S glumicom smo razgovarali o filmskim ulogama njezinog sina Relje kojeg je dobila s partnerom Igorom Banovićem, o promjenama u njihovoj svakodnevnici te balansiranju između majčinstva i poslovnih obaveza.
Glumica Petra Kurtela (41) na domaćoj je glumačkoj sceni prisutna posljednjih dvadeset godina, a istim je stopama nedavno krenuo i njezin sedmogodišnji sin Relja, iza kojeg su već dva glumačka angažmana. Iako se tome isprva protivila, danas je sretna i ponosna što se njezin mališan tako lijepo snašao pred kamerama i što uživa u tom novom iskustvu. Relja je nedavno postao i prvašić, došle su školske obaveze, no i dalje uvijek pronađu vrijeme za svoje male zajedničke rituale.
Kako ste se pripremali za njegov polazak u prvi razred?
- Sve potrebno za školu kupili smo još početkom ljeta. Najveću i najvažniju pripremu obavile su tijekom prošle godine Reljine predivne vrtićke odgajateljice i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Početak školske godine doživjela sam emotivnije nego što sam očekivala, ne znam točno zašto, ali bilo mi je poprilično stresno. Sad sam već došla k sebi, dok je djetetu cijelo vrijeme uzbudljivo i super.
Što se promijenilo u vašoj rutini? Kako sada izgledaju vaša zajednička jutra, večeri?
- Ranije idemo spavati i ranije se budimo. I češće peglam!
Relji je tek sedam godina, a iza njega su već dvije glumačke uloge, kako se rodila ta ljubav?
- Relja je prvu malenu ulogu imao u filmu “U zagrljaju rijeke” u režiji Bobbyja Grubića po scenariju Mire Gavrana. U njemu sam glumila i ja kao i moj dugogodišnji prijatelj i kolega Sven Jakir i njegov sin. Dječacima se jako svidjelo to iskustvo, najviše zato što su savršeno kliknuli i brzo postali prijatelji. Nedugo nakon toga dobila sam upit za snimanje studentskog kratkog filma "Mak" u režiji Luke Šamadana i produkciji Karla Gagulića (Playboxshorts) u kojem je Relji ponuđena glavna uloga. Snimanje je trajalo tri dana dana i nismo unaprijed vježbali tekst jer sam željela da ga što autentičnije izgovara, tako da ga je naučio praktički na licu mjesta. To nas je jako iznenadio, jer je sve brzo pohvatao. Za dijete koje još nije čitalo, to je bio uspjeh.
Jeste li se vi i Reljin tata, odnosno vaš partner Igor, odmah složili da prihvati ulogu ili vas je trebalo nagovarati?
- Činilo mi se to kao prevelika odgovornost i isprva nisam bila za, ali Relja je izrazio veliku želju pa smo pristali nakon što sam mu objasnila što ga sve čeka. Ekipa je bila predivna i na kraju je to ispalo jedno od najljepših iskustava u njegovom životu.
Je li vam drago što je krenuo vašim stopama i biste li voljeli da jednog dana upiše Akademiju dramske umjetnosti?
- On će se sam odlučiti za svoj put i imat će svu našu podršku, ali ga sigurno neću gurati u smjeru glume.
Na društvenim mrežama često dijelite vaše obiteljske trenutke. Koliko vremena zapravo provodite online i kontrolirate li Relju što se toga tiče?
- Sve manje, ali sam i dalje prisutna. Relja nema pristup mobitelu i nadamo se da će tako ostati što je dulje moguće.
Tko je stroži roditelj - vi ili Igor? I zašto?
- Igor, iako smo oboje dosta meki.
Koje biste vrijednosti koje su vama prenijeli vaši roditelji vi voljeli prenijeti Relji?
- Ljubav prema sportu te vjeru u ljude i dobro.
Imate li vi i Relja neku omiljenu zajedničku aktivnost?
- Volim zajedno planinariti i putovati. Imamo, naravno, i mnoge male rituale u kojima uživamo. Volimo otići na piće ili sladoled, vodim ga u kazališta i muzeje, često šećemo gradom, vozimo se uspinjačom, istražujemo... Najdraže mu je ipak bilo kad sam ga odvela vlakom na kampiranje.
Kako reagirate kada je neposlušan ili prkosan?
- Nastojim osvijestiti problem i riješiti ga komunikacijom, surađivati, ali i jasno postaviti granice. Zapravo, isto kao i s odraslim osobama. Nabolje prolazi kada imam vremena posvetiti se situaciji, doći do uzroka problema, ali u ubrzanom ritmu života to nije uvijek lako. Trudim se biti asertivna, ali i suosjećajna.
Kako balansirate između majčinstva, kazališta i "vremena za sebe"?
- Uvijek nađem vrijeme za sebe, to mi je jako važno. Imam partnera koji podjednako sudjeluje u roditeljstvu pa je sve puno lakše. Osim toga, imamo samo jedno dijete.
Jeste li kada osjećali pritisak zbog pojma "savršene mame" u današnjem društvu?
- Naravno, iako manje nego što sam očekivala. Zapravo me to tek nedavno počelo moriti više nego prije.
Tko je vaš najveći životni uzor?
- Nemam jednu osobu, ali se svakodnevno inspiriram ljudima oko sebe, njihovim malim radnjama, pothvatima i promišljanjima. Inspirira me uvijek isto, a to je hrabrost.
Koje su prednosti, a koji izazovi majčinstva u svijetu u kojem žene balansiraju između karijere i obitelji? Pada li vam teško odvojenost kada ste na turnejama?
- Ponekad mi jako nedostaje, ali mi ponekad i odgovara mali odmak u kojem mogu slobodno stvarati i baviti se kazalištem. Meni je potrebno i jedno i drugo, a zasad je oboje zastupljeno u dobroj mjeri.
Koji je najbolji savjet koji ste dobili kao majka i tko vam ga je dao?
- Skup svega pročitanog i poslušanog. Kada bih baš morala izdvojiti jednu stvar, onda je to rečenica da djecu ne odgajamo, nego vodimo svojim primjerom.
Uskoro ćemo vas gledati u dvije nove uloge u kazalištu?
- Tako je! Krenuli smo s igranjem predivne dječje predstave “Buđenje” u režiji Maje Katić i produkciji Teatra Poco Loco, a 18. listopada imam premijeru velikog hita “Prekid preko veze” u Kerempuhu. Režirao ju je Krešimir Dolenčić, a produkcija je kazališta Moruzgva. Obje predstave su urnebesno smiješne i čisto ih je veselje igrati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....