Turobno je kad odrasla djeca mjesecima ne pitaju za svoje ostarjele roditelje, no iza toga obično stoje još turobniji razlozi

Jedan od najvećih glumaca u povijesti filma, 95-godišnji Gene Hackman, pronađen je mrtav u svojoj kući u Santa Feu u Novom Meksiku. Vijest o glumcu koji je zamalo doživio stotu ne bi bila toliko potresna da u blizini nije pronađeno i tijelo njegove 64-godišnje supruge Betsy i njihovog psa, njemačkog ovčara.

Tragična i bizarna priča započinje dolaskom radnika za održavanje na njihovo imanje, koji su otkrili njihova tijela već u stanju raspadanja. Točan razlog smrti još se ne zna, ne zna se ni tko je od supružnika umro prvi. Ono što izvire iz vijesti o smrti bračnog para nevjerojatna je izolacija u kojoj su živjeli. Glumcu je liječnik svojedobno rekao da mu je srce toliko slabo da ne može podnijeti stres Hollywooda, pa je sa svojom drugom suprugom otišao živjeti u Novi Meksiko. Tamo je s jednim prijateljem postao i suvlasnik restorana u koji je često zalazio, no poslije pandemije tamo ga više nisu vidjeli.

U svom prvom braku, koji je trajao punih 30 godina, Gene Hackman dobio je troje djece, dvije kćeri i sina koji su sad u 60-ima. Jedna od njegovih kćeri, Leslie, živi u Kaliforniji. Medijima je dala izjavu kako nagađa da je mogući uzrok očeve smrti trovanje ugljikovim monoksidom.

Njen otac je, unatoč poznoj dobi, vodio aktivan život. Rekla je da su bili bliski, iako s njim nije razgovarala nekoliko mjeseci. Izgleda da nijedno od njegove djece mjesecima s njim nije razgovaralo, a nećak ga nije vidio punih 11 godina. Njegovi razgovori vodili su se "preko Betsy, koja se brinula o njemu".

Je li glumac bio taj koji je izbjegavao svoju djecu ili su djeca odlučila izbjegavati njega - posve je nevažno. U svakom slučaju, ako mjesecima niste čuli svog 95-godišnjeg oca ne može se govoriti o normalnim obiteljskim odnosima.

Scenarij međugeneracijskog udaljavanja i otuđenja događa se u mnogim obiteljima. Roditelji se distanciraju od djece, a djeca se ljute na roditelje ili obrnuto. Kako vrijeme odmiče, stvar postaje gora. Sve ono što je tinjalo u vremenu kad su djeca ovisila o roditeljima na naplatu stigne kad odrastu i postanu neovisni.

U filmu "Maria", o životu najveće operne dive svih vremena Marije Callas, ona sestri objašnjava kako je njihovu majku odrezala iz svog života - zato što je od nje ponovno tražila novac. Mariju i njenu sestru je kao mlade djevojke majka za vrijeme Drugog svjetskog rata za novac podvodila njemačkim vojnicima. Diva je godinama bila ogorčena na majku, koja je sve što je bilo dobro mogla i znala uništiti. S vremenom se odnos snaga promijenio, stekavši međunarodnu karijeru i priznanja više nije mogla podnijeti izrabljivački odnos sa ženom koja ju je rodila, a nije imala osobine majke.

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Roditelji su u stanju odbaciti djecu ako vjeruju da ona samo čekaju na njihovu smrt kako bi dobili nasljedstvo, a tome su osobito skloni ako poslije prvog braka postignu veću povezanost s drugim bračnim partnerom. Djeca iz prvog braka u očima takvih očeva i majki izgube na važnosti i na vrijednosti. Novi brak i novi odnosi kao da potisnu i izbrišu sve što je nekad bilo. Moj prijatelj je tako doživio da se njegov otac za života potpuno od njega distancirao, a svu imovinu oporučno je ostavio drugoj supruzi i njenoj djeci.

Jedan od najčešćih uzroka raskola u obitelji, kada su roditelji u poznoj dobi, količina je obaveza koju djeca trebaju preuzeti, a koja je nepravedno i neproporcionalno raspoređena. U obiteljima s dvoje i više djece neki tek kao odrasli ljudi postanu svjesni toga da čitavog života snose odgovornost za potrebe roditelja, dok su drugi bezbrižno odrastali i imali privilegiju da budu samo djeca. Obično je najstarijem djetetu u obitelji od rane dobi nametnuta takva uloga.

Zamjena se odigrala u djetinjstvu, kućno je kazalište svakodnevno igralo dramu u kojoj je dijete bilo nesvjesno težine tereta i obaveza koje su stavljene na njegova pleća. Kod narcističnih roditelja ovo je dijete pred drugima predstavljano kao "zlatno dijete", odabrano da bude najbolje i da se svakodnevno dokazuje svojim sposobnostima i mogućnostima da bude korisno. No, svaki neposluh ili pokušaj izlaska iz te uloge bio je strogo kažnjavan.

S vremenom se uloga djeteta-roditelja proširuje, postaje sve odgovornija i teža. Roditelji su sve nemoćniji, pa su obaveze prema njima veće. U takvim obiteljskim konstelacijama često dolazi do sukoba i pucanja, jer zlatno dijete odbija i dalje biti zlatno. Suočeno s činjenicom da se od druge djece ne traže isti trud i žrtve, povlači se iz svoje uloge, a to se može dogoditi na tih i elegantan način ili uz protestiranje i jasan odmak. To povlačenje nikad neće ostati nezapaženo. Na njega će se sručiti golem bijes, ono što je desetljećima ranije uspostavljeno ne može se i ne smije jednostrano mijenjati. Golemi osjećaj krivnje usađen je u život djece iz ovakvih obitelji, koji ih prati dok su živi. Krivnja im je usađivana kod svakog neposluha i pokušaja da se odvoje i zauzmu za sebe. Oštar je rub po kojem se hoda kod odluke da se s roditeljima izađe iz te vrste odnosa onda kada su stari, jer kako živjeti s tim osjećajem nakon što jednom odu?

Moja prijateljica živi u Dalmaciji, imala je bolesne roditelje. Dok im je plaćala odlaske u Zagreb na liječenje, naručivala im lijekove iz inozemstva, financijski ih pomagala jer od mirovine nisu mogli plaćati režije i hranu, njena sestra ih je jednom mjesečno obilazila. Donijela bi mami cvijeće, s tatom bi popričala o vremenu, uvjerena kako je posvećena i dobra kći. Kada su umrli, ona je, financijski potpuno iscrpljena, posuđivala novac kako bi platila jedan, pa drugi pogreb, znajući da ne može računati na mlađu sestru.

Druga je prijateljica do smrti njegovala bolesnu majku slušajući svaki dan njene žalopojke za sinom, koji se u tu brigu nije želio uključiti. Njenu žrtvu majka kao da uopće nije primjećivala.

Da bi se ovakvi odnosi izdržali, potrebno je prihvatiti zadanost, stari ljudi se ne mogu promijeniti i pronaći utjehu u činjenici da se ovakve stvari događaju u mnogim obiteljima. Lakše je nastaviti živjeti sa zadovoljstvom zbog onoga što jesi učinio nego se boriti s krivnjom zbog onoga što nisi.

Prekid odnosa je, nažalost, rješenje ako su roditelji doista maligni, poput majke Marije Callas. Obične narcise u starosti se može podnijeti. Svakih nekoliko mjeseci se s njima telefonski popriča, onako kako je to činila kći Genea Hackmana i učini se ono što se mora. No, da ne bi bilo zablude, govorimo o oponašanju bliskosti.