Zagrebačka influencerica piše o mom shamingu ili kako je žena ženi vuk: "Vrhunac sam doživjela kad je mom sinu bilo 9 mjeseci"

Više puta sam čula kako je majčinstvo najljepša, ali i najteža uloga, i sada, kao majka trogodišnjeg dječaka Nike i 8-mjesečne djevojčice Mari, ne mogu se više složiti s tim. Uz ulogu supruge, kćeri, sestre, prijateljice i poslovne žene, uloga majke mi je uistinu najdraža, no ponekad je stvarno teško žonglirati između svih spomenutih i često se osjećam kao da nisam 100% prisutna na svim poljima. S obzirom na prirodu svog posla, smatram kako sam privilegirana jer mogu više vremena provoditi sa svojom djecom. Primjerice, ne moram se nakon godinu dana djetetova života vratiti na posao s osmosatnim radnim vremenom i tako malo dijete ne mora krenuti u vrtić. No, s druge strane, nemam porodiljni i radim cijelo vrijeme (jer posao kreatora sadržaja ne čeka), pa se osjećam loše i imam majčinsku krivnju kada moram malu bebu odvesti bakama na čuvanje jer imam snimanja ili druge poslovne obaveze.

PRIVATNA ARHIVA

I onda, kada mi žene, majke, već same sebe preispitujemo jesmo li dovoljno dobre, tu je i okolina koja voli donositi zaključke o nama kao majkama. Mislim da se svaka majka susrela s nekom dozom "mom shaminga". Od onoga kada te na ulici, nedugo nakon poroda, sretne susjeda pa pita: "Ajme, pa gdje ti je beba? Tvoj muž je jako dobar kad ti čuva dijete", kao da to nije i njegovo dijete jednako kao i tvoje, i kao da ti, kao mama bebe, nemaš pravo izaći iz kuće nešto obaviti.

Doza "mom shaminga" pojačava se kada si uz sve to javna osoba pa se svaki tvoj korak promatra s podignutom obrvom. Kao da jedva čekaju neki tvoj pogrešan potez kako bi te "svete majke" stavile na stup srama i predstavile te nesposobnom za tu ulogu. Dok pišem ovo, sjećam se situacije kada sam rodila prvo dijete. Nekoliko tjedana nakon porođaja suprug i ja otišli smo s bebom na more. Hotel je bio klimatiziran, a vani su temperature bile prave ljetne. Odmah nakon izlaska iz hotelske sobe prebacili smo dekicu preko kolica kako bi beba izbjegla jake oscilacije u temperaturama (naravno, dekicu smo maknuli čim smo izašli iz hotela). U liftu sam snimila story za Instagram na kojem su se, u ogledalu lifta, vidjela i kolica s dekicom. Odmah nakon objave tog storyja počela sam dobivati hrpu poruka kako to ne smijem raditi, kako će se beba ugušiti od vrućine. Naravno, ne mislim da su sve poruke bile zlonamjerne, no bilo je i onih koje su bile poprilično osuđujuće. Moram priznati da me ta situacija uzrujala jer sam tek postala mama, tek sam učila o svemu i kroz dan bih se milijun puta pitala radimo li sve kako treba (a da ne govorim o hormonima koji obuzimaju ženu u postpartumu). Tada još trebaš hendlati i ljude koji misle da ne znaš zbrojiti dva i dva i donijeti logičan zaključak za svoje dijete. Mislim da ne trebaš biti roditelj kako bi zaključio da nije dobro stavljati deku preko kolica dok je vani 30 stupnjeva.

Jelena Petrović s trogodišnjim sinom Nikom

PRIVATNA ARHIVA

Također, isto to ljeto odlučila sam se preseliti s bebom u naš drugi dom u Zadru, jer sam zaključila da će nam biti bolje na moru, gdje se lakše diše uz morski povjetarac, nego u Zagrebu pod klimom. Ljeto sam većinom provela sama s bebom, a suprug je dolazio vikendima jer je morao raditi u Zagrebu. Tu se također sjećam poruke koju sam dobila od jedne žene, citiram: "Lako je tebi landrati okolo, sigurno ne dojiš." A moja realnost bila je da sam izdajalicu vukla čak i na plažu jer sam silno htjela povećati proizvodnju mlijeka. Na grudima sam stalno imala ili bebu ili izdajalicu.

Jelena u društvu svoje 8-mjesečne djevojčice Mari

PRIVATNA ARHIVA

Vrhunac mom shaminga doživjela sam kad je mom sinu bilo deset mjeseci. U to doba mi je najbolja prijateljica radila u Dubaiju na EXPO-u, i s obzirom na to da joj se bližio povratak u Zagreb, plan je bio posjetiti je dok je još tamo. Dugo sam razmišljala hoću li otići na to putovanje s još jednom prijateljicom iz ekipe jer, naravno, bilo mi je teško odvojiti se od djeteta na nekoliko dana, no opet je bila super prilika i znala sam da će nam biti nezaboravno. Budući da sam bila toliko neodlučna, suprug je uzeo mobitel i bukirao mi avionske karte rekavši mi da će naš Niko biti dobro zbrinut, da mu ništa neće nedostajati i da odem i opustim se s curama. Iza mene je bila izazovna trudnoća u vrijeme korone, uz to sam još stalno i radila i doista mi je bio potreban predah. Suprug me ohrabrivao da jednog dana neću pamtiti kako sam na koji dan bila bez djeteta, već odličan provod s najboljim prijateljicama u Dubaiju. Kad je došao dan rastanka, jedva sam pustila Niku iz ruku, u avionu sam se suzdržavala od suza (prijateljica s kojom sam putovala nema djecu i nisam je htjela opterećivati sa svojim "glupostima").

Supružnici Jelena i Antonio sa sinom Nikom i kćeri Mari

KUSEC PHOTOGRAPHY

Danas, kad se toga prisjećam, stvarno mi je drago što sam dobila tu podršku od supruga jer stvarno je tako - ne pamtim odvajanje od djeteta, već imam nezaboravne uspomene s curama, a doma sam se vratila napunjenih baterija za sebe, ali i svoje dijete. No, ono što mi je bilo nevjerojatno je osuda od brojnih žena jer sam "ostavila" dijete, jer one to nikad ne bi mogle, njima je njihovo dijete ispred vlastitih potreba. Da se razumijemo - ne bih ni ja nikamo išla da je Niko u to vrijeme bio jako vezan samo za mene - propustila sam i djevojačke večeri i razna druga putovanja kad je bio mlađa beba, dok sam, primjerice, dojila, jer sam znala da tada još nije mogao bez mene, no za ovo sam znala da će on biti i više nego dobro - veći problem mi je bio kako ću ja bez njega. Nije svako dijete isto, niti svaka žena ima jednaku pomoć i podršku od partnera, baka, pa stvarno nema smisla suditi i uspoređivati situaciju sa svojom, a kamoli javno napadati neku mamu zbog njezine odluke za njezino dijete (da, povela se cijela rasprava ispod moje objave na Instagramu - neke su me branile, a neke baš suprotno). Tada me to više nije pogađalo - hormoni su popustili, znala sam kakva sam zapravo mama i koliko se dajem za naše dijete, no svejedno mi je bilo nevjerojatno koliko je stvarno ponekad "žena ženi vuk". Mogla bih nastaviti prepričavati slične situacije, no ostalo mi je malo slova, pa je vrijeme za zaključak. Mislim da većina majki želi samo najbolje za svoju djecu i da nema smisla suditi knjigu po koricama i donositi zaključke o drugima jer ne znamo kako je nekoj mami kad je sretnemo na ulici ili kad vidimo njezinu objavu na Instagramu. Umjesto da budemo vječiti kritičari iz sjene, budimo jedna drugoj vjetar u leđa, pohvalimo i ohrabrimo svaku mamu, recimo joj kako joj ide odlično i kako će s vremenom biti lakše. Zadovoljna i sretna mama ključ je za zadovoljno i sretno dijete.

PRIVATNA ARHIVA