Upoznajte 24-godišnju Splićanku koja se na Olimpijskim igrama natječe u kategoriji jedrenja na dasci: s devet je s tatom odradila prvu jedriličarsku regatu, a mama joj je bila prvakinja bivše države u ronjenju na dah.
Palma Čargo, najbrža Hrvatica u jedrenju na dasci i treća najbolja na svijetu, posljednjih se tjedana fizički i mentalno pripremala za najprestižnije sportsko natjecanje na svijetu – Olimpijske igre. Ovo je prvi put u povijesti da će Hrvatska imati predstavnicu u tom sportu pa je malo reći da je 24-godišnja Splićanka uzbuđena. Kako se bliži početak Igara njezin unutarnji nemir raste, no to je pozitivna trema pomiješana s ogromnom količinom sreće i uzbuđenja.
Što ćete ponijeti sa sobom u Marseille, osim sportske opreme?
- Playstation i svoju omiljenu igricu Horizon te knjigu o grčkog mitologiji jer me ta tematika jako zanima. Na Olimpijske igre putujemo kombijem pa ću ponijeti i svoj bicikl jer mi je to najdraže prijevozno sredstvo te omiljeni oblik opuštanja nakon treninga.
Imate li nekih rituala prije natjecanja?
- Ne u smislu nečeg neobičnog, no jako mi je važna moja dnevna rutina - da unaprijed znam što i kad radim.
Vrhunski sportaši različito reagiraju na neželjeni rezultat. Jeste li se ikad rasplakali nakon nekog natjecanja?
- Naravno. Razne se emocije nakupe tijekom svakog natjecanja, ali važno je ne dopustiti da vas preplave već zadržati fokus do kraja. Nekoliko godina redovito odlazim psihologinji Nataši Stefanovski, a krenula sam upravo zato da se naučim nositi sa stresom i resetirati nakon lošeg plova. Ona i ja smo pokušale uvesti tempo viđanja jednom tjedno, ali je to zbog mojih sportskih obaveza neizvedivo, pa se u prosjeku nađemo dva puta mjesečno.
Kolikom ste brzinom windsurfali najbrže u životu i o čemu razmišljate u tom trenutku?
- Najveća brzina je bila oko pedeset dva kilometra na sat. Kad jedrim regatu, vidim ostale protivnice oko sebe i razmišljam samo o tome da moram biti brža od njih. Slično je i kad treniram jer je uvijek netko sa mnom pa se i to pretvori u malo natjecanje. Mi sportaši smo ultrakompetitivni pa nema opuštanja
Kako izgledaju vaši dani otkako ste se počeli intenzivno pripremati za Olimpijske igre?
- Ustajem oko osam jer je prvi trening obično u devet. Kako volim spavati, to je uvijek izazov. Trening traje oko sat i pol, onda je pauza u kojoj obavljam druge stvari vezane za sređivanje sportske opreme i skoknem na ručak, pa slijedi drugi trening koji počinje u dva popodne. Kući dolazim oko pola šest, a tamo me čeka moj pas Riki pa nas dvoje napravimo polusatni đir po Marjanu. Navečer ponekad odem s prijateljima na piće, a u krevetu sam najkasnije do deset jer me treninzi iscrpe.
Jedrenjem na dasci bavite se od svoje desete godine, prije toga bavili ste se gimnastikom...
- Godinu i pol dana paralelno sam trenirala i gimnastiku i jedrenje, a u jednom trenutku morala odabrati jer nisam sve stizala. Između gimnastičkih treninga u dvorani i jedriličarskih treninga na moru, suncu i svježem zraku, odluka nije bila teška. S četrnaest-petnaest godina se odlučuje za određenu klasu jedrenja, a meni se najviše svidio windsurfing.
Koje su čari tog sporta?
- Podiže adrenalin, uzbudljiv je i brz te iznimno fizički zahtjevan.
Postoje li nešto što mu „zamjerate”, tipa činjenica da rijetko navečer izlazite jer vas ujutro očekuje trening?
- To mi je manji problem. Veći je to što zbog njega nemam vremena za bavljenje nekim drugim fizičkim aktivnostima koje volim poput surfanja i planinarenja.
Kako uopće izgleda dobar provod po vašoj mjeri?
- Zajedničko bavljenje nekom fizičkom aktivnosti. Primjerice, kad s ekipom surfam na Bolu.
Je li teško održavati prijateljstva i ljubavne veze s obzirom da ste šest mjeseci godišnje na putu?
- Naravno. Čovjek se najlakše i najviše zbliži s ljudima s kojima je u svakodnevnom kontaktu, pa su tako i mnoge moje prijateljice jedriličarke. Potječu iz različitih zemalja od Meksika do Poljske, a redovito se susrećemo na pripremama i regatama.
Sportske gene naslijedili ste od roditelja?
- Da. Mama Gordana jedrila je na dasci za svoj gušt i bila državna prvakinja bivše Jugoslavije u disciplinama ronjenja na dah (rekord joj je bio 50 metara u duljinu i 20 metara u dubinu), a otac Damir nekad je jedrio male olimpijske klase, a sad jedri velike brodove. Tata i ja smo prvu zajedničku regatu odradili kad sam imala devet godina, on mi je najbolji savjetnik i prva osoba koju nazovem kad se vratim s dana jedrenja na regati da mu ispričam što je bilo i kako je prošlo.
Najljepše mjesto na kojem ste jedrili, a da nije u Hrvatskoj?
- Australija, Lanzarote...
Najluđe iskustvo tijekom jedrenja?
- „Napad” letećih riba tijekom jedrenja u blizini otoka Lanzarotea. Šalim se, nisu me namjerno napadale nego se slučajno zabile u mene i u moje jedro. Riječ je o vrsti ribe poznatoj kao „lastavica” kojoj su se prsne i trbušne peraje razvile u oblik krila, pa doslovno mogu poletjeti iz vode i prijeći preko 300 metara te se zadržati u zraku 40 sekundi.
Jeste li tijekom jedrenja imali bliskih susreta s još nekim morskim stvorenjima?
- Jednom mi je prišla znatiželjna sabljarka, često vidim dupine ali oni se boje jedriličara pa pobjegnu. Morske kornjače znaju biti problematične jer nas ne čuju kad dolazimo pa postoji opasnost da se sudarimo te skršimo i sebe i njih. Puno sam ih puta vidjela, pogotovo na regatama u Grčkoj.
Bojite li se susreta s morskim psom?
- Ne bojim jer znam da mi na dasci ne može ništa. Ali kad padnem u more, brzo se dižem na dasku.
Imate zanimljivo ime, tko vam ga je dao i koja je priča iza njega?
- To je staro splitsko ime, a moje je roditelji vjerojatno inspirirala i činjenica da su, kad je mama bila trudna, doselili u Palminu ulicu u splitskom kvartu Varoš.
Što volite raditi kad ne trenirate?
- Surfati, igrati Playstation, čitati i piti dobar čaj.
Studirate li?
- Upisala sam pomorski fakultet u Splitu, ali s obzirom na olimpijsku godinu nemam baš vremena za učenje.
Koje su vaše tihe želje za budućnost?
- Uglavnom su vezane za sport.
Kakvi ste kad se naljutite?
- Snervana. Kad sam gladna ili umorna, uvijek sam ljuta .
Kako biste se opisali u tri riječi?
- Kompetitivna, tvrdoglava i vesela.
Vaš sportski moto?
- Nije gotovo dok nije gotovo.
A životni?
- On se mijenja ovisno o situaciji.
Kojeg biste slavnog sportaša ili sportašicu rado upoznala, tražili savjet ili odvela na večeru?
- Možda je bolje nikad ne upoznati svoje idole nego vjerovati u tu savršenu sliku.
Pratite li modu?
- Apsolutno ne. Moj je stil odijevanja surferski, trendovi me ne zanimaju ni najmanje.
Imate li nekih beauty rituala te kako čuvate kožu od sunca s obzirom da ste mu stalno izloženi?
- Jednom godišnje idem na dermatološki pregled kože, stavljam zaštitnu kremu za sunčanje s faktorom 50 na lice i ruke, uvijek jedrim u majici dugih rukava (od lycre) i zimi i ljeti. A kad dođem s treninga, umijem se i na lice stavim ulje od ploda divlje ruže za hidrataciju.
Pazite li na prehranu, postoji li nešto što ste iz nje izbacili kako bi dodatno poboljšali svoju fizičku spremu?
- Jedem puno voća, povrća i žitarica tj. sve ono što je dobro za tijelo, ali se povremeno počasti omiljenim sladoledom od čokolade.
Planirate li godišnji nakon Olimpijskih igara i kako izgleda vaš odmor iz snova?
- Planiram se dobro odmoriti nakon Marseillea, a u savršenoj režiji prvi dio tog odmora uključuje obilazak otoka na jedrilici s prijateljima a drugi putovanje na neku genijalnu surfersku destinaciju poput Indonezije.
Styling Katija Čizmić
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x OTP banka d.d.