Jelena Otašević Babić o odgoju djece, suprugu, ritualima ljepote i ženama kojima se divi

Iz današnje perspektive - ne bih se vratila u dvadesete. Tada sam kao mlada glumica stalno imala osjećaj da nešto moram, morala sam se dokazivati na sve moguće načine, a sad nema moranja ni dokazivanja, ni u poslu ni u privatnom životu. Zbog toga mi je ugodnije u vlastitoj koži - govori glumica Jelena Otašević Babić, za Gloria GLOW, novi magazin specijaliziran za ljepotu, koji možete pronaći u prodaji u paketu s Glorijom i darom iznenađenja do 7. prosinca.

Ne skriva da je njeno troje djece glavni razlog tome, ali dodaje da se uza svu posvećenost majčinstvu ona daje i u mnogim drugim sferama života. I pritom još nastoji naći vrijeme samo za sebe. Funkcionirajući na taj način (što nije uvijek lako), daje 13-godišnjoj Loti, četverogodišnjoj Maši i dvogodišnjem Jakši prostor da se razvijaju u samostalne osobe. Tema majčinstva za Jelenu je vrlo kompleksna, zbog toga je s užitkom uronila u dramski tekst “Plodna voda” suvremene domaće spisateljice Marine Vujčić, prema kojem se priprema predstava i premijera 9. prosinca u zagrebačkom HNK-u.

Zašto majčinstvo smatrate kompleksnom temom?

Ja sam definitivno majčinski tip, jer da nisam, ne bih imala troje djece. No, ne mislim da je žena realizirana samo ako je postala majka, to je neki nazadni stav koji društvo i dalje nameće i za koji smatram da je okrutan. To pitanje majčinstva je jako individualna i intimna stvar, dalo bi se o tome pričati.

NEJA MARKIčEVIć CROPIX

Što je, po vama, najvažnije u odgoju djece?

Postizanje balansa između postavljanja granica i uvažavanja njihovih osobnosti i želja. Ključ odgoja je u dosljednosti.

U četrdesete ste ušli kao majka troje djece - jeste li tu dekadu osjetili kao neku prekretnicu?

Nisam baš povezana s godinama pa onda to nisam ni doživjela kao neku prijelomnu fazu. Naravno, svjesna sam da vrijeme prolazi, da se stavovi mijenjaju. I moje su se životne okolnosti s troje djece promijenile... Ali, nekako mi je to sve lijepo i baš uživam u tom razvojnom putu.

Znači, ne osjećate nemir zbog starenja?

Nimalo me to ne opterećuje. Starenje je prirodan tijek stvari i pogrešno je opirati se tome, a ja si jedino želim ostati zdrava. Može se lijepo starjeti, a tu mi je uzor moja mama koja sa 64 godine ima ugodan život, prekrasno izgleda, još radi u Ministarstvu kulture.

Nervira li vas to što ste u zanimanju u kojem vas ljudi prvo gledaju, a tek onda slušaju?

Pa i u životu je tako: prvo vidiš osobu, a čuješ je onda kad progovori. No, ta teza ne mora nužno imati loš kontekst, naprotiv, može te motivirati da se potrudiš oko svoje pojavnosti.

NEJA MARKIčEVIć CROPIX

Koliko vremena i truda vi ulažete u svoj izgled?

Zapravo, ne mnogo. Možda zbog toga što sam u mladosti osjećala da je moj fizički izgled u fokusu, da ljudi ne vide ništa drugo na meni, pa sam se stalno nastojala nekako "izblendati", potisnuti sebe da ne budem primijećena. To prigušivanje je onda postalo moj lifestyle - i u poslu i privatno. No, to ne znači da ću dopustiti da budem zapuštena: naravno da itekako pazim na kožu, kosu, da sam u svakoj situaciji primjereno odjevena.

Kako ste poredali prioritete na toj listi najvažnijih ulaganja u izgled?

Na prvom mjestu mi je koža lica, pogotovo čišćenje. Nakon toga je kosa: moj frizer Denis je čarobnjak, uvijek zna kako spasiti kosu koju mi oštete na snimanjima od stalnih promjena frizura. Kad stignem, odem na manikuru, ali ni tu ne želim upadljivost: moj izbor su kratki nokti prirodnog oblika.

A vježbanje?

Iskreno, nisam baš pobornica vježbanja. Ali puno hodam, pješačim po gradu, i to žustrim korakom. Zato sam uvijek na niskim potpeticama, štikle obuvam samo kad moram.

Osjećate li pritisak da uz mlađeg supruga trebate održavati mladolikost?

Kad bih osjećala potrebu da zbog njega moram u svakom trenutku biti savršena, to ne bi funkcioniralo. Ne bih nikad mogla biti s nekim tko bi to od mene očekivao. Normalno mi je da ću ostarjeti i da će moje lice i tijelo biti drukčiji te da mojem mužu to bude - normalno.

NEJA MARKIčEVIć CROPIX

Je li Momo kritičan po pitanju vašeg izgleda?

Nimalo. To nije tema o kojoj razgovaramo.

Znači li to da vam ne daje ni komplimente?

Paaa, nekad mu znam reći da nešto nije primijetio, a on odgovori: “Ti znaš da si uvijek lijepa”.

U kojem izdanju se nikad ne biste pojavili pred njim?

Kako nisam baš naturalistički tip i smatram da se između dvoje ljudi mora održavati neka mistika, onda nisam spremna na zajedničke scene u kupaonici - primjerice da on pere zube, a ja piškim. Nisam htjela ni da bude na porođajima. Srećom, nije ni on pokazao želju.

Kada u svojoj svakodnevici s troje djece i muža koji stalno snima izvan Zagreba pronalazite vrijeme za sebe?

Jako ga je malo, pogotovo kad se priprema predstava pa svaki dan imam probe. Eventualno nakon 10 navečer kad svi zaspu. Tad mi treba tišina, da čujem vlastite misli i da uključim ispušni ventil - u mojem slučaju to su knjige, filmovi ili serije. I Board Games - imam nekoliko ekipa s kojima slažem mape svjetova, ulazim u različite uloge i situacije... Tu uranjam u drukčiji svijet od moje svakodnevice i to mi je antistresna terapija.

Kako ste doživjeli transformacije svog tijela u trudnoćama?

Voljela sam svoje tijelo u tim mjesecima, bilo mi je lijepo i poetično. Kako sam uvijek bila mršavica, a u trudnoćama bih probujala - u prvoj 25, u drugoj 18, a u trećoj 13 kilograma - bilo mi je fora što sam napokon dobila obline. No, onog trenutka kad bih prestala dojiti, sve bi otišlo, naprosto bih se ispuhala i vratila na svoje “tvorničke postavke”. Jedino što su mi ostali nešto širi bokovi i struk - i stopalo se povećalo za jedan broj.

Što danas, u četrdesetima, pomislite kad se pogledate u ogledalo?

Svako jutro pomislim - hoću li se ikad više naspa­vati? Mali se stalno budi pa noću uhvatim možda četiri sata, i tako već dvije godine. Ta neispava­nost mi se vidi u očima, a i lice mi je nekako upalo... Zapravo, više nije - jer sam bila na jednom čudotvornom tretmanu. Kako sam ambasadorica poliklinike Estera, predložili su mi da mi naprave Ultherapy, a to je svojevrsno zatezanje kože bez skalpela. Ultrazvučna metoda koja potiče sintezu vlastitog kolagena, a potrebna su tri mjeseca da se on stvori i da koža opet izgleda onako jedro, zategnuto. Eto, prošla su tri mjeseca... imam osjećaj kao da mi je to vratilo životni sat pet godina unatrag.

Kako inače njegujete lice?

Koristim dermokozmetiku. Čišćenje lica mi je ključno, i to micelarnim otopinama jer moja koža loše reagira na vodu. Nakon toga serum i krema - s tim da danju koristim neke manje koncentrirane preparate, a noću hranjive. Puder nanosim samo za snimanja i predstave, a za svakodnevnu upotrebu - tonirane kreme.

Jelena i Momčilo u Dubrovniku

TONCI PLAZIBAT/CROPIX CROPIX

Kako tinejdžericu Lotu vodite kroz taj dio života, kad cure žele neke radikalne promjene izgleda s kojima se roditelji obično ne slažu?

Ja svojim primjerom osvještavam autentičnost i vjerujem da će to utjecati na moje obje kćeri. Lota je sad u sedmom razredu, a u tim godinama sam ja, primjerice, obrijala glavu. Došla sam kući s dugom plavom pletenicom u rukama. Lota još nije tako buntovna, sad je pali make-up, ali ne dam joj da se šminka i objašnjavam joj da nema potrebe opterećivati kožu koja sad luči sebum sto na sat. Njen najveći iskorak je bio to što je nedavno počupala obrve. Rekla sam joj da ako ih još jednom takne, da ću joj ih ja osobno obrijati!

Zvučite dosta strogo...

Znam da sad nije racionalna i da je još nezrela, pa je ne mogu pustiti da donosi pogrešne odluke koje mogu ostaviti trajne posljedice. Tipa tetovaže, piercing, pa čak i te obrve koje će prestati rasti ako ih nastavi čupati. No, na njene modne eskapade ne reagiram.

Je li i vaša mama bila takva prema vama?

Nema velike razlike u mojem odnosu s Lotom i maminom odnosu sa mnom u tim godinama. Puštala me kad sam bila u darkerskoj fazi, iako me nije mogla vidjeti u martensicama - koje su na mojim tankim nogama izgledale groteskno. Nije dramila ni oko odrezane pletenice; baka je bila u šoku jer u Konavlima je duga kosa pojam ženstvenosti i ljepote.

Od svih uloga u koje su vas preobražavali, u kojoj ste si bili najljepši?

Kad sam igrala Anu Karenjinu u HNK-u Osijek. Ja sam "stara duša", obožavam te romantične haljine iz povijesnih razdoblja, a imala sam tada divne kostime, dignutu kosu u punđu, ženstveni make-up...

A pamtite li neko svoje potresno izdanje?

Nema toga, moj posao je takav da moram biti spremna na sve, odvojiti sebe u ulozi od svog fizičkog izgleda. Nikad nisam imala potrebu na sceni ili pred kamerama izgledati lijepo, nego svoj izgled prilagoditi i staviti u funkciju uloge.

Kojim ženama se divite?

Mojoj pokojnoj baki Stanici, mudroj i postojanoj ženi iz Konavala. Književnici Ireni Vrkljan, u čijim mislima i tekstovima sam se pronašla. Divim se glumici Vivian Leigh zbog njene klasične ljepote, i Giulietti Masini - jer je bila izvrsna glumica.

Kad se osjećate zadovoljno i ispunjeno?

Svaki dan, kad pogledam to svoje troje djece. I pomislim koliko su mi sreće dali.

A frustrirano?

Opet svakodnevno, kad moram kuhati i nekoga hraniti. Često mi prođe kroz glavu da danas baš ne bih nikoga hranila. Frustrira me nedostatak sunca i mora, patim zbog toga psihički i fizički.

Biste li ikad, u skladu s body positivity trendom, pustili sijedu kosu?

Apsolutno da, to je i moja mama učinila - i predivno izgleda. Ja još ne mogu, profesija mi to ne dopušta.