Počele su Olimpijske igre u glavnom gradu Francuske, a znanstveni savjetnik s Instituta za razvoj i međunarodne odnose Damir Demonja predlaže posjet manje ‘gužvovitim‘ lokacijama za uživanje, zabavu i opuštanje.
1. Zaklada Louis Vuitton
Ovo čudesno i veličanstveno zdanje smjelih arhitektonskih formi projektirao je glasoviti Frank Gehry. Smješteno je na obodu Bulonjske šume, a cijena mu je bila nevjerojatna 143 milijuna dolara. Zaklada ima oblik divovskog broda s dvanaest napuhanih jedara, a tu je i staklena lađa koju obasjava svjetlost. Voda iz bazena u kojem zgrada leži stvara pak refleksije. Četverokutna struktura na četiri razine ima jedanaest galerija različitih veličina, a ukupna površina je 3850 četvornih metara. Tu su i četiri višerazinske krovne terase te prostrano voluminozno gledalište. Redovito se organiziraju fascinantne izložbe suvremenih artističkih neimara pa Zaklada Louis Vuitton, koja utjelovljuje najbolje i najveličanstvenije od arhitekture 21. stoljeća, na poseban način obogaćuje baštinu Pariza.
2. Atelier des Lumières
Ljubitelj ste izložbi, a želite doživjeti novo iskustvo? Najneobičniji i najčudesniji doživljaj likovnosti, u kojem ste vi aktivni sudionik, pruža Atelier des Lumières. Nalazi se u 11. arondismanu, a riječ je o jedinstvenom umjetničkom centru - bivšoj ljevaonici čelika sagrađenoj 1835. Prije šest godina postala je centar digitalne umjetnosti u kojem su klasična djela predstavljena na imerzivnim izložbama s popratnom glazbom i videozapisima. To pruža jedinstveno iskustvo, mogućnost istraživanja bezgraničnih svjetova i potpuno prepuštanje umjetnosti. Ovoga ljeta na programu će istovremeno biti tri izložbe koje se kontinuirano izmjenjuju tijekom radnoga vremena: "L‘Egypte des pharaons", "Foreign Nature" i "Les Orientalistes".
3. Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou
U središtu je Pariza, kilometar od katedrale Notre-Dame i muzeja Louvre, a nazvan je prema francuskom predsjedniku Georgesu Pompidou, koji je tijekom svog mandata pokrenuo ideju o izgradnji. Kraći naziv mu je Centar Pompidou ili jednostavno Beaubourg - zbog istoimene četvrti u kojoj se nalazi. Izgrađen je 1977., a dizajnirali su ga talijanski i britanski arhitekti Renzo Piano i Richard Rogers. Odlučili su da na eksterijer zgrade budu postavljeni elementi tipični za interijer: pokretne stepenice, dizala, obojene cijevi i masivna čelična konstrukcija, što dotad nije bilo uobičajeno. Visokotehnološki dizajn podsjeća na industrijsku zgradu, urbani stroj i ogroman svemirski brod od stakla, čelika i šarenih cijevi koji je neočekivano sletio u srce Pariza. Razigranost strukture dovela je u pitanje postojeće institucionalne ideje o tome kakav muzej treba biti. Otkačena i cool arhitektura, prostrani vanjski trg te hrabri dizajn koji prkosi konvencijama nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Centar Pompidou pruža jedan od najljepših panoramskih pogleda na Pariz i njegove znamenitosti - baziliku Sacré Coeur, Eiffelov toranj, katedralu Notre-Dame, rijeku Seinu... Sjajno utjelovljuje duh suvremene arhitekture i ima posebnu vibru, lišenu snobovštine i nepristupačnosti. To je mjesto posvećeno umjetnosti i kulturi, a njegova su vrata svima otvorena. Ondje ćete sresti ljude iz svih sfera života, različitog ekonomskog, socijalnog i etničkog podrijetla. Ima vrhunske privremene izložbe i jednu od najizvrsnijih zbirki moderne umjetnosti. Uključuje monumentalna remek-djela postekspresionističkog i kubističkog slikarstva, nadrealizma, dadaizma, pop arta... Na svoje će doći i ljubitelji moderne fotografije, skulpture, dizajna, filma, novih medija, performansa i drugih vrsta umjetnosti.
4. Četvrt Montmartre
Nećete pogriješiti odlučite li Pariz otkrivati pješice i/ili sredstvima izvrsnog javnog prijevoza, koji uključuje metro, autobuse, tramvaje, brodove i uspinjaču. Odličan izbor je Montmartre, živahna četvrt na brdu u 18. arondismanu. Ta mješavina starog i novog s uličicama, prugastim tendama dućana i kafića te brojnim malim trgovima poznata je i kao "Planina mučenika", a od druge polovice 19. stoljeća je četvrt umjetnika. Montmartre nudi posve drukčiji doživljaj od ostalih znamenitosti Pariza zbog sačuvanog starinskog karaktera. Još u 18. stoljeću je, naime, bio selo, a gradu je pripojen tek 1860. Ondje su brojne znamenitosti: kabaret Moulin Rouge, pitoreskni trg Place du Tertre, Muzej Montmartre s tri vrta i vinogradom Le Clos Montmartre, Muzej romantičnog života (Musée de la Vie Romantique), Espace Dali... Izdvojio bih Zid ljubavi (Le mur des je t‘aime), površine 40 četvornih metara u vrtu-trgu Jehan Rictus, u blizini metro postaje Abessess. Osmislili su ga i izradili umjetnici Fédéric Baron i Claire Kito, a sastoji se od 612 pločica emajlirane lave na kojima je "Volim te" napisan 311 puta na 250 jezika. Posjetite i baziliku Sacré Coeur, građenu od 1875. do 1914. Projektirao ju je Paul Abadie, a gradnju u romaničko-bizantskom stilu je provodio niz arhitekata. Monumentalna je, bajkovite arhitekture, a u prostranoj unutrašnjosti, u kupoli apside, dominira veličanstveni mozaik s prikazom Krista sa zlatnim srcem. S višerazinskih travnjaka ispred nje pruža se spektakularan pogled na Pariz. Sjeverozapadno od bazilike, u središtu Montmartrea, smjestio se kabaret Lapin Agile. U kamenoj zgradi, na strmoj i popločanoj Rue de Saules, postoji od 1860. pod imenom Au rendez-vous des voleurs (Gdje se sastaju lopovi). Dvadesetak godina kasnije zidovi su ukrašeni portretima poznatih ubojica i mjesto je postalo poznato kao Cabaret des Assassin. Umjetnik Andre Gill je 1875. naslikao zeca koji iskače iz lonca, pa je ovaj noćni klub nazvan Le Lapin à Gill (Gillov zec), a potom Cabaret Au Lapin Agile. Početkom 20. stoljeća kupio ga je Aristide Bruant, kabaretski pjevač, komičar i vlasnik noćnog kluba, kako bi ga spasio od rušenja. Ubrzo je Lapin Agile postao omiljeno mjesto umjetnika i pisaca, uključujući Picassa, Modiglianija, Apollinairea, Romana Greca i Utrilla. Budući da je bio srce umjetničkog Pariza na prijelazu u 20. stoljeće, ondje se mnogo raspravljalo o važnosti umjetnosti. Lapin Agile bio je popularan i među stanovnicima Montmartrea, uključujući makroe, ekscentrike, siromahe, lokalne anarhiste, kao i među studentima iz Latinske četvrti i višom buržoazijom. I danas održava tradiciju neformalnog kabareta.
5. Rijeka Seina i kanal Saint-Martin
S obala Seine može se promatrati povijest i rast Pariza. Ondje su mnoge znamenitosti grada, a osobito ih je lijepo doživjeti s izletničkih brodova koji krstare rijekom. Osjetiti Seinu može se pak u dugačkim otvorenim izletničkim brodovima bateau mouche - u doslovnom prijevodu s francuskog "brodovi mušice". Ime su vjerojatno dobili po riječnim mušicama koje lete iznad vode. Danju i noću se stječe drugačija perspektiva grada, osvijetljenih mostova i spomenika, a sve poprima izgled divovskog filmskog seta. Plovidba rijekom uvijek je nezaboravna, romantična, neobična i očaravajuća. Mnogo je organizatora krstarenja, a ja sam izabrao Vedettes du Pont Neuf, čije je polazište na Square du Vert-Galant, na otočiću Ile de la Cité. Putovanje je dugačko oko 13 kilometara i trajalo je sat vremena, tijekom kojeg se vidi tridesetak najvažnijih pariških spomenika. Neki organizatori krstarenja nude i plovidbe s razgledom grada te kanalom Saint-Martin, što traje oko dva i pol sata. Saint-Martin je 4,5 kilometara dugačak plovni kanal koji spaja kanal de l‘Ourcq s rijekom Seinom. To je vrlo živopisan dio grada, radnički, ali ne ružan i prljav. Jedan od njegovih najpoznatijih objekata, osobito ljubiteljima filma, jest Hôtel du Nord, što je i naziv filma redatelja Marcela Carnéa. Ondje se događa i radnja brojnih filmova - "Amélie", "Posljednji tango u Parizu", "Diva" i "Ronin" neki su od njih. Krstarenje kanalom otkriva manje poznate turističke dijelove sjeveroistočnog Pariza te nudi upoznavanje s njegovom povijesti, zanimljivostima i osobitostima. Kao i način funkcioniranja dvostrukih ustava (brana) i pokretnih mostova. To je drukčiji Pariz, radnički, iz vremena slavnog glumca Jeana Gabina i legendarne pjevačice Édith Piaf.
6. Kino Le Grand Rex
Večer u Parizu možete završiti na mnogo načina, a izvrstan izbor bit će posjet kinu Le Grand Rex, na Boulevardu Poissonnière 1, u 2. arondismanu. Izgrađeno je na jednom od najvažnijih pariških bulevara, gdje je povijesno započeo život filma, i živi je svjedok zlatnog doba sedme umjetnosti. Francuski je spomenik kulture i najveće kino u Parizu i Europi. Otvoreno je 1932. i sagrađeno u stilu art décoa prema ideji Jacquesa Haïka, bogatog filmskog producenta i distributera filmova rođenog u Tunisu. Haïk je poznat i po tome što je Charlieja Chaplina učinio slavnim u Francuskoj, a bio je vlasnik i danas znamenite pariške koncertne dvorane Olympia. Ime kina latinskog je podrijetla - "rex" znači kralj, jer je Haïkova namjera bila izgradnja svojevrsnog "kralja kina" ili "kina nad kinima" kao središnjeg i ključnog mjesta za predstavljanje postignuća svijeta umjetnosti. Ponajprije filma, ali i šoubiznisa. Njegova vanjština izlazi iz gabarita i proporcija u odnosu na okolne građevine. Na fasadama su ukrasni okviri i natpisi "rex", a završava prepoznatljivim i elegantnim tornjem/lanternom u stilu art décoa. U prostranoj i bajkovito uređenoj unutrašnjosti krije se najveće gledalište u Europi. Prima 2702 posjetitelja, a pozornica je širine 25 i dubine osam metara. Ima prostor za orkestar te golemo platno ispred pozornice koje je s površinom od 300 četvornih metara najveće u Parizu. Dvorana je vertikalno podijeljena na tri razine: orkestar i mezanin te donji i gornji balkon, svi s amfiteatralno raspoređenim sjedalima. Kino godišnje posjeti 1,25 milijuna ljudi, koji osim u filmovima mogu uživati u raznovrsnim koncertima, festivalima, priredbama... Dodatnu atrakciju pruža interaktivno putovanje nazvano Les Étoiles du Rex (Zvijezde Rexa), na kojem se samostalnim vodstvom punim uzbuđenja i specijalnih efekata otkrivaju povijest kina i brojne čarolije filmske umjetnosti.
7. Neboder Montparnasse
Sagrađen je u južnom dijelu Pariza, u samom središtu 15. arondismana, strši iznad horizonta i nemoguće ga je ne uočiti. Visok je impresivnih 210, a širok 60 metara. Ima 59 katova, 25 liftova i 1306 stuba. U njemu je najbrži lift u Europi kojim se na 56. kat stiže za samo 38 sekundi. Prosječna površina svakog kata je oko 1700 četvornih metara, što odgovara uredskim prostorima za 120 do 150 korisnika. U neboderu svaki dan boravi više od 5000 zaposlenika. Ukupna površina fasada nebodera, koje imaju 7200 prozorskih stakala brončane boje, iznosi 40 tisuća četvornih metara. Od 1973. do 1990. bio je najviši neboder u zapadnoj Europi i treći najviši u cijeloj Europi. Za javnost su otvoreni 56. i 59. kat, gdje se nalaze vidikovci s kojih se pruža spektakularan pogled na Pariz. Kad je vrijeme lijepo, može se vidjeti i do 40 kilometara u daljinu u svim smjerovima. Neboder Montparnasse je zbog manjih gužvi na ulazu mnogima draži izbor od Eiffelova tornja. Iako je, naravno, iskustvo uživanja na njemu nezamjenjivo.
8. Muzej kanalizacije (Musée des egouts)
Tražite li posve drukčiju znamenitost ili atrakciju za koju nije potrebno čekati u nepreglednim redovima, "uskočite" u parišku kanalizaciju i čujte brojne zanimljivosti vezane uz podzemnu prošlost grada. To jest o fascinantnoj povijesti osiguravanja čiste pitke vode za grad Pariz da bi se spriječila kuga i ostale bolesti. Kao i o načinima zbrinjavanja gradskih otpadnih voda. I da ne bi bilo zabune, to je prava kanalizacija, sa specifičnim "mirisima". Muzej kanalizacije zaista je originalno i zanimljivo mjesto, posebno za istraživače koje zanima urbanistički razvoj Pariza. Riječ je o samostalnom pješačkom obilasku više tunela kanalizacije dužine oko 500 metara što traje oko 60 minuta. Ukupno se protežu na 2100 kilometara ispod gradskih ulica i rijeke Seine. Ondje se nalaze izlošci i tekstualno-slikovni prikazi koji pričaju o tome kako je osmišljen i sagrađen pariški sustav kanalizacije i kako danas funkcionira. Izlošci su od rimskog razdoblja do današnjih dana. Muzej posjetitelja vodi kroz šest stoljeća povijesti pitke vode i one koja nije za piće, otpadnih voda i razvoja sanitarnog sustava te odvoda otpadnih voda i tehnika njihova pročišćavanja. Povijest pariške kanalizacije protumačena je na edukativni način, zajedno s povijesti Pariza. Posebna je vrijednost posvećivanje pozornosti ulozi, važnosti i predanosti radnika kanalizacije te načinima zbrinjavanja otpadnih voda. Tako se raskriva da je Pariz grad s najvećim i najsuvremenijim kanalizacijskim sustavom na svijetu.
9. Pariške katakombe
U 14. arondismanu podzemne su kosturnice. Zapravo, nekadašnji podzemni kamenolomi s kraja 18. stoljeća, dostupni za turistički obilazak. Dugački su dva kilometra, međusobno povezani podzemnim hodnicima i smješteni 20 metara ispod površine. Riječ je o vrlo malom dijelu za javnost otvorenih podugačkih podzemnih kamenoloma koje čini mreža tunela, hodnika, jama i špilja dugačkih više od 300 kilometara ispod samoga grada i njegovih 20 arondismana. U njima su ostaci oko šest milijuna ljudi. Prostor katakombi namijenjen službenim turističkim obilascima može se podijeliti u tri dijela. Prvi je ulazni i čini ga kamenolom, u drugom su kosturnice, a treći je edukacijski koridor (hodnik) koji vodi do izlaza. Katakombe su za posjetitelje otvorene krajem 18. stoljeća, a već u prvim desetljećima 19. stoljeća podzemna je grobnica postala turistička atrakcija, ali u vrlo skromnom opsegu. Za javnost su redovito otvorene 1874. Prije petnaest godina dogodio se ozbiljan vandalski čin pa su katakombe prvi put u povijesti bile zatvorene za javnost od rujna do prosinca.
10. Veliki slavoluk
Fascinantna građevina podignuta krajem 80-ih središnja je točka prostranog šetališta-trga poslovne četvrti La Défense. To je završni spomenik na povijesnom pravcu, takozvanom trijumfalnom putu, od muzeja Louvre, avenijom Elizejske poljane i uz Slavoluk pobjede na Place de l‘Étoile do moderne četvrti Pariza daleko na zapadu. Veliki slavoluk visok je 110 metara, težak 30 tisuća tona, a oslanja se na 12 stupova ukopanih 30 metara duboko u tlo. Za njegovu izgradnju utrošeno je 300 tisuća tona građevnog materijala, što je 30 puta veća težina nego za Eiffelov toranj. Za fasade su korišteni staklo i granit, a za strukturu 125 tisuća kubičnih metara betona. Prostire se na površini od jednog hektara i teži 30 tisuća tona.
Slavoluk ima približan oblik goleme kocke (108 x 110 x 112 metara), a arhitekti su predložili da izgleda kao hiperkubus projiciran u trodimenzionalnu stvarnost. U njegovu unutrašnjost stala bi katedrala Notre-Dame. Otvoren je 14. srpnja 1989., a projektirao ga je danski arhitekt Johan Otto von Spreckelsen. Oblikovan je jasno i strogo, poput prozora koji se otvara u svijet, a njegov je dizajn moderan, grandiozan i jedinstven. Veličina mu je najvidljivija u atriju koji "ugošćuje" snažno rastegnutu teflonsku mrežu - tendu od bijelih plastičnih ploča nalik na oblak. Ovaj misteriozni i simbolični spomenik dominira pariškim horizontom, a pogled na njega pruža se od staklene piramide muzeja Louvre.
11. La Défense
Izvan prstena pariških administrativnih jedinica - arondismana - najveća je poslovna četvrt Europe. Počeci La Défensea sežu u kraj 50-ih, kad je Charles de Gaulle odlučio sagraditi nebodere u četvrti kako ne bi mijenjali vizuru središta Pariza. Prostire se na 560 hektara, a ima čak 72 staklena i čelična nebodera. U tri i pol milijuna četvornih metara uredskih prostora dnevno radi oko 180 tisuća ljudi. Svaki dan tamo putuje više od pola milijuna, što La Défense čini najprometnijim francuskim čvorištem kombiniranog prijevoza. Od 1958. do danas podizani su neboderi prema projektima najpoznatijih arhitekata svijeta, a mnogi su najviše zgrade pariškog urbanog područja. Osim zbog grandioznih nebodera i trgovačkog centra Les Quatre Temps, La Défense je privlačan i zbog sedamdesetak maštovitih skulptura na otvorenom - poznatih i nepoznatih umjetnika. Musée à ciel ouvert (Muzej na otvorenom) od 1972. nudi jedinstveno umjetničko putovanje kroz šumu nebodera. Muzej je otvoren 24 sata, a umjetnička djela su iz razdoblja fovizma, kubizma, modernizma, ekspresionizma, futurizma, dadaizma, nadrealizma, apstrakcije i kinetičke umjetnosti. Skulptori su sami aktivno sudjelovali u oblikovanju prostora, određujući najbolje varijante stavljanja svojih djela u ambijent. Ističu se, primjerice, bazen "Fontaine monumentale" Yaacova Agama, s koloristički raznolikim mozaicima.
Zanimljiv je i promatračima s vrhova okolnih nebodera i onima na tlu jer mogu uživati u oblicima čak sedamdeset vodenih mlazova koji se stalno mijenjaju s taktovima glazbe. Osobito je privlačno djelo "Vive le vent" Michela Devernea. To je skupina visokih ventilatora vrlo krhke strukture koji nemaju samo umjetničko nego i praktično određenje. César je pak fragment ljudske anatomije "Le Pouce" (palac) realizirao kao monumentalnu skulpturu visoku 12 metara i tešku 18 tona. Joan Miró autor je neobičnog dvojca visokog 12 metara - "Personnages fantastiques" - napola fantastičnih, napola prepoznatljivih likova u plavoj, žutoj i crvenoj boji. Takis je na istočnom ulazu u La Défense napravio "Bassin" u koji je postavio 49 raznobojnih svjetala različitih visina montiranih na opruge, dok je njegov "Signaux" sa 17 svjetlosnih signala na oprugama sa suprotne strane poslovnog okruga. Raymond Moretti je pak 32-metarski otvor za zrak pretvorio u neobično i živopisno umjetničko djelo "Le Moretti", prekrivši ga raznobojnim cijevima različitih promjera od stakloplastike.
