Nađa Babić Granić, rodom iz Bratuša, u Makarskoj poznatija kao Pantera, nadimak duguje svom štićeniku Ivanu Bodloviću čija je osobna asistentica.
lvan nam je objasnio zašto "pantera".
– Kad sam je prvi put vidio bio je zimski dan, a ona je imala crni šal, crnu majicu, crnu kosu, bila je vrckava i okretna i nadimak je nastao sam od sebe. Sad je i svi moji prijatelji tako zovu.
Nađa je lvana upoznala preko prijateljice Željke:
– Godinu dana smo svake subote pili kavu zajedno, a jedan dan me lvan upitao mogu li mu biti asistentica. Ostala sam zatečena, no nisam trebala dugo razmišljati. Nakon kratkog dogovora s obitelji, rekla sam mu da pristajem i već isti dan krenula rješavati potrebnu papirologiju.
Nađa je morala polagati ispit da bi stekla zvanje osobnog asistenta, no odmah je postala i više od toga – postala je obitelj.
– Nema članka ni paragrafa koji može odrediti kako ispravno postupati s invalidom. Uostalom, radite s čovjekom u potrebi, pa mu nećete citirati stavke zakona ako vas zovne izvan radnog vremena. Kad sam prvi put ušla u Ivanovu kuću, vidjela sam uokvirenu fotografiju moje pokojne tete. Nakon prvotnog šoka, ne samo mog nego i njihova, saznala sam da je teta bila najbolja prijateljica Ivanove bake, često se igrala s lvanom, a vodila je brigu i o Ivanovoj mami dok je bila živa. Suze su krenule same, svi smo plakali i grlili se. Krug se zatvorio.
Radila i u turizmu
Ivan iskreno govori kako ga je Pantera spasila. Otkad je s njom manje muca, zdravije jede i svaki dan je dotjeran. Dok pričamo, Nađa spontano uzima lvanu naočale i briše ih, prevenirajući problem prije nego što se pojavi. Svako jutro ustaje u šest da bi suprugu i dvoje djece skuhala ručak te odlazi u Makarsku gdje provodi osam sati s lvanom. Kad se vrati kući, čekaju je i ostali poslovi; udomljeni pas i mačke, kokoši, te ekopovrtnjak.
– Navikla sam na stalnu aktivnost. Radila sam trinaest godina u konobi gdje sam bila i vlasnik i kuhar, a povremeno i konobar. Kad sam to preživjela, mogu sve. Viṣ̌e se ne bavim ugostiteljstvom, no sjećam se situacije kad mi je u bašti sjedilo 150 ljudi i premda u kuhinji više nije bilo ničeg što sam mogla skuhati, ljudi su čekali u redu i za šaku manistre na maslacu.
Tko je ikada probao Nađina jela, jasno mu je zašto, no malo tko zna da je ova prevoditeljica, profesorica talijanskog i hrvatskog jezika, ljubiteljica književnosti i slikarstva, svojedobno bila i Guccijev model za kožne jakne.
– Veliki dio moje obitelji živi u ltaliji, pa sam jedno vrijeme živjela i radila u toj zemlji. Predavala sam strancima talijanski, radila kao fotomodel i možda bih tamo i ostala da ljubav nije presudila i vratila me u rodni kraj.
U turizmu je bila zaposlena dugi niz godina, te je često putovala na sajmove u ltaliju s članovima Hrvatske turističke zajednice. U konobi u Bratušu sa suprugom Lukom je organizirala jazz-koncerte pa su tako u mjestu koje broji stotinjak stanovnika, njihovi gosti bili slavni jazz-glazbenici; Eym Trio iz Francuske, saksofonist Igor Lumpert, bubnjar Kolja Gjoni, basist Mario Torbica... i mnogi drugi.
– Nikad od nadležnih nismo dobili ni hvala, a kamoli novčanu potporu za koncerte. Dapače. Od općine Baška Voda dobila sam jedino kaznu od 10.000 kuna jer su muzičari jednom prilikom zalijepili plakat na stablo u Promajni. Surađivali smo i s organizatorima Wine Expo festivala, pa su neki događaji bili u Makarskoj, a neki kod nas u konobi. Carol Cass se oduševila Bratuṣ̌em, svake godine me zvala i pitala ima li mjesta kod mene, da bi ona došla. Jack Roskam, gitarist popularne grupe "Galija", učio je mog sina svirati gitaru, no u to vrijeme nisam imala kuću za odmor i nisam ih imala gdje smjestiti. Suprug i ja smo prije nekoliko godina uzeli kredit i napravili malu kućicu uz more. Vjerovali smo da će turizam vratiti uloženo, ali te godine je počela korona. Snalazila sam se kako sam znala i umjela, radila svašta i nekako smo opstali – kaže Nađa.
Sitna zadovoljstva
Nema toga što Pantera ne može...
Nađa skuplja i ljekovito bilje od kojeg pravi čajeve i tinkture. U prirodi je gotovo svakodnevno, a kad je vrijeme ružno, knjiga joj je najbolji prijatelj. Posjeduje i rijetku kolekciju antikvarnih knjiga, hobi joj je modeliranje u glini, no taj posao iziskuje vremena. Ono što Nađa obavi u jedan dan, teško je i nabrojati.
– Možda se čini da previše radim, ali ne odričem se sitnih zadovoljstava. Odem povremeno na masažu ili koncert, pojedem kolač, popijem kavu, volim se i našminkati... Život brzo prođe, čovjek mora znati uživati. Nastojim uvijek saznati nešto novo i proširiti vlastite vidike jer mislim da je učenje najbolji način osobnog rasta.
Jako je vezana za supruga, sina i kćer. Emocija u ove izuzetne žene nahranila bi mnoge gladne duše. Ona nadilazi sve paragrafe i zakone, pronalazi mogućnosti, bojkotira lijenost i nudi postojanost koja se ne boji drugoga niti se sebe srami.
Ukratko, Nađa je asistent kakav bi nam svima dobro doṣ̌ao.
Komentari (0)