
Neki zmije ne mogu vidjeti ni preko ekrana, a neki im ne mogu odoljeti.
Hvarski lovac jedan je od onih kojima zmije ne izazivaju nikakav strah, štoviše, njemu je očito normalno jednom rukom držati zmiju, a drugom snimati njihov razgovor. Ovaj put do susreta zmije nije došlo tijekom lova u šumi već prilikom radova u polju u blizini mora. Ako se bojite zmija, barem gledajte more u pozadini i slušajte kako čovjek od skoro 70 godina tepa zmiji za koju je u tim trenucima bio siguran da je riđovka, naša druga najotrovnija zmija, odmah iza poskoka. Točnije, riđovkin hemotoksični otrov je toksičniji od poskokovog, no riđovka u žrtve ispušta manje otrova pa je manje opasna za ljude.
Ipak!
To ne znači da trebate dirati bilo koju zmiju. Naročito ako ne znate o kojoj se vrsti radi. To što ste vidjeli nekoga u Slobodnoj kako tepa zmiji ne znači da i vi to trebate pokušati. Pogledajte video do kraja, iznenadit će se kako je završio ovaj susret!
Mi smo se za pomoć oko utvrđivanja vrste zmije sa snimke obratili dežurnom "Jokeru zovi" za sva pitanja vezana za životinje. Tino Milat, viši kustos Prirodoslovnog muzeja u Splitu, potvrdio je da se radi o crnokrpici, jednoj od naše dvije poluotrovnice. Zmajur i crnokrpica nisu opasni za čovjeka jer im je otrov slabiji nego kod ljutica, a i zubi kojima ga mogu ubrizgati u žrtvu nalaze se dublje u čeljusti zbog čega su učinkovite u lovu na sitni plijen, ali ne i za ljude.
Crnokrpica je zmija vitkog tijela i plosnate, jajolike glave može narasti i do 130 centimetara, iako je prosječna duljina oko 75 centimetara. Prepoznaje se po crnoj mrlji na vratu, tamnim šarama duž leđa i žućkastom trbuhu prošaranom mrljama.
Aktivna je najčešće noću ili u sumrak, kada izlazi iz zaklona - kamenjara, suhozida, ruševina i šupljina - u potrazi za hranom. Hrani se uglavnom gušterima, koje paralizira pomoću otrova iz stražnjih zubi, karakterističnih za ovu vrstu. Danju se skriva, no u hladnijim mjesecima može biti i dnevno aktivna.
Zakon zaštićena
U Hrvatskoj obitava duž obalnog i otočnog krša, od Istre do juga zemlje, i do visine od oko 500 metara. Premda na prvi pogled zbog uskih zjenica može podsjetiti na poskoka, crnokrpica je neusporedivo manje opasna, zakonom zaštićena i važna za prirodnu ravnotežu.
No crnokrpica je rijetka na području na kojem je šaptač zmijama ulovio pa ne čudi što je na prvu zamijenio s mladom riđovkom. Jedno od pravila određivanja vrste zmija u Hrvatskoj je da im se pogleda u oči. Ljutice imaju okomitu zjenicu, kao mačke, što im drastično povećava dubinsku percepciju i preciznost napada. Crnokrpica nije ljutica iako ima okomitu zjenicu. Ima i šare koje na prvu mogu navesti promatrača da misli da je pred njim mladi kravosas - najveća europska zmija - također bezopasna za ljude iako dosegne do 260 cm duljine. Veličanstvena životinja koju se ne treba i ne smije uznemiravati. Iracionalan strah nije razlog za miješati se u hranidbene lance i ekosustave koje evolucija besprijekorno uštimava.
Još jedan od razloga zbog kojih je lako zamijeniti crnokrpicu za riđovku je i njezino ponašanje. Agresivna je, sikće, napada, grize… U većini slučajeva to je vjerojatno dosta da otjera protivnika. Problemi im stvaraju sove koje nečujno dokližu kroz zrak i dnevne grabljivice, na Hvaru većinom škanjci, koji neoprezne i nesretne zmije zgrabe i prije nego zmija shvati što ju je snašlo. Domaće mačke su također veliki neprijatelji crnokprice i zmija općenito jer im je brzina rekacije gotovo duplo brža o zmijske. To znači da mogu samo hladnokrvno čekati da zmija krene u napad, izmaknuti se i kada je zmija već u pokretu, baciti kontru. U kombinaciji sa okomitim zjenicama i savršenom percepcijom, kućne mačke su jedan od najsavršenijih predatora na svijetu…
Pa ako se bojite zmija, možda vam je najpametnije nabaviti mačku. Ili jednog šaptača zmijama…
Komentari
0