srca vaših pratitelja na Instagramu. Macu ste udomili u Zagrebu i doveli je sa sobom u Osijek te uvijek naglašavate kako vas je naučila puno toga.

Duškica mi je najdraži suvenir koji sam ponijela sa sobom iz Zagreba. Moja najveća učiteljica, moj razlog za ići naprijed, citirat ću najdražeg Balaševića “saborac, i moj najbolji drug”. Svi koji imaju mačku znaju kakva je to ljubav. Oni koji nemaju, neka udome i otvorit će im se cijeli jedan novi svemir.

A kakva je Maša, koju ste također udomili u Osijeku?

Mašu smo našli ispred pekare početkom 2018. godine. Lutala je danima, javila sam se azilu, nije bilo mjesta. Stavljala sam na Instagram objave pitajući ljude zna li netko čiji je to pas i nakon mjesec dana javio mi se čovjek koji mi je rekao da je ničija i da je bila godinu dana u vikendaškom naselju 15 kilometara od Osijeka. Kada sam ju našla veterinar je rekao da je dojila i da ju je netko sterilizirao, konci su joj se upalili. Vjerojatno je tražila svoje bebe, a našla je mene. Maša je čista energija zahvalnosti, sreće i ljubavi. Njezin osmijeh je zarazan. I mi smo toliko sretni da je naša Maša!