Ana Volk rođena je Zagrepčanka koja je svoj put u poslovni svijet pomno gradila. Diplomirala je 2008. godine na Wirstchaftsuniversität Wien (Sveučilište ekonomije i poslovne administracije u Beču) na Institutu za Risk Management te Institutu za Gender and Diversity Management. U sklopu studija 2003. je na razmjeni na UCLA. Godine 2012. završila i professional development program Cornell Universityja. U zdravstvo ulazi 2010. kada je bila direktorica društva Origo Zdravlje, gdje je upravljala osnivanjem i pokretanjem rada Specijalne bolnice Sv. Katarina. Paralelno radi kao direktorica društva Nest Plus koje se bavi građenjem i upravljanjem nekretnina. Ipak, najveći dio svoje karijere Ana Volk je provela u turizmu. Od 2012. bila je članica Uprave za prodaju i marketing Sunce Koncerna d.d., gdje je ostvarila velika postignuća, a kao najznačajnije ističe Chatbot, koji je prepoznao i nagradio tadašnji Facebook. Od 2017. bila je članica Nadzornog odbora tvrtke Sunce hoteli, nakon čega 2021. osniva Polikliniku za dermatologiju i venerologiju Estera. Ova majka troje djece polikliniku je pokrenula sa svojom prijateljicom, Majom Kolić, dr. med., specijalisticom dermatologije i venerologije. S našom smo sugovornicom razgovarali o estetici, ljepoti, poslovanju i ponekad izazovnim preklapanjima privatnog i poslovnog života...

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako za vas izgleda koncept "brige o sebi" - o kojim ritualima i praksama je riječ?

- Ujutro, u miru, imam 15-minutni sastanak sama sa sobom. Na taj se način pripremim za dan, i za poslovne i privatne obaveze. Uvijek pronađem nešto čemu se taj dan radujem, na neki način planiram veselje u danu. Primjerice, veselim se danas paketu s Islanda, odnosno Fischersund mirisima koji su nam stigli u Esteru. Veselim se igrati s djecom Uno, dakle jednostavne male stvari. I svaki dan čitam, a ako mi se knjiga ne sviđa, prestajem je čitati i uzimam novu. Prije sam morala svaku knjigu pročitati do kraja, moj ritual danas je čitanje radi mene same, a ne radi knjige. Za rad na sebi bitno je da si okružen ljudima koji se kreću u sličnom smjeru kao ti, a time mislim na pozitivan stav, iskrenost i jako bitno, humor. Svaki dan se smijem, za što je najviše zaslužno moje troje djece.

Što je najvažnije što ste naučili o ljudima iz poslovne interakcije s njima? Jer vaša je karijera značajno u svakom aspektu bila i ostala usmjerena na ljude i njihove potrebe...

- Optimistična sam, mislim da mi je to genetski. Tako da sam po prirodi "Yes Person". Iskustvo i rad na sebi me pak naučio reći ne. Tridesete mi se čine kao godine kada je dobro da svladaš kako biti asertivan. Naučiti reći "ne" bez objašnjenja i isprike je oslobađajuće, kao nekakva super moć.

Volim raditi s ljudima, osobito sa ženama. Znatiželjna sam, zanimaju me ljudi, volim razgovor i na taj način mnogo učim. Bježim od nekakvog fahidiotizma i to mi pomaže da se lakše postavljam u tuđe cipele u raznim poslovnim situacijama. Kod zaposlenika cijenim dobar kućni odgoj, nekako mi se pokazalo da dobro odgojeni ljudi koji su naučeni poštovati starije, koji znaju reći hvala i oprosti, znaju pospremiti za sobom, imaju i dobro izražen smisao za kvalitetu. Jednom sam razgovarala s jednim starim hotelijerom koji je kao mladić bio direktor prvog hotela na Havajima. On mi je ispričao da je tada zapošljavao samo dobro odgojene mlade ljude unatoč tome što nisu imali nikakvo iskustvo u uslužnim djelatnostima. Rekao mi je da dobro odgojeni ljudi znaju raditi s ljudima i mnogo lakše uče. To mi je ostalo u sjećanju. Osobito u medicini, smatram da su, osim stručnosti, pristojnost i želja da pomažeš ljudima ključni za uspjeh. Naučila sam postavljati jasnu granicu između privatnog i poslovnog. Naučila sam da prevare, laži i drskosti ima posvuda, ali da su u manjini i zapravo su potpuno nebitni ljudi koji šire takvu energiju ako se makneš od njih. Još se učim imati realna očekivanja i od sebe i od ljudi s kojima radim. Držati jezik za zubima mislim da nikad neću naučiti, ali tko zna, još sam mlada.

Razgovarajmo o odnosu ukusa i stila. Sva vaša poslovanja od vas su zahtijevala odnos prema spomenutim idejama. Dakle...

- Za mene stil nije samo način odijevanja, već set značajki koji će ostaviti dojam o osobi na okolinu. Često prvo primijetimo što netko nosi. Ali kako se osoba izražava i obraća ljudima oko sebe, kakvo piće naručuje u baru, kakvu kavu pije, ima li kućnog ljubimca, glazba koju sluša, knjiga na noćnom ormariću, kako je uređen dom, kako serviraš stol... Sve to čini stil. O ukusima se ne raspravlja, ali kad netko ima stil, za mene znači da su sve te komponente koje sam nabrojala usklađene, da pašu, da su osobne, da nisu odglumljene, da su lišene kiča. Što se odijevanja tiče, zabavlja me slaganje odjevnih kombinacija, to me opušta i veseli. Preko dana je moja odjeća uvijek prilagođena dnevnom ritmu pa je uglavnom udobna. Uvijek nosim nakit, barem naušnice. Torbu obično ne mijenjam tjednima jer u žurbi ujutro ne stignem prebaciti stvari iz jedne u drugu. Koža i kosa uvijek trebaju biti njegovani.

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako vam izgledaju naši sugrađani u tom smislu?

- Generalno mislim da Hrvatice izgledaju sjajno, dok Hrvati imaju dosta prostora za poboljšanje. Ne sviđa mi se kad muškarci u gradu hodaju u trenirkama. Mislim da se danas mnogo muškaraca zapostave nakon četrdesete, dok žene više ulažu u sebe i fizički i psihički. Ovdje se moram ograditi jer su nam muškarci bili među prvim klijentima koji su došli na Ultherapy kada smo otvorili Esteru, tako da ima iznimki. Za večernje izlaske, ako sam gost i ako nije istaknut dress code, velika je šansa da ću doći malčice overdressed. Smatram da odjećom pokazujemo poštovanje prema domaćinima, pa ću radije ići gostima malo finije odjevena. Ako ja pak primam goste, izbjegavam nositi crno kako bih bila uočljivija i otvorenija prema gostima. Kakav je netko domaćin, kako prima goste i kako je uredio dom najviše govori o stilu osobe.

Budući da razgovaramo za lifestyle magazin - kakav je vaš odnos spram te ideje, lifestylea, što za vas znači?

- Sve majke koje su i poduzetnice zapravo imaju sličan lifestyle. Kad vodiš svoju tvrtku i odgajaš djecu, uglavnom ti nedostaje vremena, često misliš da si negdje zakazala, nešto propustila. "Family management" i "business management" me određuju i to je moj lifestyle trenutačno. Posao mi je takav da sam okružena zanimljivim i često glamuroznim ženama, a lijep dio mog posla je da mogu ponekad odjenuti elegantnu haljinu. Ipak, većinu dana balansiram privatni i poslovni život i trudim se prihvatiti da neću sve stići napraviti i da je to u redu. Ispušni ventil su mi svakako putovanja, uglavnom obiteljska gdje smo u potpunosti posvećeni jedni drugima i stvaramo uspomene za zauvijek. I uvijek nađemo vremena za kućna druženja s prijateljima.

Što ovo nazovimo ga nužno - suvremeno poslovanje zahtijeva od suvremene žene. Kako biste nam opisali svoje iskustvo?

- Koliko god da je izazovno biti poduzetnica, osobito ako imaš djecu, ipak sam zahvalna što živimo u vremenu koje je vjerojatno najpovoljnije za žene, ako gledamo povijesno. Iako smo i dalje u daleko lošijoj poziciji od muškaraca, i društveno i ekonomski. Gledam što ja mogu učiniti za pozitivnu promjenu po pitanju ženskih prava, tako da, primjerice, kod dobavljača uvijek kada je moguće dajem prednost poduzećima čije su vlasnice ili direktorice žene. Trudim se biti primjer svojoj djeci te i kćerima i sinu kroz odgoj usaditi vrijednosti koji podrazumijevaju jednakost žena i muškaraca.

Kako predviđate da će se razvijati vaše poslovanje?

- Poliklinika Estera je nastala iz prijateljstva dr. Maje Kolić i mene i naše želje da ženama poboljšamo kvalitetu života kroz usluge iz područja dermatologije. Ta nit nas vodi i daljnji rast vidim u tom smjeru. Baš onako kako pristupamo i estetskim zahvatima. Želja mi je povećati naš tim i proširiti uslugu s još nekoliko vrhunskih uređaja.

Kada i kako konzumirate dokolicu, opuštanje?

- Obožavam čitati romane i memoare, toplu kupku s finim solima. Jednom tjedno idem na Forlle‘d opuštajući tretman za lice. Mislim da je bitno redovito imati neku vrstu čiste ugode u životu. Najbolje se opuštam u društvu svojih prijateljica s kojima sam puno toga prošla i s kojima dijelim isti smisao za humor. Jednom mjesečno igram belu s prijateljicama s kojima sam bliska još od osnovne i srednje škole. Volim organiziranost, tako da me opušta i slaganje ormara, i garderobnih i kuhinjskih. Za mene je, primjerice, rujan, nakon završetka ljeta i s početkom škole, zapravo nova godina i vrijeme kada donosim odluke. Tako da sam ove godine odlučila da će srijeda biti dan bez sastanaka, slobodan za kreativno razmišljanje. Kažu da kreativnost traži i dokolicu.

Društveni život ne pati?

- Imam ispunjen obiteljski i društveni život. Kod nas u kući stvarno nikad nije ni tiho ni dosadno. Nije uvijek idealno, ali jedni drugima čuvamo leđa. Po pitanju braka sam tradicionalna i mislim da je najvažnija životna odluka odabrati pravog partnera. Privilegirana sam jer radim s jednom od svojih najboljih prijateljica, dr. Majom Kolić koja vodi medicinski dio poslova kod nas. Treća sam po redu od četiri sestre, a dvije mi sestre s obitelji žive u Americi i ne mogu dočekati praznike i njihov dolazak u Zagreb.

Kakvo "lijepo" volite?

- Istinska ljepota je nešto što se ne posjeduje, živi u onom magičnom trenutku kada ostanemo bez daha, kada nam oči zaiskre, kad pomisliš kako je život predivan i možeš se rasplakati od ljepote. Lijepo je nešto što je iskonsko, prirodno i istinito. Priroda je po meni vrhunac estetike. I najčešće stvari koje doživljavam lijepima vuku nešto iz prirode. Boju, materijal ili neku asocijaciju na prirodu. Dobra estetika u meni izaziva senzaciju, znatiželju, tajanstvena je. To često, osim u prirodi, pronalazim u umjetnosti i arhitekturi. Volim modernu arhitekturu koja poštuje okoliš i umjetnost koja je nježna, promišljena i u duhu vremena. Bitno mi je kako izgleda prostor u kojem boravim, što se i vidi u našoj poliklinici gdje smo pazili da doživljaj bude čist, a opet ne sterilan, da se osjećaš kao u lobiju finog hotela, a ne kao u tipičnoj čekaonici kod liječnika, da lijepo miriši i da je dobra rasvjeta. Sviđaju mi se umjereni, elegantni, moderni interijeri s nekim iznenađenjem u prostoru. Estetiku u modi vežem za fine prirodne materijale koji su ugodni na koži, lijepo odabran nakit i asesoar, općenito za predmete koji će trajati godinama.

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako se odnosite prema modnim trendovima, odnosno trendovima kao takvima?

- Volim modu, ali se trudim izbjegavati trendove. Nekada pokleknem, tako da sam nedavno kupila cargo traperice i odmah požalila. Smiješno mi je kada su svi isto obučeni i nose isti "IT" komad. Trendovi s tenisicama su mi posebno naporni, to više ne mogu popratiti. Općenito mislim da modu ne treba shvaćati ozbiljno, više kao neka sporedna stvar koja te može zabaviti, a ne da te zamara. Jedini trend koji istinski podržavam je trend kvalitetne i zdrave kože.

Budući da ste naglasili kako volite putovanja, volio bih da podijelite s nama pokoju anegdotu, odnosno lekciju koju ste naučili?

- Obožavam putovati. Putovanja su najbolji način da se riješimo predrasuda i slavimo različitosti. Draž putovanja nije isključivo destinacija, koja je, naravno, vrhunac, već planiranje i iščekivanje puta, kao i veselje povratka domu. Bila sam na svim kontinentima osim Antarktike i najljepše uspomene imam s putovanja koja su vezana za neki tradicionalni događaj. U Rio de Janeiru sam bila na karnevalu, u Veneciji na Redentore festivalu koji je najautentičniji venecijanski događaj kada se za taj događaj napravi most od San Marca do Giudecce. Bila sam u Rimu 2006. godine kod prijateljice Talijanke kada je Italija osvojila svjetski kup i okupala sam se u Fontani di Trevi s Talijanima koji su slavili pobjedu. "Carpe diem" se sigurno najbolje nauči putujući. Na putovanjima se naučiš smijati vlastitim nevoljama i malo snažnije suosjećati s tuđim.

Volim odsjedati u lijepim hotelima, ali najljepše je kad imaš priliku boraviti kod prijatelja koji tamo žive. Na zadnja tri putovanja sam bila kod obitelji i prijatelja u posjeti i to je divno jer doživiš ipak više tipičnog života kakav žive tamošnji ljudi. Također volim ugostiti prijatelje iz inozemstva. To mi je također svojevrsno putovanje i sama otkrivam puno toga o svojoj zemlji dok im je pokazujem. Kada sam na putu, moj moto je - ništa ne moram, sve mogu. Osobito s djecom trebaš sve detaljno planirati, ali i uvijek biti spreman da neće sve ići kako je planirano. I svejedno bude super kad se raspored izokrene. Jednom sam imala let iz Tel Aviva za Zagreb i igrom slučaja završila u Istanbulu, odakle smo nastavili put do Zagreba automobilom. Bila sam skoro dva dana na putu u bijelim hlačama. Tada sam naučila jednu praktičnu lekciju - nemoj nikad krenuti na put u bijelim hlačama.

VEDRAN PETEH CROPIX

I za kraj, polupristojno ili nepristojno pitanje, no ljude uvijek zanima. Budući da vodite polikliniku, jeste li i sami koristili određene usluge?

- Iskreno, ne skrivam što radim, ali sama odlučujem s kime, kada i na koji način govoriti o estetskim zahvatima. Smatram čak malograđanskim komentirati što je tko napravio, to je osobna stvar. Mogu vam reći da sam probala gotovo sve što nudimo klijentima, a redovito radim ono što mi dermatologinja savjetuje. Najvažnije je odabrati dermatologa kojem vjeruješ. Poštujem ako netko o tome ne želi govoriti. Danas je tražen prirodan izgled i žene koje rade filere ne žele da je očigledno da su ih radile. S botoksom mislim da smo malo otvorenije i da se lakše povjerimo prijateljicama da smo napravile botoks. I dalje žene često "lažu" o estetskim zahvatima jer ih okolina osuđuje, svrstavajući ih na temelju toga u nekakve ladice, što je besmisleno. Smatram da svaka osoba za sebe sama treba odlučiti želi li ili ne želi neki tretman, bez pritiska okoline. Isto tako, sama treba odlučiti želi li ili ne o tome govoriti. Trenutačno je moj najdraži tretman High tech facial Vivace za poboljšanje teksture i kvalitete kože, koji se sastoji od radiofrekvencijskog microneedlinga s peptidima i polinukleotidima i krio terapijom za lice.