Davor Nekjak, mladi je operni pjevač i jedan od glavnih predstavnika nove operne scene zagrebačkog HNK. Iako je svoje glazbeno školovanje u rodnoj Bitoli u Makedoniji započeo kao pijanist, interes je preusmjerio i srednju školu nastavio s pjevanjem, ali i preseljenjem u Zagreb gdje je diplomirao solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vlatke Oršanić. Tijekom studija debitira ulogom Moralesa u operi Carmen (HNK Zagreb), a sezone 2021/22 postaje član opernog studija ‘’Giorgio Surian’’ u HNK Ivan pl. Zajc. Godinu dana kasnije postaje dio solističkog ansambla riječke opere. Sezone 2023/24 postaje solist HNK u Zagrebu.

Već kao student osvaja brojne nagrade među kojima se izdvaja i nagrada na internacionalnom natjecanju u Slovačkoj, Trnavi – "Mikulas Schneider Trnavski". Surađivao je s dirigentima kao što su mo. Pier Giorgio Morandi, mo. Marcello Mottadelli, mo. Ivan Repušić, mo. Phillip von Steinacker, mo. Marko Hribernik, mo.Valenting Egel, mo. Ivan Josip Skender, mo. Josip Šego, te s redateljima: Arnaud Bernard, Fabrizio Melano, Ozren Prohić, Christian Romanowski, Krešimir Dolenčić, Saša Anočić, Marin Blažević i dr.

U petak 9. veljače očekuje ga premijera "Così fan tutte" u matičnoj kući, inače posljednja opera koju je Mozart skladao u suradnji s libretistom Lorenzom da Ponteom. Koprodukcija je to Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i SNG Opere in baleta Ljubljana. Razgovarali smo o ulozi, djetinjstvu, ali i glazbi i svakodnevnom životu, van scene najvećeg kazališta u Hrvatskoj.

Krenimo s djetinjstvom - cijelo ste proveli u kazalištu,ipak niste postali glumac?

- Točno, sve je to imalo neki svoj postupni tijek događanja za koja sam tek danas svjestan. Dramsko kazalište u Bitoli je bilo preko puta moje osnovne škole, pa bih često nakon nastave otišao gledati probe, nekad i prve čitalačke probe. Fascinirao me proces gdje na početku iz ničega stvaraju zadnji produkt - predstavu. Osjećao sam poziv za glumu, ali nisam htio zaboraviti na svoj muzički potencijal, pa je operno pjevanje bilo nešto što spaja moje kvalitete i želje.

MARKO TODOROV/CROPIX

Tata, slavni kompozitor Marjan Nekjak je imao veliki utjecaj na odabir strasti?

- Otac je definitivno imao veliki indirektni utjecaj na moje današnje zanimanje. Radio je u kazalištu gdje sam određene predstave pogledao toliko puta da bi mi glumci znali reći da je njima već dosta igrati tu predstavu, a kako meni nije dosadno opet gledati? Muzički teatar, kao žanr kojim se on bavi mi je jako rano predstavio kao važnu vrstu izražavanja u kazalištu.

Kako je onda izbor pao na Zagreb?

- Zagreb i općenito Hrvatska je bila nekako logičan izbor za nastavak mojih studija. Dok sam bio mali, dolazili bi pogledati svaki projekt koji bi moj tata radio u Hrvatskoj - što je bio i razlog kako i zašto sam se vezao za ovu zemlju. Jako mi je drago da sam diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje sam dobio jako puno znanja, ali još bitnije realnih iskustava i praksi tijekom studija. Naš posao je specifičan, savršeno teoretiziranje često ne znači ništa bez prakse, slično kao u medicini. Mislim da za naše generacije su bili iznimno značajni akademski projekti i predstave gdje smo imali realnu praksu i pripremu za profesionalni svijet opere.

Svoje glazbeno školovanje u rodnoj Bitoli u Makedoniji započeo je kao pijanist

MARKO TODOROV/CROPIX

Gdje je sada “dom”?

- “Dom” je meni tamo gdje sam sretan i imam ljude koje volim.

Profesionalni put vas je vodio i u Rijeku, kakva su sjećanja?

- Jako ugodna. Zaposlio sam se u riječkom ansamblu za vrijeme moje apsolventske godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu što je bila velika prilika za napredovanje tako rano u mojoj karijeri koju nisam mogao odbiti. Intendant Marin Blažević mi je dao priliku graditi se kao umjetnik odmah nakon studija na što sam mu jako zahvalan. Radio sam na projektima koje su me upoznale još dublje s ovim poslom, ali i sa samim sobom kao profesionalcem i interpretatorom.

Kako biste opisali svoju ulogu u „ Così fan tutte”? Što možemo očekivati?

- Guglielmo je lik koji je toliko siguran u sebe i vjernost svoje drage da je spreman iskušati njenu vjernost kroz niz ludih zadataka koje postavi Don Alfonso - koji ga uvjerava u suprotno. Možete očekivati klasičnu režiju i razvoj svih uloga u različite emotivne smjerove od početka do kraja opere.

Uskoro igrate i u Ljubljani?

- Točno, pjevat ću Guglielma i u Ljubljani. “Così fan tutte” je projekt koji je nastao zapravo kao koprodukcija SNG Ljubljana i HNK Zagreb. Veselim se gostovanju u Sloveniji.

Kakvu glazbu slušate kada ne radite - što vas opušta,veseli?

- Često slušam različite potkategorije Jazza, volim glazbu koja se prostire od stare šansone, sevdalinke - do Skrillexa i metal bandova. Volim istraživat nove autore i stilove, pa zapravo slušam sve što mi se dopada. Opušta me i veseli bavljenje sportom, šetnje u prirodi, preuređenje doma, kuhanje, druženje s prijateljima i kolegama…

Jazz je, dakle, velika ljubav?

- Apsolutno, vjerojatno zbog kompleksnosti aranžmana, tehnike i ljepote pjevanja. Možda je jazz kao stil najbliži klasičnoj glazbi, ali uz ogromnu improvizatorsku slobodu.

Možemo li uskoro očekivati i album?

- Nažalost ne uskoro, ali radim na jednoj jako inventivnoj ideji gdje bi se pojavio kao kompletan autor aranžmana i kao izvođač.

Jednog dana volio bi se, kako kaže, ostvariti u jednoj od najpoznatijih opernih kuća na svijetu – milanskoj Scali

MARKO TODOROV/CROPIX

O kojim scenama sanjate?

- Iskreno sanjam o ulogama više nego o opernim scenama. Ali ako bi trebao odabrati jednu opernu kuću gdje bi se želio ostvariti bila bi to milanska Scala.

Koji su projekti još pred vama,koje možete najaviti?

- Sljedeći projekti koji me čekaju su uloga Papagena u "Čarobnoj fruli" - predstava koja igra već dugi niz godina na repertoaru HNK, i Schaunard u „Bohemima” koja će biti sljedeća premijera zagrebačke opere za ovu sezonu. Naravno, slijedi i gostovanje u Ljubljani koje smo već prije spomenuli.