Beograđanin Marko Mrkšić, do prije godinu dana bio je član avionske posade, a danas je jedan od najpopularnijih regionalnih travel influencera. U intervjuu za Gloria Putovanje otkriva kako je avionski kvar, koji je doživio kao dječak na letu za Amsterdam, utjecao na njegov životni poziv te koja je najneobičnija situacija s kojom se susreo na putovanjima.
Život u koferu njegova je svakodnevica, ali i strast jer putovanja su nešto bez čega Beograđanin Marko Mrkšić (47), kao što i sam kaže, “ne bi bio živ”. Do prije godinu dana radio je kao stjuard, a onda ga je život odveo u drugom smjeru. Danas je stručnjak za putovanja i travel influencer poznat kao Airmrle, kojeg samo na Instagramu prati gotovo 110 tisuća ljudi. Istražuje nove destinacije i prenosi inspiraciju drugima, a na putovanja najradije odlazi avionom u kojem se osjeća kao doma.
Kad ste shvatili da putovanja želite pretvoriti u svoj poziv?
- Jedno vrijeme sam u djetinjstvu volio vlakove pa istinski avione, koji su tu i danas. Inače je moja ljubav prema njima i pozivu stjuarda krenula kad sam kao mali putovao ocu u Amsterdam. Pri polijetanju avion je imao neki tehnički kvar i morali smo se vratiti na naš aerodrom. Cijela ta scena, divne stjuardese i njihovi osmijesi i slijed događaja kod mene su nešto probudili i otad kreće skupljanje maketa putničkih aviona, česti odlasci na aerodrom te uživanje u polijetanjima i slijetanjima. Skupljao sam magazine aviokompanija, a i mnogi koji su znali za moju ljubav prema letenju donosili su razne suvenire s putovanja. Soba mi je bila pravi muzej. S obitelji sam također dosta putovao, a i s folklornim ansamblom čiji sam bio dugogodišnji član. Pretpostavljam da je sve to utjecalo na moje profesionalno opredjeljenje i agencijsko poslovanje.
Kako je išla tranzicija između stjuarda i travel influencera?
- Mislim da tu nema tranzicije. Posao stjuarda je kompleksan i ne može se usporediti s travel influencerom. To može biti svatko, jer uz malo sreće, dobre objave i fotografije, vještine komuniciranja i suradnje s drugim influencerima profil raste vrlo brzo. Kod mene na profilu imate objave o putovanjima i avijaciji pa sam spojio dva u jedan.
Gdje ste sve radili kao stjuard i kako je izgledala obuka?
- Od 2006. sam bio član kabinske posade Montenegro Airlinesa iz Crne Gore, koji će uvijek biti u mom srcu, kao i kolege. Kratko sam radio i za grčku aviokompaniju Marathon Airlines iz Atene, čiji su avioni imali bazu na aerodromu u Beogradu. Još sam se davne 2000. školovao u tadašnjem školskom centru bivšeg JAT-a. Prvo prolazite liječnički pregled, pa testiranje stranih jezika i na kraju plivanje. Kad sve to završite, kreće se s obukom koja nije nimalo laka: polažete testove, pa s instruktorima prve opservacijske letove i onda pred državnom institucijom finalne testove gdje stječete dozvolu kabinskog osoblja. Naravno, kad se zaposlite u nekoj od aviokompanija, svake godine imate obnovu znanja, tako da uvijek morate biti spremni na svaku situaciju i znati je primijeniti.
Koja su najneobičnija iskustva koje ste doživjeli u tom periodu, kako ste smirivali one koji imaju strah od letenja?
- Tko odabere poziv stjuarda, svjestan je da uvijek ima i rizika. S vremenom steknete rutinu da i u teškim situacijama reagirate na pravi način. Kod mene se pokazalo da imam neki poluosmijeh i da putnici nikad ništa ne primijete. Tivatski aerodrom poznat je po jakoj buri zimi i slijetanja u tim uvjetima uvijek su simpatična. Neki putnici plaču, neki vrisnu od velikih turbulencija i na tome se sve završi. Kad sletimo, ispratimo ih s osmijehom. Stresno je kad morate biti brzi i donositi prave odluke. Školujemo se i za takve stvari, a i na letu se uglavnom nađe netko iz medicinske struke koji nam pomogne. Na sreću, putnik je iz aviona uvijek izašao u dobrom stanju. Jednog, koji je imao veliki strah od letenja, kolege i ja smo na cijelom letu od Podgorice do Frankfurta držali za ruku na smjene i uvjeravali ga da je sve u redu. Tijekom slijetanja je zahvaljivao što smo bili tu.
Pamtite li još neki sličan događaj?
- Sjećam se još jedne situacije iz Frankfurta, koja se dogodila na Božić. Polijetali smo iz Podgorice, cijelo vrijeme je puhao jak vjetar, a od siline naleta vjetra avion se već pri uzlijetanju poprilično zanosio. Negdje iznad Nikšića krenule su strahovite turbulencije. Taj trenutak i te sekunde se nikada ne zaboravljaju. Srećom da je sve dobro završilo, no ta stresna situacija mnoge je uznemirila - pa čak i jednu kolegicu s leta koja je dala otkaz čim smo se vratili u Podgoricu. I dandanas se s kolegama prisjetim te situacije, no život ide dalje, za nas je to bio samo jedan radni dan. Ovaj poziv je za mene jedan od najljepših na svijetu. Nije stjuard samo konobar, kako mnogi misle. Mi smo mnogo više od toga, prvenstveno smo tu zbog sigurnosti. Poštujte kabinsku posadu i uvijek pratite njihove upute. Nikad ne znate što let može donijeti, a sve se to radi i demonstrira zbog vas.
Postoji li razlika u načinu na koji putujete danas kao influencer u odnosu na ranije, dok ste bili stjuard?
- Stjuard je poziv kad se pred let pripremate za vaš radni dan. Morate biti naspavani, odmorni, u avionu pratite i vodite računa da sve bude kako treba, nema opuštanja. Komunicirate između kabine i kokpita. Vodite računa o svakom segmentu leta. Osluškujete svaki zvuk. A kao influencer spakirate kofer, sjednete na svoje mjesto i uživate u letu. Možete i odspavati ako niste odmorni. Kao putniku vam je skoro sve dozvoljeno. Jedino nema razlike u kašnjenju, svi morate biti na vrijeme na aerodromu.
Na Instagramu vas prati 110 tisuća ljudi, koliko vam je trebalo da dođete do te brojke?
- Prvo moram reći da me prate isključivo zbog putovanja. Na mrežama svakodnevno dajem informacije - o cijenama aviokarata, aranžmanima i destinacijama. Ljudi su me zaista prihvatili kao svog osobnog agenta. Na raspolaganju sam doslovno 24 sata i to je moja prednost, zato što putnici imaju sigurnost. Pratitelji se nižu godinama, preko darivanja, a i mnogi dođu i ostaju kad vide što prezentiram. Preporuka također dovodi nove pratitelje iz cijele regije i svijeta. Ima dosta ljudi iz avijacije i mojih kolega. Mislim da sam s dva istovremena posla napravio nešto drugačije. Spoj koji donosi dobar biznis. Nije lako prijepodne raditi u agenciji, a popodne odijevati uniformu i ići na let. I tako godinama. Jako sam zahvalan na podršci svojim kolegama koji su mi davali vjetar u leđa.
Čime se najviše vodite pri izboru destinacija?
- Iskreno, najviše volim sunce, more i pijesak, ali nisam jedan od onih koji mora na Tajland jer je sad popularan. Evo, planiram ići u Varaždin jer sam čuo da je lijep mali grad. Afrički kontinent mi je baš zanimljiv. Južnoafrička Republika i Kenija zbog safarija, Tanzanija i njezin prelijepi Zanzibar. Ondje sam dosad bio triput, a vjerojatno ću i četvrti put siječnju ili veljači. Volim Indijski ocean. Oman, koji sam posjetio prošle godine, također me ugodno iznenadio. Divna zemlja i krajolici. Jordan je također poseban. Ma, svijet je jedna bajka i gdje god da kročite, imate zanimljivu priču.
Koja vas je destinacija oduševila, a koja razočarala?
- Istanbul i Beč su gradovi kojima se često vraćam. Tako različiti, a meni omiljeni. Ne mogu reći da me neka destinacija razočarala. Svaka nudi ono što ima od svoje ljepote. Stvar je u oku promatrača. Pravi putnik uživa u svemu.
Koliko ste često u Hrvatskoj?
- Moram spomenuti TU magazin iz Beograda i fantastične profesionalce Miroslava i Petra. Zahvaljujući njihovim pozivima i osmišljenim turama za putne agente i influencere krenuo sam putevima Hrvatske. Boravio sam u najboljim hotelima i obišao najpoznatije restorane i znamenitosti. Istra je najzastupljenija. Zagreb sam posjetio više puta, a Festival svjetla me oduševio. Split i Dubrovnik sam obišao zahvaljujući pozivu čuvenih hotelskih lanaca da budem njihov gost i prezentiram ih na društvenim mrežama. Bilo je poziva i iz hotela u Rovinju. Taj grad sam obišao i profesionalno i kao solo putnik. Volim doći u Hrvatsku. Ljubazni ste, profesionalni i uvijek se vratim s lijepim uspomenama. Vaše more je čarobno.
Koja je najneobičnija situacija s kojom ste se susreli na svojim putovanjima?
- Definitivno interakcija s lavovima na Mauricijusu i gepardom na Zanzibaru. Iskustvo da ste s tim životinjama tako blizu i da ih dodirujete ne može se opisati. Jedne noći sam u Ankari, gdje sam tijekom pandemije bio na dočeku Nove godine, zbog nepažnje upao u fontanu. Voda mi je bila iznad koljena, iskočio sam i urlao od smijeha. Otišao sam do hotela da se presvučem, a dobro da je taksi imao najlon na sjedalima. Ovo mi je bila opomena da svuda idem lagano i da ne srljam. Sve će se stići obići i zabilježiti.
Jeste li se našli u nekoj opasnoj situaciji?
- Ne mogu reći da sam imao neke opasne situacije, iako bi svašta bilo da je voda u spomenutoj fontani bila dublja ili da sam se ozlijedio na cijevima. Bilo je i situacija s nekim taksistima u Istanbulu, koji znaju varati, ali uvijek je sve prošlo u redu. Prošli put je na Zanzibaru neki lokalac uz pomoć ljestvi pokušao ući u moju hotelsku sobu, ali srećom da sam još bio budan pa sam skočio i podviknuo, a on je u jednom skoku nestao preko ograde u mrak. Spasio sam se da ne ostanem bez laptopa, putovnice i novca. Digao sam zaposlenike na noge pa su me cijelu noć ispod prozora čuvala dvojica zaštitara. Inače nemam strahova i sva putovanja nosim u lijepim sjećanjima.
Isprobavate li lokalne specijalitete?
- Nisam netko tko voli sve i baš sam težak po pitanju mesa. S godinama sam počeo jesti morske plodove i ribu. Azijska kuhinja mi paše zbog puno povrća i začina. Probao sam i kuhane puževe na Kreti, kokošji hrbat u Japanu. Turska kuhinja mi je možda broj jedan. Obožavam grčki giros, a u Solunu čuvena slastičarnica Terkenlis nudi božanstveni čokoladni tsoureki, tradicionalni slatki kruh.
Kako izgleda vaš savršen dan na putovanju - imate li neke rituale?
- Nemam. Garderoba se prilagođava destinaciji, a vodim računa da se često ne ponavljam s odjećom zbog fotografija koje objavljujem. Brijanje je pod obavezno svako jutro.
Kako isplanirati putovanje bez stresa?
- Putnike uvijek savjetujem da prije uplate nekog putovanja provjere ulazne formalnosti u zemlju u koju putuju. Provjerite i valjanost dokumenata, uzmite zdravstveno osiguranje te vodite računa o prehrani. Nije preporučljivo probati baš sve i na svakom mjestu. Pazite i na pravila odijevanja. Poštujte kulturu i tradiciju zemlje u kojoj boravite i nema stresa. Uživajte u putovanjima.
Gdje se vidite u budućnosti - hoće li Airmrle još dugo putovati svijetom ili imate neke nove planove?
- Airmrle iz godine u godinu definitivno širi mrežu klijenata i baš sam ponosan zbog toga. Mnogo je zadovoljnih putnika koje sam poslao na sve meridijane zemaljske kugle. Sa mnom surađuju i mnoge tvrtke za čije zaposlenike osiguravam kompletnu uslugu. Ostajem tu gdje jesam, radim s ponosom, a možda vas opet dočekam s osmijehom na vratima nekog aviona. Nikad se ne zna. Putujem i dalje i preko svojih društvenih mreža vas uveseljavam i donosim putovanja na svoj način.
Ranije ste se bavili folklorom i jahanjem, što su vam sada ispušni ventili?
- Folklor je bio moja velika ljubav. Plesanja na raznim scenama - od Brazila do Japana - i predstavljanja naše kulture sjećat ću se s ponosom. Plesanje mi je bio dobar ispušni ventil, a i dobra kondicija. Moram vam priznati da mi je omiljena koreografija bila dubrovačka poskočica Linđo u kojoj sam dugo godina bio solist. Jahanje i taj adrenalin, kao i konj Bosut o kojem sam se brinuo, također su ostavili trag u mom srcu. Sada su mi ispušni ventil putovanja. Volim obilaziti prelijepe destinacije i u njima uživati. Često nekamo odletim vikendima i kad se u ponedjeljak vratim na posao, Airmrle radi kao singerica.
Koje su vam destinacije u planu?
- Upravo sam se vratio iz Kambodže gdje sam išao na poziv tamošnje ambasade i Privredne komore Srbije. Izuzetna mi je čast što sam bio u delegaciji i imao priliku obići i prezentirati tu divnu zemlju mojim pratiteljima i putnicima. Mnogo toga je u planu, ne mirujem i kofer je uvijek spreman za put. Zapratite me i budite zadovoljni putnik Airmrleta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....