Uoči premijere njegova posljednjeg filma "Escort", udovica redatelja Lukasa Nole za novi broj Glorije prvi put govori o njegovim posljednjim mjesecima, tijekom kojih ga nije napuštala nada da će pobijediti i drugi karcinom, te se prisjeća zajedničkih trenutaka s čovjekom ‘koji joj je od prve sekunde bio savršen u svemu‘.
Osim supruge Barbare te njihove djece Jakova (29) i Mare (25), najveća ljubav redatelja Lukasa Nole bila je filmska umjetnost. Stoga ne čudi da je sredinom lanjskog srpnja, gotovo preko noći suočen s dijagnozom drugog tumora, progresivnog raka pluća, svoj posljednji film "Escort" završavao iz bolesničkog kreveta. Posljednja tri i pol mjeseca života proveo je u bolnici, odakle je e-mailovima i porukama slao upute suradnicima. Dramski mračno-humoristični triler u hrvatsko-makedonsko-kosovskoj koprodukciji, čija će premijera biti na 70. Pulskom filmskom festivalu, Nola je počeo snimati pretprošlu jesen, montaža je završena lani u proljeće, a preostale specijalne efekte i sitnice planirao je dovršiti tijekom ljeta. No teška bolest, kojoj je podlegao 29. listopada, poremetila je sve planove. Prerani odlazak višestruko nagrađivanog redatelja ostavio je prazninu u životima njegovih brojnih prijatelja, kolega, studenata kojima je predavao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti - a njegova udovica, 54-godišnja glumica Barbara Nola, još se ne miri s tim gubitkom. Zajedno su proveli 33 godine - vjenčali su se 1993., nakon četiri godine hodanja - tijekom kojih su preživjeli prvu Lukasovu borbu s rakom, koji mu je 2014. dijagnosticiran na grlu. O svemu tome Barbara je tek sad smogla snage govoriti - ekskluzivno za Gloriju.
Kako ste se drugi put suočili s teškom zdravstvenom dijagnozom svog supruga?
- Nikako. Zadnja tri mjeseca, otkako je završio u bolnici, nisam radila - sve sam otkazala, i snimanja i predstave, a svi su razumjeli da je situacija teška i zamjenjivali su me gdje je trebalo. Po cijele dane bila sam uz njega, baš kao i tijekom borbe s rakom grla, no ovaj put je bilo mnogo teže. Nikad neću prežaliti što posljednje mjesece nije mogao provesti doma, ali to je doista bilo neizvedivo - zbog terapija i zahvata koje su mu svaki dan morali raditi u bolnici. To nije zaslužio i po tome je život užasno nepravedan. Najveća hrabrost i najveća snaga ti ne pomognu kad dođe do te faze bolesti.
Kako ste saznali da je kraj?
- Nazvali su nas ujutro iz bolnice. Odjurili smo i u tih posljednjih 15 minuta oprostili se od njega kako je tko mogao i umio u tom trenutku. Isti dan k nama je doma došlo 70 ljudi, naših prijatelja, njegovih studenata, moja sestra Lucija... I tada čovjek shvati koliko je dragocjeno što uz sebe ima to "malo selo", ljude kojima je stalo. Tijekom ta tri mjeseca i nakon Lukasovog odlaska prijatelji i rodbina "nosili" su nas na svaki mogući način. I to je neprocjenjivo, vidjeti koliko je bio voljen.
Kako se nosite s tim da ga više nema?
- Lukas je bio neopisivo hrabra osoba, naučio me i hrabrosti i tome što poslije njega. Prvih mjesec, dva nakon njegove smrti plutala sam ni na nebu ni na zemlji. Kad sam se malo pribrala, shvatila sam da ne želim da se moja djeca, roditelji, svekrva, sestra, nećaci, prijatelji brinu za mene, da svakog dana strepe što će biti sa mnom. A osnovno, znala sam da bi Lukas poludio da ostanem potonula. Raspadala sam se, ali čvrsto sam odlučila, misleći na njega, da se prisilim svaki dan pokrenuti.
Nedostaje li vam dok radite Lukasovo mišljenje, rasprava o ulozi?
- Nedostaje mi u svakom segmentu života, pa tako i u tom. Ali ja s njim na neki način i dalje komuniciram jer smo toliko dugo zajedno i toliko se dobro poznajemo da već znam što bi mi rekao, što misli, što bi ga razljutilo, gdje bi me "pogurao"... Ali da... nedostaje mi da s Lukasom prokomentiram scenarij. I još se dogodi da posegnem za telefonom kako bih mu ispričala što mi se dogodilo, što sam vidjela, pročitala...
Jeste li ikad razgovarali o onome "kad me više ne bude..."?
- Davno prije, kad je dobio rak grla. Stalno je ponavljao da je imao sretan život i da je OK što god se desilo. Ma nije OK, život je nepravedan. Osoba koja je još toliko toga mogla dati meni i djeci, pa prijateljima kojima je bio oslonac i savjetnik u raznim životnim situacijama, svojim studentima, u umjetnosti...
Jeste li pogledali film ‘Escort‘?
- Jesam, i oduševljena sam njime kao i svi drugi koji su ga vidjeli. Mislim da je to jedan od najboljih Lukasovih filmova. Glumačka ekipa, među kojima su Živko Anočić, Hrvojka Begović, Krešimir Mikić, Igor Kovač i sjajna mlada Lena Medar, uistinu je sjajna. Film je zabavan, duhovit, napet i jako seksi, i baš sam sretna da mu je taj zadnji film tako dječački razigran. Njime se vratio žanrovskom filmu, s kakvim je i počeo karijeru. Radio ga je s vjernim suradnicima, kao što su montažer Slaven Zečević, producent Dragan Jurić i scenograf Ivan Veljača, a tu je i nova zvijezda na filmskom nebu - snimatelj Frane Pamić. I ja imam jednu manju, ali odlično napisanu ulogu producentice na reklamama, s kojom sam se odlično zabavljala na snimanju jer ona neprestano psuje. To mi je Lukas tako napisao, jer ja pod stresom uvijek psujem.
Cijeli intervju s Barbarom Nolom pročitajte u novom broju Glorije u kojem ne propustite i ove teme:
- EDWARD ENNINFUL Novi posao donedavno glavnog urednika britanskog Voguea
- INTERVJU: ALEKSANDRA DOJČINOVIĆ Tajna uspjeha zagrebačke poduzetnice i modne dizajnerice
- MILAN STJELJA Sportski novinar u paralelnim pripremama za Ligu nacija i rođenje druge kćeri
- LJEPOTA Sestrinski recept za borbu protiv stresa Anđele i Katarine Ramljak
- MODA Ikona stila: Sarah Jessica Parker
- DAVOR BRUKETA Dom iz snova grafičkog dizajnera
- KUHINJA: MARIE WASLER Food blogerica na restriktivnom režimu prehrane
- PUTOVANJE: SAN ANTONIO Darija Mikulandra Žanetić u srcu Teksasa
- FELJTON: EVA LONGORIA Svi talenti bivše ‘kućanice‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....