Darija Žilić posjetila je grad na sjeverozapadu Turske pun vrtova, perivoja i ribnjaka, u čijim se restoranima jede ukusno i povoljno, a oduševila ju je knjižnica sa zbirkama poezije pjesnika iz cijelog svijeta.
U Turskoj sam bila više puta kao sudionica književnih festivala. Kao autorica 15 knjiga proze, poezije i eseja, dobitnica literarnih nagrada Kiklop i Julije Benešić te kao prevoditeljica djela suvremenih turskih autora, nedavno sam dobila poziv od općine Nilufer Bursa da nekoliko tjedana provedem u Kući za pisce u Gölyaziju. Riječ je o gradu na poluotoku na jezeru Uluabat, od Burse udaljenom 30 minuta vožnje automobilom.
I za taj grad, koji su osnovali stari Grci, vrijedi nešto što je inače turska posebnost - spoj starogrčkog, helenističkog, rimskog i orijentalnog stila gradnje - pa je prepun ostataka tvrđava i teatara iz antičkog doba. U Gölyaziju su živjeli Grci sve do 20. stoljeća, kada dolazi do migracije stanovništva. Na poluotoku se mogu vidjeti i jata tisuća raznih ptica, a posebno je poznat po Festivalu roda, što se održava svake godine.
Važan je i ribolov pa se u brojnim restoranima načičkanim uz obalu nude riblji specijaliteti po vrlo povoljnoj cijeni - objed za dvije osobe stoji oko 150 turskih lira (75 kuna). Bursa je pak udaljena dva i pol sata vožnje autobusom s istanbulskog aerodroma, najvećeg od tri međunarodna u nekadašnjoj turskoj prijestolnici na Bosporskom tjesnacu. Otkako je preko tjesnaca sagrađen most, put je znatno kraći. Cijena autobusne karte u jednom smjeru je oko 160 turskih lira (80 kuna).
Bursa je milijunski grad smješten u plodnoj dolini te na obroncima planine Uludağ s najvišim vrhom od 2543 metra. Nekad povijesna regija Anatolije, danas je poznata po zimskom turizmu: planina ima čak 20 kilometara skijaških staza, a snijeg u sezoni, od prosinca do kraja ožujka, napada i do tri metra. S razgranatom mrežom staza te hotela jedan je od najposjećenijih i najvećih skijaških centara u Turskoj. Bursa je osnovana u kasnom helenističkom razdoblju, tada je grad nosio ime Prusija, bio je dio Rimskog, poslije Bizantskog Carstva, a od 1326. dolazi pod vlast Osmanlija.
Danas je to razvijeno industrijsko središte, prepuno poslovnih i proizvodnih objekata, a dominira automobilska industrija. No uz razvoj industrije, vlasti su se trudile da Bursa bude i zelena oaza pa je idealan primjer suživota bujne prirode i snažne industrije.
Prepuna je zelenila, parkova i raskošnih perivoja te uređenih šuma što je okružuju. U predgrađu je botanički park Soğanli, otvoren 1998. Na 400 tisuća četvornih metara raste više od osam tisuća stabala, sto tisuća grmova, od kojih je šest tisuća grmova ruža, 50 tisuća različitih vrsta biljaka, a vrtovi su podijeljeni na japanski, engleski, francuski... Uz ribnjake je uređeno 12 kilometara pješačkih, jogging i biciklističkih staza, a turisti se obavezno zaustave u nekoliko autentično renoviranih kuća, nastalih od 17. do 19. stoljeća. Naši domaćini iz gradske uprave istaknuli su da se, nažalost, posljednjih godina sve više bore s nelegalnom sječom drveća jer žele da Bursa ostane i bude još zeleniji grad, čija je povijest uistinu impresivna.
Bila je glavni grad ranog Osmanskog Carstva u 14. i prvoj polovini 15. stoljeća, a procvat doživljava u 14. stoljeću, kad sultan Bajazid podiže niz obrazovnih i vjerskih ustanova. Najunosnija je bila trgovina svilom, a u Bursi je i završavao glasoviti Put svile. I danas se u Bursi mogu kupiti raskošni predmeti od svile u blizini Koza Hana, povijesnog karavansaraja, koji je Bajazid sagradio u 15. stoljeću. Tada je bio poznat po prodaji svilenih čahura, po kojima je dobio ime, jer "koza" u prijevodu znači - čahura.
Uz tržnicu je i živopisan vrt te mnogobrojne trgovine na putu do Ula džamije. U tom smo trgovačkom dijelu kupovali predmete od pamuka, a svaki je upola jeftiniji nego takav sličan u Hrvatskoj. Na tom putu ne možete ostati gladni: razne slastice, poput slatkog od kestena, baklave ili specijaliteti od tijesta, sira i zelja, mame i mirisom i niskim cijenama.
U starom dijelu Burse nalaze se glasovite džamije, Ulu Jami iz 14. i Zelena iz 15. stoljeća, obje izvorni primjeri osmanske arhitekture. Tu su i Muzej grada Burse te Muzej islamske umjetnosti. U parku Tophane su pak povijesne grobnice - mauzoleji Osmana I. Gazija, osnivača Osmanskog Carstva, i Orhana I. Gazija, njegova sina, te članova njegove obitelji. S vidikovca u blizini mauzoleja pruža se jedan od najljepših pogleda na Bursu. U četvrti Tophane je i toranj sa satom, a posebna je atrakcija svakodnevna smjena straže, odjevene u uniforme nekadašnjih janjičara. Mene je ipak najviše impresionirao posjet Poetskoj biblioteci u Kulturnom centru "Nazim Hikmet", u kojoj se čuvaju knjige pjesnika iz Turske i cijelog svijeta. Grad je pun hamama, spa zona za opuštanje duha i tijela, idealnih za predah nakon obilazaka i razgledavanja znamenitosti.
U restoranima se nudi juneće, teleće i pileće meso, a posebno su ukusni kebab od janjetine preliven domaćim topljenim maslacem, zatim koefte, vrsta pljeskavice, pa razni šiš-ražnjići, ćevapi... Meso se poslužuje uz puno povrća te razne slatke i slane umake, a uz doručak se nude i gözleme, slasne tople pite od mesa, povrća i sira. Ručak za dvije osobe košta oko 200 turskih lira, dakle, oko 100 kuna, a u to su uračunati i kava i limunada. Što je samo još jedan razlog za ponovni posjet tom jedinstvenom turskom gradu.
DOBRO JE ZNATI
JAVNI PRIJEVOZ: U Bursi je odlično uređen i prijevoz koji je također vrlo povoljan: oko pola sata vožnje od Burse do Gölyazija je oko 190 turskih lira, manje od 100 kuna. Metro je vrlo čist, mini busevi povezuju sve dijelove grada, a glavni terminal je blizu tamošnjeg Sveučilišta.
SPA ZONE: Grad je pun hamama za opuštanje duha i tijela. Riječ je pravim oazama mira nakon cjelodnevnog razgledavanja - svakako si priuštite to iskustvo.
ZABORAVITE NA ALKOHOL: U restoranima i kafićima zabranjene su sve vrste alkohola. Najviše se pije čaj, a prosječna cijena je oko 10 turskih lira, što je pet kun - znatno jeftinije nego Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....