Posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo svakodnevnih promjena koje utječu na naše funkcioniranje. A i prije ovog turbulentnog razvoja situacije, nismo mogli govoriti o životu kao jednoj konstanti jer se stalno nešto događa. Svi ti događaji oko nas i u nama izazivaju neke osjećaje i doživljaje, bili oni pozitivni ili negativni.
Prirodno je i normalno da se lakše nosimo s osjećajima koji u nama izazivaju ponos, osjećaj uspjeha, ljubavi i zadovoljstva. Ali postoje i oni drugi, manje lijepi osjećaji, koji u nama izazivaju tugu, bol, tjeskobu i strah.
Svatko od nas ima neko svoje unutarnje bogatstvo za toleriranje i suočavanje sa svime oko nas i u nama.
To naše unutarnje bogatstvo sastoji se od obrambenih mehanizama (koji se uglavnom automatski i podsvjesno aktiviraju), kontroliranja emocija, kontroliranja impulzivnog ponašanja te mogućnosti podnošenja osjetilnih podražaja (buke, okusa, mirisa…).
Slijedi priča 'Medvjed'
Jednoga dana car primijeti kako mu nedostaje dugme na omiljenom kaputu. Car je bio hirovit, strog i nemilosrdan (baš kao i svi koji su odveć dugo ogrnuti plaštem moći) pa, srdit zbog nestalog dugmeta, zatraži da pozovu krojača i naredi da sljedećega dana krvnikova sjekira presudi njegovoj glavi. Nitko se ne suprotstavlja vladaru cijele Rusije, stoga straža požuri do krojačeve kuće, istrgne ga iz okrilja obitelji i odvede u podzemnu tamnicu palače, da ondje čeka smrt.
U sumrak, kad je zatvorski stražar krojaču donio njegovu posljednju večeru, ovaj kimnu glavom mrmljajući: "Jadni car."
Stražar se grohotom nasmije: "Jadni car? Jadan ti. Tvoja će se glava, čim svane, otkotrljati s ramena."
"Ne shvaćaš", reče krojač. "Što je našem caru najvažnije?"
"Najvažnije?" odvrati stražar. "Ne znam. Njegov narod."
"Ne budi glup. Mislim na ono što mu je uistinu važno."
"Njegova supruga?"
"Važnije od toga!"
"Dijamanti!" stražar je bio siguran da je pogodio.
"Što je caru najvažnije na svijetu?"
"Znam! Njegov medvjed."
"Tako je. Njegov medvjed." "I?" "Sutra, kad krvnik skonča sa mnom, car će izgubiti jedinu priliku da njegov medvjed progovori."
"Ti podučavaš medvjede?"
"Stara obiteljska tajna", reče krojač. "Jadni car."
Potaknut željom da pridobije carevu naklonost, siroti stražar pohrli prenijeti svom gospodaru to otkriće: "Krojač zna kako medvjeda naučiti govoriti!" Car je bio oduševljen.
Odmah je poslao po krojača i kad je ovaj stao pred njega, naloži mu: "Nauči mog medvjeda govoriti našim jezikom!"
Krojač spusti pogled i progovori: "Visosti, uistinu bih vam želio udovoljiti, ali podučavanje medvjeda govoru mukotrpan je i dugotrajan posao, a ja, nažalost, vremena imam ponajmanje."
"Koliko bi trajalo podučavanje?" upita ga car.
"Ovisi o tome koliko je medvjed inteligentan..."
"Medvjed je izuzetno inteligentan!" prekine ga car. "Ako ćemo pravo, to je najinteligentniji medvjed u cijeloj Rusiji."
"Dobro, ako je medvjed inteligentan, ako želi učiti, vjerujem da bi podučavanje moglo potrajati... barem dvije godine." Car razmisli trenutak i naredi: "Dobro, tvoja se kazna odgađa na dvije godine, a za to ćeš vrijeme podučavati medvjeda. Počinješ sutra!"
"Visosti", reče krojač. "Narediš li krvniku da se pozabavi mnome, sutra sam mrtav čovjek i moja će se obitelj morati snalaziti sama. No, ako izmijeniš moju kaznu, više neću imati vremena za tvog medvjeda jer ću i dalje morati raditi kao krojač kako bih mogao uzdržavati obitelj."
"To nije nikakav problem", reče car. "Od sada pa tijekom sljedeće dvije godine ti i tvoja obitelj bit ćete pod carevom zaštitom. Car će se vlastitim novcem pobrinuti za vašu odjeću, hranu i obrazovanje i neće vam uskratiti ništa od onoga što vam ustreba. Međutim, ako za dvije godine medvjed ne progovori, pokajat ćeš se što si ovo predložio. Žalit ćeš što ti krvnik nije presudio. Jesi li me dobro razumio?"
"Jesam, visosti."
"Dobro. Straža!" poviče car. "Povedite krojača kući u dvorskoj kočiji, dajte mu dvije torbe zlatnika, hrane i darova za djecu. Hajde, idite!" Krojač se poče udaljavati hodajući natraške i sveudilj se klanjajući i mrmljajući riječi zahvale.
"Ne zaboravi", reče car, uprijevši mu prstom ravno u čelo. "Ne progovori li medvjed za dvije godine..." Kad su u kući svi već oplakali gubitak glave obitelji, krojač stiže do kuće u dvorskoj kočiji, vedar, uzbuđen i donoseći svima darove. Krojačeva žena nije se mogla oporaviti od čuđenja. Njezin suprug, kojeg su samo nekoliko sati ranije odveli u tamnicu, sad je ovdje, uzbuđen, bogat i pobjedonosan. Kad su ostali nasamo, sve joj ispriča.
"Poludio si", vrisne žena. "Naučiti govoriti careva medvjeda. Ti, koji nikad medvjeda nisi vidio izbliza. Lud si. Naučiti medvjeda govoriti. Lud, lud, lud..."
"Smiri se, ženo. Gledaj, trebali su mi odsjeći glavu sutra ujutro, a sad imam dvije godine. Za dvije godine toliko se toga može dogoditi."
"Za dvije godine", nastavi krojač, "car može umrijeti. Ja mogu umrijeti. A što je najvažnije, dotad i medvjed može progovoriti!"
Preuzeto iz knjige: Jorge Bucay - Priče za razmišljanje
Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.
Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.
Riječ stručnjaka: Sjetite se stare izreke 'strpljen - spašen'
O impulzivnom ponašanju govorimo kada reagiramo bez prethodna promišljanja, kada ne možemo čekati kako bismo reagirali, nestrpljivi smo, prekidamo druge i često donosimo odluke koje dugoročno mogu uzrokovati puno veće probleme. Skloni smo riskantnim aktivnostima pa ni ne primijetimo, a već imamo problema s pretjeranom količinom hrane, alkohola ili psihoaktivnih supstanci. Impulzivnost često vodi i u agresivno ponašanje pa možemo imati problema u odnosima s bliskim i manje bliskim članovima pa čak i kršenjem zakona.
S druge strane, strpljenje kao vrlina je sposobnost čekanja. Sposobnost da se smirimo, racionalno pogledamo na situaciju i donesemo, za nas, najbolju odluku. Strpljenje nas uči smirenosti, kontroli emocija, boljeg poznavanja samog sebe, smiruje naše tijelo, razvija empatiju i mogućnost da budemo bolji sebi i drugima. Naši stari imaju izreku za to "strpljen - spašen", jer "odmah i sad" nije rješenje.
Djelovanjem odmah i sad možda i doživimo trenutno olakšanje, ali dugoročno, samo si stvorimo nove probleme i nove razloge da se osjećamo loše, budemo loši prema sebi i drugima.
Sada je, više nego ranije, potrebno imati strpljenja jer više nema vanjskih faktora koji kontroliraju naše impulzivno ponašanje. Sada nam je dana mogućnost izbora, ali opasnost još uvijek postoji te još uvijek trebamo paziti na sebe i svoje bližnje. Sada trebamo to naše unutarnje bogatstvo iskoristiti na najbolji mogući način, suzdržati se od pretjeranog odlaska u trgovine i sačekati sigurnija vremena. Baš kao što krojač u ovoj priči kaže…. tko zna što će biti, možda i medvjed progovori!
A u tim trenucima strpljenja, pogledajte s dragim osobama film "Šaptač konjima" iz 1998. godine, nježnu psihološku dramu koja će vas potaknuti na razmišljanje o vrijednosti trenutka, strpljenju da bol prođe i rane zacijele, kao i vremenu potrebnom da se priviknemo na promjene te ponovno steknemo povjerenje (u same sebe i osobe oko nas) i sposobnost stvaranja kvalitetnih odnosa.
Telefonske linije za psihološku pomoć građanima
Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" uveo je osam telefonskih linija na kojima građani mogu dobiti psihološku pomoć.
Stručne savjete o tome kako se nositi s ovom situacijom te kako smanjiti razinu tjeskobe svakodnevno će pružati psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od osam do 22 sata.
ČITAJTE I OVE PRIČE NAŠIH STRUČNJAKINJA:
Treba to moći: Opterećeni smo štiteći i brinući o drugima, a što je s nama!?
Strah i stigma: problemi koji nas vode do zaključka kako bi 'najbolje bilo da nas nema', a nije tako
I ovo će proći: 'Ništa vas ne sprječava da Uskrs proslavite na najbolji mogući način'
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....