Lepa Brena - je u pravom smislu te riječi "fenomen", a ta riječ, znamo, često se zlorabi. U hrvatskom medijskom polju ona se nerijetko zaista ignorantno koristi kao nešto "neprotumačivo", a često kada se želi očuditi nešto previše očito i jednostavno za razumijeti, kao što je glazba koju ljudi vole. Brena je bila laka meta - žena kompleksnog identiteta s političkim vrijednostima koje su smetale i smetaju nacionalnim puristima, s glazbenim proizvodima koje svi znaju, ali se povremeno i oportuno istih srame. Ostala je vjerna multikulturalnoj ideji iz koje je izrasla i u kojoj je uspjela, a to je da je Jugoslovenka i da su svi teritoriji bivše zemlje njezino tržište. U tome je i uspjela. Vidjelo se to i sada na gromoglasnom dočeku kada je gostovala na koncertu svoje snahe Aleksandre Prijović koja je postavila nove standarde showbusiness poslovanja, barem u zagrebačkoj Areni, s rasprodanih pet dana koncerta. Ovih dana, osim što je već rasprodala prvi koncert u Areni i najavila novi datum, Brena je predstavljala svoj brend "Lady B" koji u svom asortimanu nudi ženske čarape, a uskoro i muške, kod nas u suradnji s tvornicom Jadran. U kratkom susretu dotakli smo dvije teme koje su obilježile njezinu karijeru: činjenica da je u pravom smislu te riječ bila savršen pop - kulturni proizvod, da je bila "seks simbolom" i zašto je balans privatnog i poslovnog najvažniji cilj za ispuniti. Na susret sam joj donio barbiku Lepa Brena koja je bila "merge" njezine pjesme i filma "Hajde da se volimo" koji ju je, u maniri pravih holivudskih zvijezda, dodatno akreditirao u tom zvjezdanom medijskom - industrijskom nebu, kao neprikosnovenu. Lutku sam dobio od prijatelja koji su jednako kao i ja bili zaluđeni efektom "Barbie" koji nas je marketinški ‘zašamarao‘ ovo ljeto.

Vi ste bila naša Barbie prije ove holivudske, imali ste hit filmove i lutkicu. Kako se osjećate sada kada je ovdje opet, pred vama?

- Uvijek me veseli vidjeti je, bio je to čaroban period života. Ova je lutka krenula nastajati davne 1986., a jedan čuveni kipar ju je radio. U to se vrijeme morala napraviti bista u prirodnoj veličini, u bronci. Potom se od te biste pravio kalup od gipsa koji smo mi slali u Kinu. Tada, kao što znate, nisu postojali kompjuteri pa se to nije digitalno moglo odraditi. Bilo je to vrijeme, u mom sjećanju, lijepih inovacija, filmova, spotova, lutkica.

Vi ste bili pravi pop reprezent, naš najveći seks simbol prošle države - koliko ste bili svjesni tog statusa, uloge i odgovornosti spram iste?

- Tu je postojala jedna zamka, a postoje i mnoge stvari koje ja još nisam rekla javnosti, a možda još i nije došlo vrijeme da kažem, što i kako i koji likovi. Davne 1982., kada sam ja krenula, kada sam se prezentirala i htjela izaći na scenu, ekipa s kojom sam tada surađivala inzistirala je na tome da me se predstavi kao seksi simbol. S tom se agendom osobno nisam slagala, jer sam još tada bila svjesna da gotovo svaka djevojka koja ima 20 godina je de facto seksi simbol. Dakako da se slažem da je Marilyn Monroe bila seksi žena, ali i jednako tako da je nju ta seksepilnost te cijeli taj stil i način života bio svojevrstan bumerang jer očito nije bila dovoljno mentalno jaka da se izvuče iz svega toga. S druge strane, zaista je teško biti seksi simbol sa šezdeset godina. Odnos prema seksepilu kratkog je vijeka, već nakon godinu dana se pitamo što određena ljepotica ili ljepotan imaju u svom mozgu, razmišlja li, je li obrazovana i niz drugih pitanja...Ukratko, teško je biti zgodan, pametan i imati karijeru u kontinuitetu s kojom ne ovisite o nikome. Na primjer, moja karijera sada već traje duže od bivše Jugoslavije, da ne kažem od bilo kojeg predsjednika iz naše regije.

Znamo da je baba vračara vašoj majci rekla da ćete biti slavniji od Tita?

- Tako je, stara je to anegdota (smijeh). Nevjerojatno je kako je nekakva svemirska energija ili Bog ili nazovite to kako god želite je jednostavno napravio puno bolji plan za mene nego što je moj mozak koji je uvijek bio racionalan i koji se na određeni način cijeli život "ručnom kočnicom" vodio.

VEDRAN PETEH CROPIX

Cijeli život su vas pitali kako to da ste ostali "normalni"u kontekstu tako velike karijere, angažmana, popularnosti?

- Istina, a ja sam im uvijek odgovarala na isti način, da izbora nisam imala. Odnosno koji ti izbor ostaje kada si cijeli život u kombiju, automobilima, avionima, spremala bih nove kostime, planirala godinu unaprijed. Cijeli sam se život morala fotografirati, biti fit, spremna, odmorna. Sve su to bili zahtjevi normalnosti za Lepu Brenu. Rijetko tko se pitao ili mogao razumjeti što je sa mnom u duši, volim li nekoga, želim li nekoga, mogu li se zaljubiti? Tko će me trpjeti kada sam jednom mjesečno u PMS-u kada bih pojela zid, a ne tek čokoladu. Tko je to, tko je tada mogao zadovoljiti moje potrebe, kada sam sve mogla sama...

Očekujemo memoare?

- Ne još, nije još došlo vrijeme. Sada moram "Lady B" profurati onako kako treba. Moram proširiti asortiman jer i vama muškarcima treba nešto pružiti.

Vaša pjesma iz devedesetih "I da odem iza leđa Bogu"govori da se pobjeći od sebe ne može, gdje god da ste...Što to znači za osobu poput vas koja je htjela ili ne, dio našeg kolektivnog i intimnog sjećanja?

- Tako je, ne može. Naučila sam da je najvažnije uspostaviti dobar balans između privatnog i poslovnog života. Nekada kada bih dolazila kući nakon silnih turneja, razgovarala bih sa svojim cvjetovima koji bi skoro redovito uginuli. Tada bih im davala razne preparate, vitamine C i slično, da vidim je li na njih djeluje kao na mene. Poruka je jasna – svemu treba ljubavi i posvećenosti. Ljubav treba dati i sebi, i drugima. Ali ipak, vjerujte mi, ono što kozmos planira za vas nešto je što treba cijeniti, poštovati, pratiti znakove pored puta, poštovati ljude, voljeti ljude, dati na značaju svakome, i nikoga ne omalovažavati. Nikada ne znate tko će vam pružiti ruku kada vam zatreba. Ne treba se uzvisiti ni biti bijesan. Ljubav i dobrotu treba dijeliti s ljudima.