Poduzetnica i PR menadžerica piše zašto je odlučila otputovati na četiri dana bez svoje osmomjesečne kćerkice Mabel, o izazovima s kojima se susrela te o velikoj sreći koja je uslijedila ubrzo nakon njezina povratka
Kad rodiš, cijeli svijet ti se promijeni. I ništa nije kako si zamišljao da će biti. Kao nova mama čula sam brojne savjete. Sve sam primila na znanje, ali jedan mi se posebno urezao u pamćenje: "Sretna mama jednako je sretna beba". Upravo zbog toga, nakon što mi je kći napunila osam mjeseci, odlučila sam prvi put uzeti mali predah od svega i krenuti na prvo putovanje bez Mabel. Četiri dana Salzburga zvučalo mi je u isto vrijeme čarobno, ali i izazovno. Borila sam se s brojnim pitanjima i nedoumicama: Je li u redu uzeti vrijeme za sebe? Uskraćujem li joj nešto?
A onda sam zastala, udahnula i shvatila da Mabel osjeća apsolutno sve što i ja te da može biti sretna samo ako sam i ja sretna. Majčinstvo je često dosta zahtjevno i upravo zbog toga treba odvojiti vrijeme za sebe. Nažalost, vrlo često ne mogu ga pronaći unatoč ravnopravnom roditeljstvu u koje smo moj partner Karlo i ja jednako uključeni. Od velike su nam pomoći i moja mama Mia, kao i druga baka Dubravka, ali, naravno, upravo sam ja ta koja s Mabel od njezina rođenja provodi najviše vremena. Unatoč mojim druženjima s prijateljicama, šetnjama i treninzima na koje redovito idem, osjećala sam da bi mi dobro došlo i malo bijega od svakodnevice. Austrija se nametnula kao sjajan odabir jer me za nju vežu divna sjećanja iz djetinjstva. Još kao djevojčicu tata me često vodio na skijanje upravo u Austriju, a ti bezbrižni i srećom ispunjeni dani, i to u društvu najbolje prijateljice koja je išla s nama, za mene su tada bili neprocjenjivi. Pomislila sam kako je vrijeme da malo oživim dijete u sebi i tu energiju prenesem svojoj Mabel.
Ubrzo nakon toga došao je poziv u Salzburg gdje sam trebala provesti tri noći. Znate kako se kaže, pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo. Uh, u tom trenutku pojavilo se milijun pitanja u mojoj glavi: Kako će Mabel bez mame? Što ako propustim prvu riječ? Što ako propustim novi zubić? Što ako se razboli? Ali nakon što sam razgovarala s Karlom i mamom, koji su mi odmah rekli - odi, uživaj i ne brini, Mabel je u najboljim rukama, odluka je pala - idem na prvo putovanje bez kćerkice.
Osjećala sam da mi to treba i tako sam i napravila. Prvo sam odjurila u dućan, mesnicu i ljekarnu i kupila sve što joj treba (pa čak i više od toga) dok me nema, a potom krenula s pakiranjem. Srećom, nisam se morala brinuti o kuhanju obroka unaprijed jer Karlo doprinosi apsolutno u svim segmentima roditeljstva. Dok me nije bio, pripremao joj je obroke, hranio je, presvlačio i radio baš sve da se naša mala princeza osjeća doista tako.
Budući da smo rano ujutro krenuli na put, Mabel je još spavala i iskrala sam se iz kuće davši joj prije toga pusu. Po dolasku u Salzburg prošetali smo se prekrasnim vrtovima dvoraca Mirabell. Šetnja starim gradom koji je na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine nešto je što će vas osvojiti na prvu i u tim trenucima zaista sam odlučila da ću se maksimalno fokusirati na trenutak u kojem se nalazim i uživati u svim ljepotama koje Salzburg pruža.
Nakon obilaska staroga grada došlo je vrijeme i za prvi videopoziv s Karlom i Mabel koji je - prošao odlično. Pogledala je u kameru, malo se nasmijala i nastavila se igrati. Odahnula sam. Nakon toga sam mirne duše išla uživati u koncertu "Sastanak s Mozartom" što se održavao u Staroj rezidenciji koja oduzima dah. Ali, naravno, moje su misli bile uz Mabel. Jer se moja kći svake noći uspavljuje uz svog zečića koji svira upravo Mozarta. Tijekom večere u restoranu iz kojeg se pruža pogled na cijeli grad pojavio se prvi izazov kad sam nazvala Karla. Čim me Mabel ugledala na ekranu, briznula je u plač. U tom trenutku srce mi se slomilo, ali se brzo smirila. Budući da je prvi dan bio intenzivan, očekivala sam da ću brzo zaspati. Ali nije išlo. Navika da su Mabel i Karlo u blizini bila je jača. Cijelu noć sam se budila i gledala u kameru koju smo prvenstveno zbog njezine sigurnosti odmah nakon rođenja montirali u našoj spavaćoj sobi. Mislila sam da su barem na taj način u mojoj blizini, ali osjetila sam olakšanje kad sam vidjela da Mabel mirno spava i da je doma baš sve u najboljem redu.
Ostalih dana uistinu sam bila opijena ljepotama Salzburga i unatoč tome što sam noću više bila budna, danju sam htjela maksimalno iskoristiti svaki trenutak. Prepustila sam se istraživanju Mozartova grada, uživanju u odličnoj hrani, posjetu muzejima, ali i čarobnim lokacijama na kojima se snimao film "Moje pjesme, moji snovi". Trudila sam živjeti punim plućima, a za Mabel sam osmislila i posebnu taktiku - vidjela bih je doslovno na sekundu, jer što je poziv duže trajao, suze su bile izvjesnije, a to sam htjela izbjeći.
Nijedan povratak s putovanja nisam toliko željno iščekivala. Lupanje srca koje sam osjetila dok sam se penjala uz stepenice do drugog kata naprosto se ne može opisati. Ušla sam u stan, ona se okrenula, pogledala me i očekivala sam najveći osmijeh ikad, ali uslijedio je hladan tuš. Dobila sam krokodilske suze. Nakon prvotnog šoka, shvatila sam da je to značilo da sam joj nedostajala.
Nakon povratka s putovanja koje mi je napunilo dušu odlučila sam da ću se na isto mjesto vratiti s Mabel i Karlom. Tim putovanjem dobila sam mali odmak od svakodnevice koji mi je trebao, a Mabel je bila u najboljim rukama. I ne, nisam ništa propustila, samo sam postala još smirenija mama koja se brine i za svoje potrebe. Doduše, da ne postoje nove tehnologije i da nemam mogućnost da je vidim kad god poželim, nisam sigurna da bih se odvažila na ovo putovanje, no srećom to su neke prednosti suvremenog doba koje smo svi odmah prigrlili. Kad je mama sretna, i njezino je dijete sretno, a svi moji strahovi pali su u vodu jer upravo dok pišem ovu kolumnu, Mabel je prvi put rekla "mama" i cijeli svijet je iznova okupan neopisivom ljubavlju i srećom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....