Osječki liječnik Aleksandar Kibel donosi dnevnik svoje bezbrižne 16-dnevne tropske avanture sa suprugom Ivanom Ptičarom, u vječno sunčanoj karipskoj državi idealnoj za zaljubljene parove i sigurnoj od uragana.
Suprug Ivan Ptičar i ja svake godine odemo na dulji odmor u neku daleku egzotičnu destinaciju, a ove zime izbor je pao na Arubu - i to sasvim spontano. Prvotni plan nam je, naime, bio da ekspedicijskim brodom istražimo Antarktiku, no kako je zbog pandemije koronavirusa već dogovorena plovidba otkazana, morali smo pronaći opciju “B”. Put na Arubu uspjeli smo organizirati u samo mjesec dana (inače se pripremamo mnogo dulje), ali kako ta otočna karipska država u sastavu Kraljevine Nizozemske nije velika i nema značajnih kulturnopovijesnih znamenitosti, sve se začas istraži. Do glavnog grada Oranjestada letjeli smo iz Zagreba preko Amsterdama - što je ukupno trajalo oko trinaest sati - a cijena povratne karte je bila oko tisuću eura. Prije ulaska u zemlju morali smo pokazati potvrdu o cijepljenju protiv covida-19, PCR test ne stariji od 72 sata i imigracijski dokument koji se popunjava putem interneta.
Čitajte i: Ana Petričić Gojanović vodi nas u Sevillu: Zastao joj je dah kada je ugledala poznati prizor
Aruba je udaljena tridesetak kilometara od obala Venezuele, površina joj je 180 četvornih kilometara (dvostruko manje od Brača), a ima oko 116 tisuća stalnih stanovnika. Godišnje je posjeti čak dva milijuna turista, koje osim bijelih pješčanih plaža i tirkiznog mora privlači i lijepo vrijeme. Sunčano je tijekom cijele godine, stalno pušu osvježavajući vjetrovi pasati pa je klima ugodna, a golema prednost Arube u odnosu na druga tropska odredišta je i to što je izvan zone uragana. Nas je “Otok sreće”, kako joj je službeni slogan, privukao i zbog tolerancije prema pripadnicima LGBT zajednice te smo ondje sigurno i bezbrižno uživali šesnaest dana u veljači.
Odsjeli smo u butik hotelu RH u centru Oranjestada, gdje noćenje s doručkom za dvije osobe stoji oko 140 dolara. Glavni grad, čije ime u prijevodu s nizozemskog znači “Narančasti grad”, nije velik (ima oko 30 tisuća stanovnika) i može ga se obići pješice. Razvio se u 18. stoljeću uz nizozemsku vojnu utvrdu Zoutman, najstariju građevinu na Arubi, koja je sada povijesni muzej. Uz kolonijalnu arhitekturu, koju karakteriziraju jarke boje, posjetitelje oduševljava i Nacionalni arheološki muzej, Muzej i tvornica aloe vere, park Wilhelmina, crkva sv. Franje Asiškog iz 19. stoljeća, Trg Daniela Lea (nazvan prema lokalnom političaru), brojne kockarnice...
Aruba je, međutim, ipak najpoznatija po rajskim plažama i očaravajućoj prirodi, u što smo se i sami uvjerili. Bili smo na najatraktivnijim plažama na Arubi - počevši od najveće Eagle Beach, koja spada među deset najljepših na svijetu, do Palm Beach i Baby Beach. Osim kupanja i sunčanja (zaštitni faktor je obvezan!), ondje se nude i razne adrenalinske aktivnosti. Tako smo Ivan i ja uživali u vožnji skuterom na vodi i panoramskom letu padobranom kojeg vuče gliser. Plaže su toliko dugačke da na njima nema gužvi, a uz palme ih krasi i autohtono drveće fofoti u čijim se krošnjama odmaraju - iguane. Ne izgledaju privlačno, ali su bezopasne i vrlo umiljate. Na svakoj plaži ima odličnih restorana i barova. Najviše se nude talijanski specijaliteti, popularni su i američki lanci brze hrane, a nas dvojicu posebno su oduševile surinamska i kreolska kuhinja koje se temelje na morskim plodovima te tropskom voću i povrću. Cijene su znatno više nego u Hrvatskoj pa su, primjerice, lagana salata i koktel oko 40 dolara. Inače, na Arubi se sve može plaćati u dolarima, koji su jednako zastupljeni kao i lokalna valuta florin.
Čitajte i: Grad svjetla i romantike budi stare strasti i priziva nove ljubavi, vodimo vas u Pariz
Na preporuku lokalaca otišli smo na otočić De Palm koji je u sastavu Arube, ali nam se nije dopalo to što je toliko iskomercijaliziran. Mnogo ljudi onamo dolazi zbog vodenog parka Blue Parrotfish, no Ivanu i meni su se najviše svidjeli plamenci koji šeću plažom. Kako bismo na Arubi doživjeli i druge ljepote osim sunca i mora, unajmili smo automobil i istražili je uzduž i poprijeko. Najviše nas se dojmio nacionalni park Arikok, koji se prostire na 34 četvorna kilometra i zauzima čak 20 posto otoka. Među biljkama ondje dominiraju golemi kaktusi, a među životinjama posebna vrsta čegrtuša i kornjače koje se gnijezde na plaži Boca Prins.
U Arikoku smo se, uz ostalo, popeli na najvišu točku Arube - 188 metara visoko brdo Jamanotu. Bili smo i u pećinama Quadirikiri i Fontein gdje se mogu vidjeti crteži Indijanaca iz plemena Arawak, ali i slikarije prvih europskih doseljenika. Španjolski osvajači su na tlo Arube prvi put stupili 1499., a Nizozemcima je pripala u 17. stoljeću, nakon pobjede u tridesetogodišnjem ratu. Arikok je prepun fascinantnih stjenovitih formacija, koje je oblikovalo tisućljetno djelovanje vjetra i valova, a među njima je i Conchi. Riječ je o bazenu omeđenom stijenama kroz koje prodire more i privlači brojne kupače.
Kad me pitaju bih li se vratio na Arubu, koju spominju i The Beach Boysi u pjesmi “Kokomo”, iz filmskog hita “Koktel” s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi, moj odgovor je - da. A osim ljubiteljima veličanstvene prirode, preporučio bih je i osobama koje se žele dobro odmoriti, napuniti energijom i osloboditi od stresa. Ondje je, naime, sve jednostavno, usporeno, lako dostupno i optimistično. Nema tmurnih oblaka i kiša, a zalasci sunca su najljepši koje sam ikad vidio. Zbog romantičnog ozračja Aruba je idealna i za ljubavne parove - poput Ivana i mene.
DOBRO JE ZNATI
PRIZNANJE VJERNIM TURISTIMA Gosti koji deset godina zaredom posjete Arubu primit će nagradu i završiti u lokalnim novinama, a onaj tko joj se vjerno vraća dva desetljeća dobit će titulu ‘Arubin ambasador dobre volje’.
TOLERANCIJA I MULTIKULTURALNOST Na Arubi ima više od 90 etničkih skupina i nacija i svi žive u miru i skladu. Govore se i razni jezici, a najrašireniji su engleski, nizozemski, španjolski i papiamento, koji pripada kreolskoj skupini. Papiamento je službeni jezik na takozvanim ABC otocima - Arubi, Bonaireu i Curaçau.
SLANA I SLATKA VODA Aruba je kao pusti otok u prošlosti imala nestašice slatke vode pa je prije više od 80 godina sagrađeno jedno od najvećih svjetskih postrojenja za desalinizaciju. S vremenom je sustav toliko usavršen da se voda s Arube smatra izuzetno kvalitetnom, a može se piti i iz slavine
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....