Tridesetogodišnjeg pjevača iz Mostara Adija Šošu publika je imala priliku upoznati kroz njegove brojne obrade pjesama među kojima se ističe Giulianova "Gdje smo mi", ali i kao natjecatelja srpskog showa "Zvezde granda" gdje mu je finale izmaklo za dlaku. Domaćoj publici poznat je i po gostovanju u HRT-ovoj emisiji "A strana" gdje je maestralno otpjevao pjesmu Zdravka Čolića ‘Kuća puna naroda. Ovaj diplomirani inženjer građevine također je 2023. godine u Splitu nastupao na Melodijama Jadrana s pjesmom "Najljepši cvijet", a u posljednje vrijeme marljivo gradi svoju solo karijeru.

Šoše je nova glazbena nada koju obožavaju diljem Hrvatske što potvrđuju i brojni koncerti, a njegov talent i prekasnu boju glasa prepoznao je i Toni Cetinski s kojim je Šoše nedavno snimio i duet - "Sve ili ništa". Pjesma se nalazi na YouTube trendingu i već ima više od 260 tisuća pregleda.

Obožavatelji ga često uspoređuju s preminulim glazbenikom Tošetom Proeskim i regionalnom zvijezdom Zdravkom Čolićem, za koje 30-godišnjak kaže da ih beskrajno voli. Adi nam je pričao o suradnji s Tonijem Cetinskim, popularnosti i planovima za budućnost.

Nedavno je objavljen vaš prvi duet i to s Tonijem Cetinskim koji je odmah izazvao veliku pozornost. Tko je prvi došao na ideju za ovu suradnju? Jeste li se lako dogovorili oko svega?

- Pjesmu je napisao Amil Lojo prije otprilike tri godine. Ja sam otpjevao demo verziju pjesme. On je tu verziju poslao Toniju bez ikakvog pritiska, a njemu se svidjela izvedba. Jedna stvar je vukla drugu i tu smo gdje smo. Pjesma ima taj retro pop-rock prizvuk na kojem sam odrastao, tako da lijepo se malo vratiti korijenima.

Zanimljiva je činjenica da je spot izrađen uz pomoć umjetne inteligencije. Kakav je vaš stav o umjetnoj inteligenciji i kako bi se mogla odraziti na glazbu i glazbenu industriju općenito?

- Pa mislim da itekako može biti korisna u brojnim aspektima, ali u kombinaciji s glazbenom pričom čini je malo hladnjikavom. Ljudske emocije i reakcije je jako teško napraviti. Iskustvo je svakako bilo zanimljivo jer je put kojim do sad nisam hodao, ali mislim da neću imati izleta u svijet umjetne inteligencije, to jest da neće biti implementiran u moju glazbu na bilo koji način.

U Hrvatskoj ste vrlo traženi i popularni. Iznenađuje li vas interes koji ste pobudili proteklih godina?

- Bio je blagi šok u početku jer iskreno nisam očekivao da imam više od 14 fanova kada sam prije par godina prvi put nastupao u Hrvatskoj. Sjećam se kao jučer, Split je bio u pitanju, rasprodan klub, ljudi su znali sve pjesme, fotografiranje pola sata... Učinili su da se osjećam kao zvijezda iako nikad sebe nisam smatrao zvijezdom niti planiram na takav način. Od tada priča raste iz dana u dan. Nedavno na koncertu u Solinu, koji je gradić tik pored Splita, nam je bilo skoro četiri tisuće ljudi. To su jako ozbiljni brojevi za bilo koga, a ne za osobu koja ima deset autorskih pjesama. Ne bih znao objasnit zbog čega. Vjerujem da je spoj neke lijepe energije koje moje pjesme i obrade imaju uz iskrenost koju vjerujem da imam dok izvodim te pjesme. A možda je i do mojih košulja jer je jako moguće da nosim najbolje košulje na estradi pa ljude zanima koju ću iduću obući (smijeh).

Nedavno je na koncertu u Solinu bilo oko četiri tisuće ljudi

TONČI PLAZIBAT/CROPIX

Surađujete s Amilom Lojom koji je i autor pjesme "Sve ili ništa". Odvajate li poslovno i privatno?

- Mi imamo jako lijepu kemiju od prvog dana. Također imamo jako sličan osjećaj za estetiku u studiju, a i van njega smo jako usklađeni. Jednostavno neko poklapanje energija se događa iako smo jako različiti. Sasvim sigurno je da je on najbitnija karika moje karijere. Obojica smo toliko orijentirani na posao da nemamo vremena odvajati za nešto privatno. Mi smo tipovi koji u 2 ujutro šalju jedan drugom pjesme i komentiramo kako je dobro odrađeno nešto te što se može iskoristiti kao ideja za našu priču. Fanatici smo, zato valjda i idemo ovako dobro.

Gibonni je za vas rekao da ste najbolji vokal koji je čuo u zadnjih 20 godina. Tko je po vama najbolji vokal trenutno na ovim prostorima?

- Ne postoji riječ najbolji u glazbi jer je glazba sama po sebi vrlo subjektivna. Nije trka na 100 metara, ni 200 ni 400… Nekada davno sam govorio da je karijera najsličnija maratonu. Ali kad sam malo bolje razmislio pa nije ni to. Vi poslije 42 kilometra ste završili trku možete otići odmarat. S druge strane kada ste bavite glazbom ne možete baš tako ugasiti mozak jer vi živite svoju muziku. Taj maraton o kojem pričam, traje čitav život. Ono sto hoću reći, mi pjevači smo skoro kao trgovci nečeg što nema ni miris, ni okus, niti ga možeš dodirnut ni vidjet... Ljudi to zovu i emocijom. To je najteža vrsta trgovine, vjerujte. Zato ne volim riječ najbolji. Tko je god uspješan u svijetu glazbe i ima interes za svoju umjetnost zasnovanu na dugotrajnom odricanju, radu i trudu - za mene je najbolji.

Što vam znači Gibonnijeva pohvala? Kako ostati prizeman nakon takvih velikih riječi velikog umjetnika?

- Znači mi mnogo iako nije prvi put da Gibo lijepo priča o meni. Prije par godina sam mu bio gost u studiju i jako smo se lijepo ispričali. Samo tada nisam imao zapisan taj kompliment. Što da kažem: "Eto vidiš mama da ništa nisam slagao."

Obožavatelji vas nazivaju novim Tošom i novim Čolićem. Smetaju li vam te usporedbe?

- Iskreno, usporedbe mi ne smetaju. Obojica su legende i beskrajno ih volim. Ja mislim da se već sada razlikujem. Imam taj ultra spori i hrapavi vibrato na krajevima fraza, nekad ga od milja zovem i ‘‘drhtando‘‘. Imidž mi je iskreno skroz drugačiji, jer sam fanatik što se tiče šarenih košulja. Imam ih preko 100 u ormaru i kupovat ću ih do mirovine. Također sam i strašno hiperaktivan na pozornici. Uglavnom ako i sličim na njih onda sam neka njihova ne baš normalna verzija (smijeh). Šalu na stranu, ako ostvarim upola onoga što su oni, bit ću ponosan na sebe.

Kada ste shvatili da je glazba vaš poziv? Bavite li se od malih nogu s pjevanjem?

- Bavim se pjevanjem cijeli život. Shvatio sam da je glazba moj poziv kada sam skužio da sam previše lijen da radim bilo što i da bi završio kao beskućnik.

Otac vam je inženjer građevine, ali tijekom studija je svirao gitaru i pjevao, majka zna svirati harmoniku, a sestra vam svira violinu. Stoga se može reći da ste iz glazbene obitelji. Koliko vam je obitelj bila podrška u vašem glazbenom putu?

- Na početku i nije bila neka velika podrška jer su mislili da će me proći glazbena faza kao što su brojne prošle u životu. Ali, eto, na neku foru nije. I ne samo da nije, već sam dosega najveći mogući level strasti i ljubavi koju čovjek može osjetit za posao koji radi. Nadam se da mi se ta opsesija neće obiti o glavu.

Studirali ste građevinu. Jeste li ikada radili u struci?

- Studirao i završio. Jednom sam dobio poziv od neke Kineske firme koja je projektirala most u blizini Mostara. Nedostajalo je inženjere i tražili su nove. Javljam se ja, pitaju je li Adi pri telefonu. Ja sam ih upitao tko ga treba. Tu se oni predstave i održe jedan lijepi monolog od 14 minuta, na što sam im ja rekao da je Mirza pri telefonu te da su pogriješili broj.

Na početku karijere priznali ste da ste niste zaljubljeni, no vaš se ljubavni status u međuvremenu promijenio. Tko je djevojka koja vas je osvojila i kako ona gleda na vašu popularnost?

- Nisam nikad ništa priznavao, nego nisam htio javno da govorim o tome. Onog trenutka kad sam počeo, jer sam osjetio da treba, pojedini mediji su to iskoristili pa počeli praviti naslove od toga kao da je stvar državnog značaja. Ne uzimajući u obzir nijednu prethodnu stvar koju bi rekao u intervjuu. Zato sam opet uzeo pauzu do daljnjeg što se tiče odgovaranja na ta pitanja.

VOJKO BAŠIĆ/CROPIX

Koji su vam planovi za budućnost? Hoćemo li uživati u albumu ili nekom većem koncertu?

- Što više starim sve više planova imam. Ne znam dolazi li to ljudima s godinama, ali sve manje stvari prepuštam slučaju. Još nisam postao ‘control freak‘, ali mislim da idem u tom smjeru. Glavni plan je izlazak drugog albuma, to dobro ide. Uz ovaj duet s Tonijem, spremno je novih pet pjesmama i sve ćemo to objaviti to početka ljeta. Jedna od tih pjesama zove se ‘‘Ruža‘‘ koja će vjerojatno izaći do kraja mjeseca, a ostale ćemo izbaciti po osobnom osjećaju. U drugoj polovici godine planiramo radit koncertnu priču širom regije, ali o tom po tom. Nadam se da će publika lijepo prihvatiti ove nove pjesme jer su prilično drugačije od ovih koje sam do sad radio. Ima tu svega, koketiranja s narodnom muzikom, pop- rock zvuka, svega… Nek mi je Bog na pomoći, samo ću vam to reći.