Psihologinja Dubravka Miljković iz Zagreba posjetila je prijestolnicu Gruzije, u čijoj se povijesnoj jezgri možete izgubiti, ali i uživati u dobroj hrani te još boljim vinima.
Kako je netko rekao, putovanje je jedino što moraš platiti, a da si poslije njega bogatiji. Možda je to bogatstvo i veće kad odeš do neke manje poznate, egzotičnije destinacije. Tako se na mojem popisu našao Tbilisi, glavni grad Gruzije, zemlje na obali Crnog mora, smještene između Velikog i Malog Kavkaza. Na jugu graniči s Turskom, Armenijom i Azerbajdžanom, a na sjeveru s Rusijom. Do 1991. bila je dio SSSR-a, a iako je, geografski gledano, na granici istočne Europe i jugozapadne Azije, Gruzijci se smatraju Europljanima.
Crkve u špiljama
Vardzia je naselje s crkvama, nastambama za monahe i vinskim podrumima uklesanima u obronke planine Erušeti.
Vardzia je naselje s crkvama, nastambama za monahe i vinskim podrumima uklesanima u obronke planine Erušeti.
U Gruziju smo došli autobusom iz Turske i poslije prelaska granice najprije krenuli prema Vardziji, kompleksu špiljskih nastambi i crkava ukopanih u obronke planine Erušeti. Čuli smo za njih, ali kao što to obično biva, tek se u izravnom susretu s nekom znamenitošću stekne pravi dojam - vjerojatno zato ljudi i putuju.
Manastir Lamaria iz 10. stoljeća izgrađen je na 2200 metara nadmorske visine.
Manastir Lamaria iz 10. stoljeća izgrađen je na 2200 metara nadmorske visine.
U 12. stoljeću kralj Đorđe III. sagradio je ovdje utvrdu, a njegova kći, kraljica Tamara, manastir u kojem je živjelo dvije tisuće monaha. Na 13 “katova” bilo je 119 skupina špilja, s 409 “soba”, 13 crkava i 25 vinskih podruma. Potkraj 13. stoljeća taj kraj je pogodio potres, a sredinom 16. opljačkali su ga Perzijci. Manastir je dugo bio napušten, ali je danas opet u funkciji pa u nekim špiljama i sada žive monasi. U upotrebi su i vinski podrumi, barem neki od njih.
Čarobni grad
Tvrđava Narikala na brdu iznad grada.
Tvrđava Narikala na brdu iznad grada.
Ceste u tom južnom dijelu Gruzije, uz granice s Turskom i Armenijom, su izrazito loše, sela izgledaju zapušteno i svi smo bili pomalo razočarani putovanjem. No to je bilo prije Tbilisija. Grad je čaroban! Skriveni dragulj Kavkaza, nedovoljno poznat na turističkoj karti svijeta, ima milijun i pol stanovnika, smješten je u dolini, uz rijeku Kuru, i s jedne strane svjedoči o dugoj povijesti, a s druge se širi u suvremenu prijestolnicu s dušom.
U starom dijelu grada sve je puno kafića i restorana.
U starom dijelu grada sve je puno kafića i restorana.
Lijepe zgrade, zanimljive skulpture, bezbroj zgodnih detalja koji privlače pozornost. Samo za glavnu ulicu, Aveniju Rustaveli, koja je dobila ime po srednjovjekovnom pjesniku Šoti Rustaveliju, trebalo bi nekoliko dana. Osim Nacionalne galerije, Muzeja Gruzije i Muzeja lijepih umjetnosti, tu su i Kazalište Rustaveli, Opera i balet Paliashvili; kafiće, restorane i dućane da i ne spominjemo.
Kosi toranj
Kosi toranj pokraj lutkarskog kazališta novija je gradska atrakcija.
Kosi toranj pokraj lutkarskog kazališta novija je gradska atrakcija.
U starom dijelu grada, premreženom labirintom uskih uličica, treba vidjeti kosi toranj sa satom i kazalište lutaka, armenske crkve, sinagogu, džamiju, botanički vrt, možda posjetiti i sumporne kupelji, proći Mostom mira. Kosi toranj sa satom, koji izgleda kao iz bajke, jedan je od simbola grada - i to najnoviji. Nalazi se ispred lutkarskog kazališta, a dao ga je sagraditi njegov osnivač Rezo Gabriadze kad je 2014. renovirao zgradu teatra.
Zlatna ribica
Skulptura podsjeća na doba kad su gradski službenici palili ulične svjetiljke.
Skulptura podsjeća na doba kad su gradski službenici palili ulične svjetiljke.
Odsjeli smo u art butik-hotelu blizu centra. Na recepciji nas je dočekao natpis: “Sami ste u sobi i želite društvo? Za pet dolara po noći unajmite zlatnu ribicu”. Morala sam pitati kakva je potražnja i doznala da je riba nova u hotelskoj ponudi pa još nije imala angažmana.
Gruzijska pizza
Gruzija je poznata po prekrasno ukrašenim drvenim balkonima.
Gruzija je poznata po prekrasno ukrašenim drvenim balkonima.
Hrana je raznolika, ukusna, ali često prezačinjena. Probajte kačapuri, jelo koje podsjeća na pizzu sa sirom, ali bez rajčice, te khinkali, vrećice od tijesta punjene mljevenim mesom, gljivama ili krumpirom. Zapravo, najbolje je otvoriti um i usta i probati sve što još niste vidjeli, a jestivo je.
Unutrašnjost katedrale Svetog Trojstva, jedne od najvećih pravoslavnih crkava na svijetu.
Unutrašnjost katedrale Svetog Trojstva, jedne od najvećih pravoslavnih crkava na svijetu.
Što još treba vidjeti
Ako imate vremena, odite u planine. Samo dva sata vožnje od Tbilisija nalazi se Gudauri, mjestašce na 2200 metara nadmorske visine. Ljeti se ondje možete rashladiti, a zimi skijati. Skijalište je inače otvoreno do travnja, osim najviših staza, onih što počinju na 3276 metara nadmorske visine pa su posjećene čak i u svibnju. Ako vam je kupanje draže od skijanja, posjetite Batumi, drugi najveći gruzijski grad, s prekrasnom šetnicom uz obalu Crnog mora i puno novih hotela. Dobre plaže je bolje potražiti izvan grada.
Oslikani automobil s glinenim vrčem kao reklama za muzej vina.
Oslikani automobil s glinenim vrčem kao reklama za muzej vina.
Kakheti, na istoku Gruzije, njihova je najpoznatija vinska regija - a Gruzijci tvrde i da je svjetska kolijevka vina jer se ono proizvodilo prije čak osam tisuća godina, i to u glinenim posudama. Ta je metoda uvrštena na Unescov popis nematerijalne svjetske baštine. Onamo svakako treba ići organizirano, a ne, recimo, sam voziti. Najpoznatije crno vino je saperavi, a bijelo rkatsiteli. U tom području treba vidjeti i gradić Sighnaghi te manastire Alaverdi i Lamaria.
Na što treba paziti
Dubravka Miljković uz jednu od zabavnih instalacija razasutih diljem grada.
Dubravka Miljković uz jednu od zabavnih instalacija razasutih diljem grada.
Zapravo, ni na što posebno. Zemlja je sigurna, no iznenađenja su uvijek moguća. Jedna suputnica se otišla prošetati, ugledala tor s ovcama, a kad je krenula prema njemu, napalo ju je pet pasa i počelo gristi po rukama i nogama. Srećom je nisu srušili prije nego što su ih pastiri opozvali. Završila je s petnaestak šavova, cjepivom protiv bjesnoće i traumom za cijeli život. I naravno, odmah se vratila kući.
Svakako ću se vratiti, ako ni zbog čega drugog, da provjerim kako se razvija karijera zlatne ribice, samo što ću sljedeći put doći avionom preko Istanbula. I odatle organizirati izlete do mjesta koja sam na ovom putovanju propustila.
Dobro je znati
Cijene: Valuta su gruzijski lari, čija je kratica GEL. Sto larija je oko 230 kuna. Ulaznice za muzeje su od tri do pet larija, a pristojno se može jesti već za 10 do 15 larija.
Jezik: S mlađima se lako sporazumjeti na engleskom, a sa starijima na ruskom.
Viza: Ako se ostaje kraće od godine dana, viza nije potrebna.
Termalni izvori: Prijestolnica Gruzije dobila je ime po izvorima tople vode: Tbilisi u prijevodu znači "toplo mjesto".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....