Brazilski model sa zagrebačkom adresom otac je dvije djevojčice, 13-godišnje Lare i jednogodišnje Isabelle Marie, a za Gloriju otkriva koliko ga je ta uloga promijenila, kakav je kao roditelj, ali i kako izgleda biti jedini muškarac u kući.
Iako Pedro Soltz (40) ima uistinu bogatu karijeru, godinama radi kao model, a također se nekoliko puta okušao i u glumačkim vodama, ovaj poznati Brazilac sa zagrebačkom adresom nikada nije krio kako mu je najdraža uloga u životu upravo ona očinska. Naime, sa svojom suprugom Iris Cekuš (40), također manekenkom, odgaja dvije djevojčice - stariju kćer Laru (13) i mlađu Isabellu Marie koja će u ožujku iduće godine proslaviti svoj drugi rođendan. Premda je većini najviše poznat kao lice s naslovnice, nama je pokazao i svoju nježniju stranu pa otkrio kako se snalazi u ulozi oca, je li popustljiv ili strog roditelj, ali i kako se priprema za promjene koje dolaze sad kad njegova starija kći polako ulazi u pubertet.
Razmišljate li ikad o količini slobodnog vremena koje ste imali prije nego što ste postali otac?
- Ponekad se sjetim tih dana i pomislim kako je to bio potpuno drugačiji život. Imao sam više slobode, vremena za spontane odluke i trenutke kad je sve bilo jednostavnije. Mogao sam putovati kad god poželim, isplanirati večer u posljednjem trenutku ili samo prošetati gradom bez brige. Bilo je to divno vrijeme, ali ništa od toga se ne može usporediti s osjećajem koji imam sad. Biti tata je poput neprekidne avanture i te trenutke sa svojim curama ne bih mijenjao ni za što na svijetu. To je pravo bogatstvo, ali malo više slobode itekako bi mi dobro došlo.
Što vam je najljepše u roditeljstvu?
- Svi ti mali trenuci, kad ih gledam kako otkrivaju svijet, nauče nešto novo ili samo kad se smiju onako iskreno od srca. Nema boljeg osjećaja od onog kad znam da im mogu biti podrška i voditi ih kroz život. Kad čujem da me zovu "tata", to mi je najljepši zvuk na svijetu. Gledati kako se razvijaju i postaju svoje male osobe s vlastitim snovima i osobnošću - to je prava magija.
A najteže?
- Biti roditelj podrazumijeva puno pogrešaka i konstantni strah hoćeš li ih razočarati, biti dovoljno dobar... Želiš im najbolje, a istovremeno balansiraš sve obaveze - želiš biti prisutan, dobar suprug, uspješan u poslu, zdrav i u formi, sve kako bi njima mogao pružiti život kakav zaslužuju. Najviše se trudim prepoznati kad je vrijeme za što - kad trebam biti strog, a kad popustiti, kad biti prijatelj, a kad uzor... Nije lako biti sve to u isto vrijeme. Također mi je teško gledati kako prolaze kroz teške trenutke, ali i to je dio života. Kod mene se sve svodi na osjećaj i intuiciju, da prepoznam što im treba i kada, jer je roditeljstvo upravo ta ravnoteža između zaštite i davanja slobode.
Kako izgledaju jutra, a kako večeri u vašem domu?
- Naš život je dosta dinamičan zbog projekata, putovanja i stila života, a i njihove potrebe su potpuno različite - Lara je tinejdžerica, a Isabella još beba. No trudim se da ujutro sve radimo zajedno pa ih budim u isto vrijeme kako bismo zajedno doručkovali. Lara je klasična tinejdžerica i učim je da bude odgovorna, posprema svoje stvari i, recimo, nakon doručka sama stavi tanjur u perilicu. S druge strane, Isabella ima energije na pretek, trčkara posvuda, a nakon jela obično je "spremna za tuširanje" (smijeh). Naime, Iris je uči da jede sama pa možete zamisliti kako to sve izgleda - hrana je posvuda! Nakon doručka, Lara ide u školu, a Isabellu vozim u vrtić. Večeri su nam posebno drage jer ih, koliko je god to moguće, provodimo zajedno. Lara ima mnogo aktivnosti pa sam često tata uber vozač, dok Iris obično uspavljuje Isabelle. Volimo provoditi vrijeme zajedno, igramo se s Isabellom dok ne ode spavati, a poslije s Larom gledamo seriju. Trenutačno je to "Tračerica", a kod izbora nemam baš pravo glasa. Jedino kad je dobra utakmica, onda se ne dam (smijeh).
Kako su izgledali prvi mjeseci kad ste postali otac i kako ste se nosili s tom velikom životnom promjenom?
- Prvi mjeseci bili su potpuni šok jer nikad ne možeš biti spreman za takvu promjenu, koliko god bila uzbudljiva. Bio sam prepun emocija, ali istovremeno i preplašen jer odjednom si odgovoran za jedan mali život. Lara je rođena u Milanu, ja sam Brazilac, Iris je Hrvatica, bili smo dvoje modela koji putuju i žive u inozemstvu, mladi i bez obitelji... Kad je Iris saznala da je trudna, doslovno sam živio na tri kontinenta. Par dana prije rođendana bio sam u Africi, vratio sam se u Milan samo da bih ga s njom proslavio, saznao da ću biti otac, a dva dana kasnije vratio sam se u Afriku. Lara je sa samo 45 dana prvi put letjela preko oceana jer smo išli k mojima u Brazil, često smo je ostavljali s bakama i djedovima, a nekad je i dadilja putovala s nama. Bilo je to izazovno razdoblje, ali s vremenom smo pronašli način da sve funkcionira.
Čega vas je najviše strah u njihovom odrastanju?
- Najviše me strah da neće imati dovoljno vremena za sebe i da će biti pod velikim pritiskom, posebno kako rastu i suočavaju se s izazovima adolescencije. Svijet se brzo mijenja i sve postaje puno brže, a ja želim da Lara i Isabella imaju dovoljno prostora za ispunjavanje svojih snova i uživanje u djetinjstvu. Strah me da će jednog dana možda osjećati da ne mogu udovoljiti očekivanjima okoline, a kao roditelj, moja uloga je pomoći im da budu sigurne u sebe, dati im dovoljno ljubavi i podrške te omogućiti da postanu samostalne, odgovorne i sretne osobe.
Je li prednost ili mana to što ste relativno rano postali otac? Što se promijenilo kad je na svijet stigla Lara?
- Ovisi kako gledaš, mislim da ima i prednosti i mana. Prednost je što sam još uvijek mlad i imam energiju da aktivno sudjelujem u životima svojih kćeri. Osim toga, mislim da sam imao dovoljno vremena da vidim kako rastu, učim iz svojih grešaka i stvaram snažnu vezu s njima. Naravno, tu je i mana što nisam imao toliko iskustva, kao niti financijske stabilnosti pa je bilo izazovno uskladiti karijeru i obiteljske obaveze. Ali to me naučilo odgovornosti i prioritiziranju stvari. Kada je Lara stigla na svijet, sve se promijenilo. Odjednom nisam bio samo sin, postao sam otac, što mi je donijelo potpuno novu perspektivu. Počeo sam gledati na svijet drugim očima i postao organiziraniji.
Vaša mlađa kći uskoro će navršiti dvije godine. Kako je ponovno biti otac malog djeteta?
- Jako je izazovno, ali lijepo i donosi potpuno novu dinamiku u naš život. Iako su prošli neki teži momenti s Larom, biti otac Isabelli sada kad je još mala, sve mi je ponovno novo iskustvo, ali i podsjetnik na to koliko brzo vrijeme prolazi. S Larom smo prošli kroz sve faze zajedno, od toga da je bila beba do toga da sada postaje tinejdžerica, dok Isabella tek otkriva svijet oko sebe. Obje su potpuno različite, ali opet jednako posebne.
Koja je onda razlika u odnosu na prvi put? Jeste li smireniji, opušteniji ili je stres jednakog intenziteta?
- Sad mi je puno lakše jer imam više iskustva. Znam što mogu očekivati, kako reagirati u različitim situacijama i, iako mi svaki dan izaziva nove emocije, to je puno lakše kad znaš kroz što sve trebaš proći. Naravno, s djecom nikada nije isto, pa mi Isabella donosi nove izazove i radosti, ali sve to skupa čini moj život bogatijim i punim. Ona, baš kao i sva ostala mala djeca, zahtijeva konstantnu pažnju i energiju, ali sreća koju donosi podsjeća me na to koliko je važno biti prisutan i uživati u svakom trenutku jer život zaista prolazi brzo.
Kako je zapravo živjeti s tri žene? Je li ikada išta po vašem ili su cure ipak "šefice"?
- Živjeti s tri žene ima svojih čari, ali moram priznati da hijerarhija u našem domu ide od najmlađe prema najstarijoj - Isabella je prava šefica, a ja? Pa ja sam na dnu, doslovno (smijeh). Nedavno sam Iris rekao da moramo krenuti na treće dijete, da mi treba za balans hormona kod kuće, a ona mi je odgovorila što ako ponovno bude djevojčica. Tako da sad razmišljam o tome da nabavimo muškog psa, ali kad vidim njihove osmijehe i svu ljubav koju mi donose, znam da zapravo nemam razloga za prigovaranje
Jeste li strog ili popustljiv roditelj? A Iris?
- Mislim da sam nešto između strogoće i popustljivosti, ovisno o situaciji. Volim biti prisutan i aktivno uključen u njihov život, a to znači da ponekad moram postaviti granice i biti strog kad to situacija od mene zahtijeva. No uvijek nastojim imati razumijevanja i pokazati im ljubav. S Iris dijelim odgovornost u odgoju, ne bih rekao da je popustljivija ili stroža od mene, već bih rekao da je jednostavno - drugačija. To je razlika između muškarca i žene, oca i majke. I mislim da je lijepo što postoji ta razlika jer se savršeno međusobno nadopunjujemo. Usklađeni smo u odlukama, međusobno se poštujemo i uvijek djelujemo kao partneri. Pokušavamo biti čvrsti kad trebamo, a malo fleksibilniji i popustljiviji kad to možemo. Obje smo usmjereni na isto, a to je omogućiti našoj djeci najbolje moguće okruženje za rast i razvoj.
Kako se pripremate za promjene koje dolaze sad kad vaša starija kći polako ulazi tinejdžerske godine?
- Iako sam svjestan da priprema nije nešto što se može planirati jer svaki dan donosi nešto novo, trudimo se ostati dovoljno otvoreni, komunikativni i spremni za prilagodbu. Tinejdžerske godine donose izazove poput želje za neovisnošću i različitim interesima, ali mislim da je najvažnije očuvati odnos pun povjerenja i podrške. Iako će se Lara sigurno suočiti s promjenama u svom razmišljanju, osjećajima i potrebama, naš cilj je i tada biti uz nju Ne želimo biti roditelji koji se drže strogo svojih principa, već oni koji razumiju i slušaju. Znam da će biti trenutaka kada ćemo se suočiti s nesuglasicama, ali mislim da je ključno ostati prisutan, biti njezin oslonac i pomagati joj da se nosi s novim fazama života. I, naravno, pripremamo se na humorističan način, jer sa svakom fazom života dolaze i smiješne situacije i trenuci koji će nas sigurno iznova iznenaditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....