Velike modne kuće Dior i Giorgio Armani su pod istragom zbog načina proizvodnje i neraelnih marži "predmeta želje" svake žene.
U svijetu luksuza visoke cijene torbica nisu nova vijest, no stvarna cijena njihove izrade je. Sada je napokon otkriveno koliko prestižne modne kuće plaćaju za proizvodnju tih predmeta želja svake žene. Opsežna istraga koja je trajala nekoliko mjeseci pod povećalo je stavila grupaciju LVMH, odnosno njihov popularni brend Dior. Izvršni direktor grupacije je Bernard Arnault, treća najbogatija osoba na svijetu, a njegova kći Delphine Arnault, izvršna je direktorica Diora. U istrazi talijanskih tužitelja u Milanu ustanovljeno je da su tvrtke iskorištavale radnike koji su po niskim cijenama izrađivali torbice, koje su u luksuznim trgovinama koštale i po nekoliko tisuća eura.
No, kolika je prava cijena luksuza? Prema dokumentima istražitelja, Dior je dobavljaču svaku torbicu, koja u Diorovoj trgovini košta oko 2780 dolara, platio 57. Iako navedeni troškovi ne uključuju materijal, odnosno kožu i dodatke na torbici, razlika u cijeni proizvodnje i maloprodaje je uistinu šokantna.
Dior je prozvan i da nije proveo odgovarajuće mjere za provjeru radnih uvjeta ili tehničkih sposobnosti ugovornih tvrtki. No, sve to i nije najšokantniji dio. Naime u istrazi je dokazano da su radnici spavali na radnom mjestu, kako bi se luksuzne torbice mogle proizvoditi 24 sata na dan. Naime, podaci o potrošnji struje pokazali su da se u tvornicama za proizvodnju torbica radilo noću i tijekom praznika, dakle non-stop. Tvrtke pod povećalom istražitelja su u kineskom vlasništvu, a većina radnika je iz Kine. Svaki drugi radnik je ilegalac, a svaki sedmi radi bez potrebne dokumentacije. Posebno je potresna činjenica da su sa strojeva za lijepljenje i četkanje uklonjeni sigurnosni uređaji kako bi radnici mogli njima brže upravljati. Sve je još tragičnije kada znamo da je LVMH prošle godine imao 2.062 dobavljača i podizvođača.
"Glavni problem je očito loše postupanje s ljudima - primjena zakona o radu, dakle zdravlja i sigurnosti, radnih sati, plaća", rekao je za Reuters Fabio Roia, predsjednik milanskog suda. Iako je Dior podnio dopis u kojem je istaknuo poboljšanja u opskrbnom lancu, još uvijek nije dao službeni komentar. Da nije pravilno nadzirala svoje dobavljače, optužena je i modna kuća Giorgio Armani, koja je, pak, proizvodnju torbica plaćala 99 dolara po komadu, a cijena im je u Armanijevim trgovinama bila preko 1900 dolara.
Zbog svega toga suci u Milanu su donijeli odluku da se jedinice Diora i Armanija stave pod sudsku upravu na godinu dana. Također, tijekom tog razdoblja bit će im dozvoljeno nastaviti s radom. "Sve navedeno uobičajena je praksa u industriji koja surađuje s modnim gigantima kako bi oni ostvarili što veće profite", priopćilo je tužiteljstvo. "To nije nešto sporadično što se tiče pojedinačnih proizvodnih serija, već generalizirana i konsolidirana metoda proizvodnje", piše u sudskim dokumentima, koje je prenio Reuters. Sada će biti zanimljivo vidjeti hoće li ovi slučajevi utjecati na prodaju prestižnih torbica i kako će se sve odraziti na modne kuće koje predstavljaju luksuz, a iskorištavaju one najranjivije.
