Vještina rođena na prljavim ulicama njujorškog Bronxa, i to u njegovom najmračnijem razdoblju, danas je olimpijski sport koji će svoj debi doživjeti na ljetnim Olimpijskim igrama u Gradu Svjetlosti
Šestogodišnji dječačić Victor sjedi pred televizorom svog doma na Floridi. Vruć je dan, ulice grada Kissimmeea su se usijale pa ne preostaje ništa drugo nego ostati u kući i gledati filmove. Njegov otac je upravo na DVD-u pustio "Beat street", kultni američki plesni film iz 1984., a mališan očarano promatra mladiće u crvenim trenirkama koji klize po ulicama Bronxa i izvode plesne vratolomije uz zarazni ritam hip hop glazbe. - To se zove breaking - objašnjava mu tata, a onda iznenada baca na pod vješto kopirajući njihove pokrete.
- Nikad ga ranije nisam vidio toliko uzbuđenog kao tog popodneva, dok mi je prepričavao kako su on i njegov brat blizanac Hector otkrili čari breakinga dok su još živjeli u Meksiku. Osnovali su plesnu trupu i 18 mjeseci bili najpoznatiji breakeri u zemlji, no od toga se nije moglo živjeti, pa je tata silom neprilike završio u jednoj bandi i na koncu pobjegao u Sjedinjene Američke Države gdje je započeo novi život. Nažalost, ni tamo nije mogao živjeti od plesa pa se zaposlio kao kuhar u restoranu, ali breaking mu je ostao prva i najveća ljubav, koju je i meni usadio - priča Victor Montalvo, jedan od najslavnijih američki breakera koji će se ovog ljeta natjecati na Olimpijskim igrama u Parizu. Biti će to prvi put u povijesti da se breakeri natječu na najprestižnijem svjetskom sportskom natjecanju (breaking je imao olimpijski debi na Ljetnim igrama mladih 2018., ali tad s titulom "izložbenog sporta"), zbog čega je 30-godišnji plesač itekako sretan, a njegov otac silno ponosan.
Odluku da break postaje olimpijski sport Međunarodni olimpijski odbor donio je uz obrazloženje da je Olimpijskim igrama potrebna mlađa publika i u nadi da će je natjecatelji poput Victora priskrbiti. Taj talentirani mladić već je osvojio zlatnu medalju na Svjetskim igrama u sportskom plesu 2022. te je dvostruki prvak natjecanja Red Bull BC One, najvažnijeg i najprestižnijeg breakerskog odmjeravanja snaga na svijetu. Za gledatelje, break je zanimljiva vještina, no za one koji se njime bave on je mnogo više od sporta, on je način života, začet još krajem šezdesetih godina prošlog života kad se na prljavim i zapuštenim ulicama njujorškog Bronxa počela oblikovati hip hop kultura.
KAKO JE PLES PREKINUO RAT NJUJORŠKIH BANDI
Glazba, crtanje grafita i ples bile su jedine dostupne aktivnosti siromašnoj afroameričkoj djeci koja su u njemu živjela, ali i način da se odmaknu od nemilosrdne stvarnosti. Naime, krajem 60-ih i početkom 70-ih Bronx je bio podijeljen u zone pod kontrolom različitih bandi u vječnom sukobu, zbog kojih je čak i prelazak na krivu stranu ulice mogao imati kobne posljedice. Ljudi su bili besperspektivni i bijesni, a svaka prigoda da se na nekome ili nečem izbaci frustraciju bila je dobrodošla, što je uzrokovalo val agresije i zločina.
Svakodnevica se pretvorila u takav pakao da su čak i članovi nekih bandi počeli zagovarati primirje. U zimu 1971. člana bande Ghetto Brothers po imenu Cornell Benjamin, također poznatog kao Black Benjy, njegov "nadređeni" po imenu Benjy Melendez zamolio je da pokuša uvesti mir i neku vrstu tolerancije među bandama u ovoj četvrti New Yorka, u kojoj su mladi ljudi svakodnevno gubili živote. Nažalost, i sam Benjamin ubijen je tijekom pokušaja pregovora, što je moglo dovesti do eskalacije sukoba, da im na kraj nije stala Cornellova majka Gwendolyn Benjamin. Iako slomljena smrću sina, znala je da daljnje nasilje nije put.
- Ne želim osvetu. Benjy je živio za mir - rekla je Melendezu, koji je ispoštovao njezinu želju te učinio sve što je bilo u njegovoj moći da vođe četrdesetak kvartovskih bandi, među kojima su bile i poznati Ghetto Brothers, Savage Skulls i Black Spades, konačno sjednu za stol i razgovaraju. To se i desilo - u prosincu 1971. našli su se na neutralnom terenu, u Hoe Avenue Boys Club u Bronxu, uz prisustvo policije i medija, te nakon dugih razgovora potpisali mirovni ugovor. Bronx je preko noći postao mnogo ugodnije mjesto za život, njegovi su stanovnici ponovno mogli prelaziti u druge dijelove kvarta bez straha, razgovarati s pripadnicima drugih skupina bez povišenih tonova i vađenja oružja, a u parkovima se više nije tuklo već - plesalo.
Mladići i djevojke počeli su se nalaziti na tzv. block partyjima te međusobno suočavati u tzv. plesnim borbama na funk, rap i soul pjesme koje bi miksali lokalni DJ-evi. Ples, glazba i crtanje grafita nisu iziskivali nikakve troškove - sve što im je trebalo bio je komad kartona umjesto plesnog podija i cigleni zidovi umjesto slikarskog platna. Među najboljim partyjima bili su oni koji je od ljeta 1973. počeo organizirati DJ Clive Campbell, poznatiji kao DJ Kool Herc, Njujorčanin jamajčanskih korijena koji se specijalizirao za miksanje pjesama s izraženim dionicama solo bubnja - na engleskom drum break - koje bi produživao puštajući paralelno istu stvar na dva gramofona (ta je tehnika dobila i svoj nadimak "Merry-Go-Round")
MELTING POT NA PODIJU
Mladi plesači stajali bi uz plesni podij i čekali upravo te breakove (često su u pitanju bili miksevi hitova Jamesa Brownea koji je imao mnogo drum dionica) i DJ-ev poziv "B-Boys, go down!" (Herc ih je prozvao "breakeri" i to skratio na B-Boys), da pokažu svoje plesno umijeće. A to je bio neobičan miks tradicionalnih plesnih pokreta iz Afrike, elemenata gimnastike i borilačkih vještina te pokreta "ukradenih" od samog Jamesa Browna. Mladi su u koreografije unosili vlastito kulturološko nasljeđe i originalne pokrete, formirajući ekipe koje su se međusobno "borile" na plesnom podiju, nazivajući se međusobno B-Boys i B-Girls. Vješt rad nogu, dinamični okreti i pokreti zahtijevali su iznimnu fizičku snagu i spremu te sate i sate treninga, na kojima su mladići i djevojke "ispucavali" višak energije u nešto pozitivno i kreativno umjesto na međusobne okršaje.
Pojedini pokreti i dionice dobili su i svoja imena kao što su freez, backspin, bellymill itd., a B-Boys i B-Girls uskoro su počeli gostovati u popularnim glazbenim emisijama tog vremena: hvaljena plesna trupa New York City Breakers koju je osnovao poznati B-Boy Michael Holman 1983. nastupila je u "The Merv Griffin TV showu" 1983., u TV showu "Good Morning America" i filmu "Beat Street" (s početka ove priče), nakon čega je njihova popularnost eksplodirala, a interes za tom vrstom plesa proširio se diljem svijeta. Uskoro su se plesači počeli slijevati u Bronx sa svih strana kako bi upoznali pionire breaka i od njih učili, a oni su postali kvartovski heroji. Do sredine 80-ih breaking je dosegao širu publiku kada su ga prihvatili mainstream umjetnici poput Michaela Jacksona. Jacksonov "mjesečev hod" - korak koji je uključivao klizanje unatrag i podizanje tabana tako da se činilo da lebdi - postao je senzacija među tinejdžerima.
Uočivši sve veću popularnost žanra, glazbeni producenti počeli su nuditi ugovore izvođačima koji su mogli oponašati ulični stil breakera, a breaking je od uličnog fenomena prerastao u globalni, otprilike u isto vrijeme kad su mediji konstruirali termin "breakdance" (koji pravi breakeri koriste uglavnom u pogrdnom smislu, aludirajući na plesače obučene u studiju, koji mogu izvoditi pokrete, ali ne žive originalnim "b-boy načinom života").
Najvještiji B-Boysi i B-Girls počeli su se pojavljivati u glazbenim spotovima i holivudskim filmovima, što je uvelike povećalo vidljivost breakinga: među najpoznatijima su "Breakin‘ the Movie" (1984.) i "Beat Street" (1984.), koji počinje kultnom bitkom posade u klubu Roxxy. Legenda je rođena.
MODNA EVOLUCIJA
Prvi B-Boyevi bili su odjeveni poput mladih iz radničkih četvrti, no ubrzo su počeli razvijati vlastiti modni stil. Njihova stilska evolucija krenula je od tenisica. Dugo vremena je marka Pro-Keds dominirala među klincima koji su haklali košarku, pa su je i B-Boysi prisvojili jer je njihova obuća bila udobna i vrlo praktična za ples. Među popularnim tenisicama bile su i Puma Clyde, a onaj koji si ih nije mogao priuštiti ih je - ukrao. Naime, u srpnju 1977. New York je doživio dvodnevni nestanak struje zbog velike oluje. Potpuni mrak u "gradu koji nikad ne spava" sirotinja iz Bronxa iskoristila je za noće pohode, tj. pljačku trgovina odjećom i sportskom opremom. Bio je to svojevrsni "švedski stol", a što je u to vrijeme bilo in u modnom smislu dokazuje podatak da se te noći ukralo najviše tenisica brendova Puma i Adidas. U Pumi su ciljali na modele Suede i Clyde jer su to bila dva najpoželjnija modela tog razdoblja (Clyde je nastao iz suradnje između Pume i košarkaša Walta Fraziera).
No, vratimo se modnom stilu breakera. Kad su u pitanju hlače, njihove su miljenice bile traperice marke Lee koje su bile dovoljno blizu tijela, ali ujedno i dovoljno komotne da u njima mogu izvoditi svoje plesne bravure, a mnogi su kupovali više komada, kako bi neke izrezali i od njih napravili kratke hlače. Uz to su nosili obične T shirte, na koje bi B-Boysi i B-Girls ispisivali imena svojih ekipa, te kapice brenda Kangol zvane "Zvonce" zbog svog oblika ili pak bejzbol kapu koja se nosila naopačke i etablirala kao neizostavan dodatak u svijetu breaka. U trendu su tih godina bile i Adidasove najlonske trenirke, koje su breakerima omogućavale lakše klizanje, pogotovo po kartonu ili komadima linoleuma na kojima bi plesali na ulici, kao i kombinezoni uskog kroja te odjeća koja podsjeća na gimnastičarsku odjeću (budući da žele pokazati da su brejkeri sposobni izazvati gimnastičare u smislu izvedbe).
Krajem 80-ih u Bronxu je otvorena trgovina čiji je vlasnik prodavao jeftine tenisice na rate, a neke od njih dizajnirali su mladi i talentirani crtači grafita. Bio je to pun pogodak jer su svi poludjeli za takvom obućom pa je uskoro rođen novi modni brend Troops, koji će uzletjeti visoko zahvaljujući breakerima, rastućoj hip-hop zajednici, te glazbeniku L.L Cool J-u koji ga je obožavao.
Neko će vrijeme Troops čak zasjeniti brendove poput Nikea i Adidasa, a onda nestati jednako brzo kao što se i pojavio zbog glasine da su brend stvorili članovi Ku Klux Klana. U 1990-ima se u hip-hop i B-Boying kulturi pojavile baggy hlače, Timberland cipele i kultni brendovi Cross Colors, Fubu, Karl Kani i Lugz, sve ono što je od 2000-ih nadalje ušlo u mainstream kulturu. Identitet koji su breakeri ili ljubitelji hip-hopa brižno gradili globalizacija je s vremenom svela na modni trend - iznenada su baggy hlače počele nositi i bogate šminkerice, a u tenisicama se danas ide i na posao.
OD PLESA DO OLIMPIJSKOG SPORTA
Godine 1990. organizirano je prvo veliko natjecanje u breaku sa sucima - Battle of the Year (BOTY), koja se ponekad naziva i svjetskim kupom u B-boyingu. To je postao toliko velik događaj da break timovi do njega sada mogu doći samo kroz kvalifikacijska natjecanja. Od 2004. najbolji svjetski breakeri se bore za još jednu prestižnu titulu - onu na natjecanju Red Bull BC One, a od 2013. održavaju se i prvenstva Svjetske plesne federacije. Break se razvio u globalnu kulturnu umjetničku formu čija mu je sportska strana pomogla da dođe na radar Međunarodnog olimpijskog odbora koji je 2020. izglasao uključivanje breaka na Olimpijske igre. Trideset i dva olimpijska natjecatelja odmjerit će snage u breakingu na pariškom trgu Place de la Concorde (šesnaest žena 9. kolovoza i šesnaest muškaraca 10. kolovoza), a među njima i Victor Montalvo.
- Kad sam zbog breaking napustio srednju školu, moja majka je bila užasnuta, no tata me čak i tad podržao, govoreći mi da vjeruje u mene. Jednom mi je prilikom trebalo 500 dolara kako bih dobio putovnicu po žurnom postupku i mogao otići na neko natjecanje, a moji nisu imali toliko novca, no otac ga je odnekud nabavio. A kad netko toliko vjeruje u vas, naprosto si ne možete dopustiti da ga razočarate - kaže Victor. Znamo čije će oči zasigurno zasuziti kad ovog ljeta izađe na Place de la Concorde.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x OTP banka d.d.