Iako im put do roditeljstva nije bio nimalo lak, danas Petra Könyit i njezin suprug Joey, zbog kojeg je napustila život u Hrvatskoj i preselila u Australiju, uživaju u trenucima sa sinom Mateom koji je njihov najveći blagoslov.
Influencerica i poduzetnica Petra Könyit (32) zbog ljubavi je prije šest godina iz Hrvatske preselila u daleku Australiju. Najprije je neko vrijeme živjela u Melbourneu, gdje je pokrenula marketinšku agenciju s prijateljicom iz Australije, a sada sa suprugom, nogometašem Joeyjem (32) živi u Sydneyu. Osim što vodi modni brend ekološki održive mode Ambition The Label, Petra je prije četiri mjeseca rodila i prvo dijete - sinčića Matea, a tim nam je povodom otkrila kako se snalazi u ulozi majke, koliko joj znači podrška supruga, ali i s kojim se izazovima susreće.
Kako biste opisali prve trenutke majčinstva? Je li sve kako ste zamišljali?
- Biti majka nešto je najljepše i najdivnije što sam u životu doživjela - ne postoji riječ kojom bih opisala sreću i radost u srcu koju sam osjećala prvih tjedan dana nakon poroda. Definitivno najdraži trenutak mi je vožnja doma, to će mi zauvijek ostati zapisano u sjećanju. Nisam ni u snu zamišljala da će me obuzeti tolika količina ljubavi.
Što je najteže, a što najljepše?
- Trenutno su mi najljepša naša jutra, maženje i dojenje. Najteže su ipak neprospavane noći i taj kritični umor, te hormoni koju su me "oprali" u ranoj postporođajnoj fazi.
Čije savjete o roditeljstvu najviše slušate?
- Najviše slušam svoju intuiciju, prijateljice koje su rodile prije mene te babicu s kojom sam ostala u kontaktu i nakon poroda.
Govore li žene dovoljno o majčinstvu? Može li se za tu životnu ulogu uopće pripremiti?
- Mislim da mnoge ne govore istinu, ja sam mnogo toga doživjela i naučila, za što stvarno nisam nikoga čula da o tome govori. Možda se mnoge mame boje osuđivanja okoline zbog iskrenosti, ali mislim da je jako potrebno otvoreno govoriti o izazovima jer bi to mladim mamama puno olakšalo proces. Mnogo znači već i to da znaš da nisi jedina koja kroz to prolazi.
Put do majčinstva bio je vrlo težak. Kako ste skupljali hrabrost u najtežim trenucima?
- Naš put do bebe je bio uistinu jako težak. U 2021. nam se dogodio spontani pobačaj te smo izgubili blizance. U to vrijeme smo dosta putovali pa sam tu ranu nekako izliječila putovanjem i provođenjem vremena u prirodi. Dvije godine kasnije ponovno sam ostala trudna, ali ta je trudnoća nažalost bila izvanmaternična zbog čega sam završila u bolnici i bila u životnoj opasnosti. Odveli su me odmah u operacijsku salu gdje sam nažalost izgubila bebu i jedan jajovod. To je nešto najstrašnije što mi se u životu dogodilo i postoji posebna snaga koju je potrebno imati da izdržiš tako nešto. Ono što mi je davalo snagu u tim teškim trenucima bila je vjera i podrška obitelji te najbližih prijatelja. Dva tjedna nakon operacije i još jednog gubitka, nekim sam čudom ostala trudna s Mateom koji nam je uljepšao živote. Trebalo nam je skoro četiri godine, a iza nas su mnogi dani provedeni u suzama.
Koliko vam je važna podrška supruga?
- Skidam kapu ženama koje prolaze trudnoću, porod i majčinstvo same. Moja najveća utjeha je uvijek bio moj muž. Tijekom cijele trudnoće me pazio i mazio, a sigurna sam da porod bez njega ne bih izdržala. Stvarno mi je bio podrška u svakom trenutku, a sada kao tata je još divniji i brižniji. Sretna sam što imam Joeyja kao muža i oca djeteta. I istina je kad kažu da ljubav prema suprugu poraste još više kada ga vidite u ulozi oca.
Koliko vam je važno vrijeme samo za vas dvoje?
- Neprocjenjivo. Obećali smo si da ćemo se uvijek truditi odvajati vrijeme za nas, unatoč djetetu. Neki dani su teži pa nam to nije moguće, ali čim Mateo zaspi odvojimo si par sati za sebe - u miru pojedemo večeru, pogledamo dobar film ili jednostavno razgovaramo o danu iza nas.
Svi kažu da se žena promijeni kad postane majka. Slažete li se?
- Ja sam se promijenila i to gotovo u svakom smislu. Postala sam jako zaštitnički nastrojena, nije mi problem reći kad mi nešto smeta i sada sam još više "bez dlake na jeziku". Mateo mi je najveći prioritet i ako se netko ili nešto ne uklapa u taj moj "novi" život, jednostavno ne trošim vrijeme na to. Čak sam se "smirila" i što se tiče posla - posložila sam prioritete i Mateo mi je na prvom mjestu pa tek onda sve ostalo. To je najveća promjena - karijera mi više nije broj jedan kao što mi je do sada bila. To se isto možda promijeni s vremenom, ali trenutačno mi je Mateo najvažniji, a sve stalo je iza njega.
Kako izgledaju vaša jutra, a kako večeri s djetetom?
- Jutra su mi najdraža jer me Mateo uvijek probudi svojim pričanjem (smijeh). Svako jutro se družimo, pa ide red dojenja, igranja i opet drijemanja. Obožavamo maženje i u njemu zaista uživamo svakog jutra. Večere su pak malo teže jer smo oboje umorni nakon cijelog dana, ali i večernja rutina mi je draga - kupanje, dojenje, čitanje priča za laku noć i molitva. Sada smo se već uhodali i odlično se razumijemo.
Imate li već neku viziju odgoja?
- Oduvijek sam znala da ću biti "stroga" mama, ali kažem to u najboljem mogućem smislu. Matea ćemo odmalena učiti da su vjera, obitelj i poštovanje prema drugima najbitniji u životu. Imamo jasno iscrtane vrijednosti i dat ćemo sve od sebe da Mateo živi i slijedi isto ono u što vjerujemo i sami.
Rodili ste u Sydneyju. Možete li usporediti iskustvo s onima svojih prijateljica u Hrvatskoj?
- S prijateljicama koje su rodile najčešće razgovaram upravo o tome. Ja sam rodila u državnoj bolnici i toliko sam presretna s iskustvom da bih mogla još deset puta. Osoblje je bilo divno, puno potpore, razumno, slušali su svaku moju želju i cijelo mi to iskustvo olakšali koliko je god to moguće. Prva i najveća razlika je što sam ja u bolnici dobila skoro sve, gotovo ništa od stvari nisam ni trebala pakirati i nositi sa sobom. Veliku potporu sam dobila i što se tiče dojenja. Naime, u Australiji postoji odjel na koji možeš otići odmah nakon poroda i gdje će te medicinske sestre naučiti kako točno dojiti, objasniti ti sve i opskrbiti te sa svim potrebnim informacijama.
Kako izgleda porodiljni u Australiji i koliko dugo traje?
- Svaka žena u Australiji ima pravo do godinu dana plaćenog porodiljnog, a najmanje je tri mjeseca. Koliko će trajati zapravo ovisi o poslodavcu jer su oni ti koji financijski pokrivaju porodiljni, ali i odobravaju njegovo trajanje. U slučaju da tvrtka u kojoj radiš ne pokriva troškove porodiljnog, žena od države ima pravo na novčanu potporu u trajanju od tri mjeseca.