Svi simptomi koje sam osjećala, gledajući iz današnje perspektive, bili su jasni kao dan. Međutim u trenutku kada sam ih proživljavala čak je i njihov blagi progres prolazio ispod radara. Prije svega sam osjećala simptome inzulinske rezistencije kao što su nastupanje jake gladi samo sat-dva nakon obroka te trbuščića, iako nisam jela prekomjerno. Uz inzulinsku rezistenciju dobila sam i dijagnozu Hashimotovog tireoiditisa koji je raširen među ženama te često veže i prethodnu dijagnozu. Simptomi su bili takozvani "brain fog", gdje se ponekad ne bih mogla sjetiti određene riječi u razgovoru koju sam trebala, ali bih vrlo brzo smislila niz drugih riječi. Dane sam provodila čitajući knjige, znanstvene članke te gledajući videe doktora s temama inzulinske rezistencije i Hashimotovog tireoiditisa te kako si pomoći. Osim savjeta doktora, mnogo mi je pomoglo i predznanje o dijabetesu od kojeg boluje moja majka. U dva tjedna u potpunosti sam promijenila prehranu u nadi da ću radikalnom promjenom poboljšati vrijednosti nalaza. Sva svoja saznanja o prehrani sam provjeravala i s nutricionisticom s kojom sam prošla i ciljanu suplementaciju po krvnoj slici i deficitima koje sam imala.

Marija je odmah nakon saznanja da ima inzulinsku rezistenciju odlučila napraviti zaokret u prehrani

VANESA PANDŽIĆ/ CROPIX

Nešto kasnije došla je i dijagnoza karcinoma štitnjače koji sam po sebi nema nikakve simptome. To je definitivno bio najveći šok, ali nastavila sam se držati novog režima te se oslanjala na savjete doktora - dakle, podvrgnuta sam operaciji i nakon toga zračenju radioaktivnim jodom. Paralelno sam nastavila istraživati i korigirati prehranu, uvela suplemente i aktivnosti na osnovu toga što sam pronašla.

Oporavak je tekao relativno brzo. Teško je opisati sam tijek. Cijeli proces od dijagnoze do kraja postoperativnog oporavka pa oporavka od zračenja trajao je oko pola godine, ali subjektivno je vrijeme prolazilo mnogo sporije. Imala sam osjećaj kao da su prošle barem dvije godine. Tijelo je zacjeljivalo brže nego ikad ranije, ali psihički oporavak nakon svega što sam prošla je izazov za sebe i dalje traje. Velika podrška u svemu bio mi je suprug koji je svaki korak bio uz mene. Išli smo gotovo svaki dan na Sljeme, a kad god bih osjećala anksioznost zbog svega što se događa, pobjegli bismo u prirodu gdje bismo vrijeme provodili uz molitvu.

RADIKALNA PROMJENA

Jedna od radikalnijih promjena koju sam napravila bila je ona u prehrani. Nuspojava je bio gubitak kila koje sam nakupila posljednjih godina, a koje su se naprosto otopile. Smršavjela sam oko deset kilograma, a u nedostatku unosa jednostavnih ugljikohidrata sam se "ispuhala" pa je rezultat poprilično vidljiv. Mnogima koji me znaju je to bio šok i ne mogu reći da su moje novo stanje dočekali s komplimentima. Smatram da promjene koje očito netko u tom trenutku ne može "popraviti" ili promijeniti ne bi trebalo komentirati. Dakle, bez obzira je li se netko udebljao ili smršavio, smatram da se to ne komentira. Svatko od nas ima ogledalo, vidimo svoja tijela i promjene. U tim komentarima nije bilo loše namjere i meni nije previše utjecalo na samopouzdanje jer sam bila okupirana važnijim problemima. Znala sam koliko sam dobra za sebe učinila jer su nalazi vezani uz inzulinsku rezistenciju došli drastično poboljšani, a u pola godine sam je i pobijedila. Čak su se i poboljšali i hormoni štitnjače netom prije operacije, ali ne želim tvrditi da je to rezultat promjena koje sam uvela.

I nakon što je riješila zdravstvene probleme planira zadržati isti lifestyle jer se osjeća bolje

VANESA PANDŽIĆ/ CROPIX

HRANA ZA MENE

Plan prehrane osmislila sam, više-manje, sama, no s nutricionisticom sam napravila plan nadoknade nekih deficita. Primjerice, zbog niskog željeza morala sam voditi brigu da u istom obroku budu namirnice životinjskog i biljnog porijekla, one koje sadrže željezo te one s vitaminom C zbog bolje apsorpcije. Moja prehrana bila je bliska keto - baza su meso i povrće, a meni je u fokusu bio, zbog inzulinske rezistencije, i glikemijski indeks namirnice. Primjerice, kuhani krumpir je OK, ali pire nije, prihvatljivo je bobičasto voće, ali banane nisu dolazile u obzir.

Osim namirnica koje unosimo, važna je i shema jedenja obroka, odnosno da najprije pojedemo povrće i salatu pa nakon toga meso i na kraju voće, čime se smanjuju nagli skokovi glukoze u krvi. Iako zvuči drastično i naporno, nakon tri tjedna već su vrlo jasne promjene, a i novi režim postane rutina. Više, primjerice, nemam potrebu za slatkim kao ranije, više žudim za jelima koje si sama pripremam. S promjenom prehrane izgubila sam nakupljene kilograme i sada mi kilaža više ne varira kao ranije. U svemu mi je pomogao i post, odnosno u danu bih u periodu od osam sati jela, a 16 sati "gladovala". I na to sam se brzo naviknula, jer su mi obroci nutritivno bogati pa nemam potrebu odmah nakon buđenja jesti.

Povratak na stari lifestyle ne planiram, samo sada uz znanje koje sam stekla i uz to što sam inzulinsku rezistenciju dovela u red imam mogućnost dopustiti si neka donedavno “zabranjena” jela bez straha. U hrani ne pronalazim utjehu, njome ne liječim loše dane, već razmišljam o tome kako ona utječe na moje tijelo i u redu je dozvoliti si povremene obroke koji nisu “savršeni”, ali oni su kod mene sada kao rođendani i proslave - nisu česti i uvijek ih se sjećam.

Svoje iskustvo dijeli na Instagramu na kojem je prati više od 26 tisuća ljudi, a njezino svjedočanstvo mnogima je već i pomoglo

VANESA PANDŽIĆ/ CROPIX

POMOĆ DRUGIMA

Svoje iskustvo odlučila sam podijeliti na društvenim mrežama kako bih pomogla onima koji imaju slične simptome, odnosno da se potencijalno "prepoznaju" u tome i da potraže liječničku pomoć. Mnogi su mi se javili sa sličnim ili gotovo jednakim simptomima, a nekolicina se javila i kako su, potaknute mojom ispovijesti, napokon se odlučile na pregled te dobile dijagnozu inzulinske rezistencije i/ili Hashimota. Nekoliko njih zahvalilo mi je jer su nakon mog videa otišle liječniku te im je dijagnosticiran isti karcinom. Iako je teško suočiti se s dijagnozama, to je prvi korak nakon kojeg možemo aktivno djelovati te poboljšati svoje zdravlje. S druge strane, svoje znanje koje sam stekla htjela sam podijeliti s drugima. To je bio jedan od načina na koji sam se lakše nosila sa svojom situacijom.

Neovisno o kojoj bolesti je riječ, zdravi ljudi svoje zdravlje većinom uzimaju zdravo za gotovo, a u današnjem tempu života vrlo je teško osluškivati svoje tijelo. Pritom, bolesti štitnjače su gotovo uvijek bez simptoma ili s vrlo blagim simptomima koji se lako pripišu umoru od previše rada, iscrpljenosti... Zato su važni redoviti sistematski pregledi, ultrazvuk i detaljni panel nalaza iz krvi. Sam karcinom nema simptoma - možete osjetiti kvržicu, ali i ne morate. Upravo zbog toga važno je štitnjaču redovito kontrolirati.

NOVI POČETAK

Nakon dijagnoze, sve se promijenilo. Za mene nije ni bilo moguće drugačije. Prevelika je to stvar da vas ne promijeni. Mene, smatram, na bolje. Posvećenija sam sebi, manje poslu. Trudim se slušati što mi tijelo kaže, radim li previše, treba li mi odmor, koje ću namirnice kupovati, što ću jesti... To mi je postalo iznimno važno. Želim aktivno donositi odluke koje će mi osigurati što kvalitetniji i dulji život s ljudima koje volim i koji me usrećuju. To kreće od sitnica, od stvari koje sam ranije uzimala zdravo za gotovo. Nekad je kava s prijateljicom bila samo kava, ali sada cijenim svaki trenutak sreće jer znam koliko sam žudjela za malim stvarima u strahu koji sam doživjela dok sam čekala operaciju.