Bračni par psihoterapeuta, Nataša Barolin Belić i Sandro Belić, magistri geštalt psihoterapije te teologije, vode nas kroz labirint otrovnih odnosa te savjetuju kad ‘stati na kočnicu‘ te zaliječiti odnos, a kad treba reći zbogom.
"Iako su želje i nade ljudi koji ulaze u ljubavnu vezu da im veza bude sretna i harmonična, rastu kao osobe i kao par, ponekad su te veze sve samo ne sretne i harmonične. Ponekad su veze toksične. Grubo to zvuči ali zaista odnos dvoje ljudi može postati toksičan za oboje ili za jedno od njih dvoje", kaže Nataša Barolin Belić, magistra geštalt psihoterapije i psihoterapeutkinja koja sa suprugom Sandrom Belićem, također magistrom geštalt psihoterapije, vodi "Barolin Belić savjetovanja", mjesto gdje delikatne probleme u braku ili vezi rješavaju mnogi Zagrepčani. Nedavno objavljena knjiga američke spisateljice i psihoterapeutkinje Susan Forward "Otrovna ljubav", u izdanju Mozaik knjige, ponukala nas je pitati ih kako prepoznati toksičan odnos prije nego što u njega preduboko zaglibimo, može li se takav odnos izliječiti i konačno, treba li i kad pobjeći iz toksične ljubavne priče?
Kako su specijalizirani za terapiju koja je dobila ime po njemačkoj riječi gestalt, a znači cjelina, utemeljio ju je njemački psihoanalitičar i psihoterapeut Fritz Perls koji je zagovarao pristup kako ljude treba promatrati kroz cjelinu tijela, duha i duše, a kako "otrovna ljubav" pogubno djeluje na cijelo biće, zamolili smo ih za stručno vodstvo kroz labirint toksičnih odnosa.
"Sjećam se jednog para, ona je bila nesretna u vezi, skoro ništa nije bilo kako je ona željela, on ju je okrivljavao u različitim situacijama i tim okrivljavanjem kod nje budio nesigurnost i grižnju savjesti. Kada bi inicirala razgovor o tom problemu, na njena direktna pitanja izbjegavao je dati odgovor. Izbjegavao je reći i kada će joj dati odgovor na pitanja koja su ju mučila. Osjećala je da je on verbalno puno jači od nje i da nema mogućnosti objasniti mu kako se osjeća i što želi. U mnogim situacijama ona bi na kraju napravila točno ono što je on želio", prisjeća se Nataša Barolin Belić.
Razgovarali su o situacijama u kojima je žena osjećala da gubi tlo pod nogama. No, njezin partner nije mogao ili nije želio uvidjeti kako bi one izgledale da su njihove uloge obrtnute.
Iznenadni preokret
"Došlo je ljeto i njihov godišnji odmor. Rekli su da će se javiti kad se vrate. Ali, na jesen je došla samo ona. Kazala je da su prekinuli, da joj je bilo strašno teško, ali je imala podršku svojih roditelja i prijatelja koji su je ohrabrili. Kad je počela dijeliti s njima da nije sretna i da je njihov toksičan odnos guši, potvrdili su joj da i oni isto vide. Rekla mi je da je najsnažniji osjećaj koji ima od kada su prekinuli taj da sada može disati punim plućima i da se ne osjeća krivom svaki dan", priča zagrebačka psihoterapeutkinja, ujedno i diplomirana teologinja.
Često se događa da jedna osoba u vezi manipulira drugom ostvarujući ono što želi za sebe, bez ili s vrlo malo empatije prema onome s kim su u vezi. Obično je riječ o sebičnim ljudima koje svoje potrebe i svoje interese stavljaju daleko ispred, smatraju da je njihov život, njihovi interesi i želje, vredniji od života, interesa i želja osobe s kojom žive. Takve osobe su manipulatori. Ponekad će svoj cilj postići komplimentima i podilaženjem, ponekad ljutnjom i emocionalnim ucjenjivanjem. Nastoje i često uspijevaju život osobe s kojom su u vezi organizirati i voditi točno onako kako žele.
Borba za sebe
"Rekla mi je da je u jednom trenutku na godišnjem odmoru progledala i shvatila da on sve radi kako on želi, od mjesta godišnjeg odmora, do zajedničkih aktivnosti i ljudi s kojima su se družili - sve je bilo u funkciji onog što je njemu trebalo. Postalo joj je jasno da je takva veza toksična za nju i da u njoj ne može ostati ni dan duže. Ipak je trebalo još par mjeseci dok nisu definitivno prekinuli jer on nije želio pristati na prekid niti je uzimao za ozbiljno njene riječi da ne želi više biti s njim."
Priča žene koja je naposljetku izašla iz otrovnog odnosa, trebala bi poslužiti kao primjer jesmo li u situaciji sebi postaviti sljedeća pitanja, smatra psihoterapeutkinja: "Je li naša veza toksična? Imamo li mogućnosti biti sretniji zajedno? Mogu li sebe zamisliti da se osjećam ovako i za 5 ili 10 godina? Ako ne, što mi ili što nam treba da se nešto promjeni na bolje i veza prestane biti toksična? Ili ako nema druge, što ću poduzeti da prestanem biti u toj vezi?"
Čitajte i: Nova tuga uvukla se u život ionako nesretne glumice
"Neki parovi uspiju izmijeniti način funkcioniranja udvoje tako da veza prestane biti toksična. Neki ostanu zajedno. Osjećaju da nisu sretni ali ne uspijevaju uvidjeti da postoji mogućnost imati kvalitetniji život bez toksične veze", zaključuje Nataša Barolin Belić.
Njezin suprug Sandro Belić uključio se u razgovor citirajući američkog pisca Raymonda Carvera koji je jednu zbirku kratkih priča nazvao "O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi?"
Kad postajemo toksični?
"Pitanje iz naslova navodi na razmišljanje o ljubavi u kojoj nas očekuje i nesigurnost, neznanje, razne želje, očekivanja, žudnje, patnje, veselje i štošta drugo. Nazivamo to vezom, bez obzira radi se o braku, nevjenčanoj zajednici ili ono što možemo nazvati "zabava" između dvoje ljudi", kaže zagrebački psihoterapeut.
Što učiniti kad u vezi nešto krene ukrivo, desi se neki zavoj u kojem se izleti s ceste, neka situacija u kojoj popuste kočnice i otvori se rana koja počinje utjecati na odnos? Za početak je važno naglasiti kako je svaki odnos sukreacija, ističe Sandro Belić.
"To znači da oboje, oba ili obje kreiraju ono što se između njih događa, iako se ponekad ne čini tako. U toj sukreaciji, kada izletimo iz spomenutog zavoja, početak je otrovne ili točnije rečeno, zavisne veze", tumači psihoterapeut koji je poput svoje supruge i magistar teologije.
Čitajte i: Ne živite bez ljubavi
Pojašnjava da se radi o trenutku kada prestajemo biti autonomni i identificiramo se u vezi kao „mi”. Dogodi li se da "ispadanjem iz zavoja" ili bolje rečeno, iz "zajedničkog vozila života" osjetimo se napušteno, ostavljeno i manje vrijedno. Tada nastaju problemi.
"Ako u takvoj situaciji imamo bazičnu sliku o sebi kako su naše potrebe manje važne od potrebe partnera ili partnerice dolazimo do pozicije "ja nisam ok, a ti si ok". Dolazi do osjećaja kako ne možemo sami funkcionirati na ovome svijetu. Postavljamo si pitanje: "Tko sam ja i gdje sam ja ako nisam u ovoj vezi?" Postajemo ovisni o njoj. Postajemo neslobodni jer se ideja naše sreće nalazi u drugoj osobi, a ne u nama. Radimo sve što možemo kako bismo tu vezu zadržali, bez obzira koliko je ona nezdrava za nas", govori psihoterapeut, objašnjavajući kako tada dolazi do situacije da ljubavlju gušimo drugu stranu. I postajemo "otrovni" za partnera ili partnericu. Par koji mu je došao na savjetovanje mučio je takav problem, disharmonija u odnosu.
Stalno provjeravanje
"Ona je počela sumnjati u njegovu vjernost i često je provjeravala gdje je, što radi i s kim je. Njemu je to smetalo jer se nije mogao fokusirati na posao već na to provjerava li ona njegov telefon i laptop. Pojavilo se obostrano nepovjerenje i otvorio se put prema otrovnoj vezi. Nestajalo je intime, zagrljaja, zajedničkih trenutaka. Niti jedno od njih nije htjelo takav odnos, a istovremeno su ga "podgrijavali". On sve dužem ostajanju na poslu, a ona sve većom potrebom za kontrolom (uzrok je bio u njezinoj nesigurnosti i strahu od ostavljanja). Odlazak na savjetovanje bila im je zadnja šansa prije raskida", prisjeća se Sandro Belić.
Dodaje kako se “otrovna osoba” postaje ne zato što smo "zli" nego zbog gubljenja identiteta. Prestajemo biti svjesni tko smo. Sretni smo samo dok imamo pozitivne signale od partnera ili partnerice.
"Jedna pravila počinju vrijediti za nas jer sebe vidimo kao žrtvu, a druga su za ostale. Dopuštamo si stvari koje ne dopuštamo drugima. Ta razlika u vrednovanju nas čini otrovnima za nas i za partnera ili partnericu", kaže terapeut.
Što je, zapravo, ljubav?
Situacija postaje nezgodna situacija jer počinjemo "loviti" osobu volimo, dok ona želi više prostora za sebe. Nažalost, mnogo parova ne ode na savjetovanje, veze im postaju sve nategnutije dok ne puknu. Postaju dvije tužne osobe, jedna progonjena, druga ostavljena.
Psihoterapeut smatra da je rješenja osvijestiti tko smo bili prije "otrovne" veze. Prisjetiti se da zamjenicu "mi" tvore dva podjednako važna "ja". To je, naime, uspjelo paru koji je savjetovao. Obnovili su svoj odnos. Počeli su se prisjećati tko su, zbog čega su uopće ušli u vezu, kako vide jedno drugo i što za sebe žele u toj vezi.
"Kroz iskreni dijalog, slušajući jedno drugo, otkrili su novi horizont", veli Sandro Belić, dodajući na kraju da u slučaju kad padnemo u napast gušiti voljenu osobu trebamo ponavljati u sebi rečenicu kojom slavni pisac Henry Miller u jednoj od svojih knjiga opisuje ljubav:"Toliko te volim da te puštam". Time je sve rekao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....