Svestrana glumica i redateljica Senka Bulić, koja trenutačno vodi HNK Varaždin kao intendantica te ravna Dramskim programom Dubrovačkih ljetnih igara, ovih je dana dobila potvrdu da dobro radi svoj posao – njezin mandat na čelu varaždinskog kazališta jednoglasno je produžen do 2030. godine. Istina, bila je jedina kandidatkinja, ali tko bi se uopće usudio parirati osobi koja je u tri godine uspjela pretvoriti varaždinsku scenu u nezaobilazno kulturno središte? Pod njezinim vodstvom HNK Varaždin postao je kazalište koje privlači publiku iz cijele Hrvatske, svaka nova premijera izaziva veliko zanimanje, a ansambl, kao i publika, uživa u svakom novom projektu. Senku je teško "uhvatiti" dok osmišljava repertoar za dvije velike scene, istovremeno je prisutna na brojnim kulturnim događanjima diljem regije. Jedan dan je na premijeri u Mariboru, drugi dan u osječkom HNK-u, treći na filmskoj premijeri u Zagrebu. Automobil joj je gotovo drugi dom, a taj neumorni ritam odražava i njezin dalmatinski temperament. Ipak, priznaje, u tom kaosu kazališta, putovanja i premijera – beskrajno uživa.

Kako ste dočekali vijest da se vaš mandat produljuje do 2030.?

Sretna sam što je prepoznat moj trud iz prethodnog razdoblja, što su dosadašnji rezultati bili presudni u procjeni mojih kvalifikacija. Iz svojih ranijih iskustava znam da to ne mora uvijek biti preporuka, dapače. U prvoj godini mandata sam imala jako puno posla oko uspostavljanja uvjeta za brojne organizacijske i programske promjene kako bi kazalište funkcioniralo na više razina. Zato sam se prijavila za drugi mandat jer mislim da mogu doprinijeti još jačem profiliranju i postavljanju HNK Varaždin u središte kazališnog života u Hrvatskoj.

Vi ste prvenstveno glumica, redateljica pa i sada intendantica HNK Varaždin kao i ravnateljica Drame Dubrovačkih ljetnih igara. U kojoj ulozi najviše uživate?

Zapravo u svim. Ne postavljam granice između svih tih uloga. Tu se preklapaju svi moji interesi i talenti. U producentskom poslu mi jako puno pomaže glumačko i redateljsko iskustvo. Potrebno je puno znanja, intuicije, sposobnosti procjene da bi jedna predstava mogla uspjeti. Uz stalni rizik naravno, jer bez obzira na iskustvo i ranije uspjehe nema sigurnih načina, potrebno je puno dobrih okolnosti da se dogodi umjetnost.

Teatar je njena furka

RANKO šUVAR CROPIX

Je li vam naporno raditi na toliko kolosijeka?

Nije jer to ne radim po zadatku nego po vlastitoj želji. Bude naravno napornih dana jer svi angažmani traže jako puno vremena, nisu u istom gradu To nije posao koji se odvija u predvidim okolnostima, s definiranim radnim vremenom. To postaje život, privatnog je jako malo.

Što se događa s vašim privatnim teatrom Hotel Bulić?

Od mog dolaska u Varaždin organizaciju vodi moj dugogodišnji suradnik Oliver Jularić. Kazalište funkcionira kroz jednu novu godišnju produkciju i igranja predstava u Zagrebu i na gostovanjima.

Putujete li u Varaždin ili znate tamo i prespavati?

Dnevno sam na relaciji Zagreb -Varaždin. To nije velika udaljenost, duljina vožnje je kao između nekih relacija unutar Zagreba. Povremeno prespavam, kada se jako produži radni dan ili kad su neke kasne obaveze u pitanju.

Koliko ste se uspjeli upoznati grad i ljude?

I dalje ga istražujem, i grad okolicu. Zanimljiv grad, ljudi... Fascinantno mi je koliko su zainteresirani za kazalište, koliko su informirana i znatiželjna publika. Iako je potpuno drugačiji od mediteranskog grada iz kojeg ja potječem, volim atmosferu, uređenost, mentalitet ovog kraja. Jako mi odgovara i nisam se dugo trebala privikavati. A odlično surađujem i s kolegama iz ostalih kulturnih ustanova.

Imate li neka omiljena mjesta u Varaždinu, osim kazalište, gdje vas se može vidjeti?

Volim Hotel Park uz sam rub prekrasnog parka nasuprot kazališta, restoran Verglec, restoran Zlatka Dalića ‘The Family‘, kafiće na Stančićevom trgu. Otkrila sam i odličan second hand shop. A obožavam i varaždinski plac.

U varaždinskom teatru na premiejri predstave "Buba u uhu" s glumcem Ljubomirom Kerekešem i redateljicom Snećanom Trišić

ŽELJKO HAJDINJAK CROPIX

Planirate li neke nove glumačke akvizicije?

Planiram. Pazim da u ansambl dolaze glumice i glumci koji mogu nositi veliki repertoar, koji se mogu nositi i s klasičnim i suvremenim repertoarom. Varaždinski ansambl je među najboljima u Hrvatskoj pa se u odabiru novih glumaca mora voditi računa o tom nivou.

Koga biste još od redatelja voljeli angažirati u kazalištu?

Dat ću sigurno šansu nekim mlađim, talentiranim redateljicama i redateljima, s nekima sam već u dogovorima. Imam u planu dovesti i neke od najboljih europskih redatelja čije su predstave dosad samo gostovale u Hrvatskoj, a ja želim da ovdje rade s našim glumcima. Ove godine dovodim Martina Kušeja, iznimnog redatelja, donedavnog direktora bečkog Burgtheatra koji će režirati Medeju. Radi se o koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina, Dubrovačkih ljetnih igara i Slovenskog narodnog gledališča Maribor.

Koja je primarno vaša teatarska estetika?

Mene jako definira tekst kojeg želim raditi, to je nekakva organska potreba. Moguće je govoriti o prepoznatljivom rukopisu ili makar očekivanju kad je u pitanju ono što ja radim. Ali zanima me uzbudljivi teatar u kojem se prepoznaju razlozi rada. Jako volim dobre klasike u suvremenom ključu, ali da su pomaci prema suvremenom točni, rafinirani.

Vaša privatna estetika je crna kose i žarko crvena usta. Jeste li ikada izašli iz kuće bez vašeg prepoznatljivog crvenog ruža?

Nisam.

Senka Bulić vodi i Dramu Dubrovačkih ljetnih igara, na fotografiji s Ivanom Medo Bogdanović i Martinom Filjak

TONčI PLAZIBAT CROPIX

Pati li vaš privatni život zbog toliko posla?

Pati sigurno, ali ne žalim zbog toga. Iskorištavam svoje slobodne trenutke za odmor, za punjenje baterija. Volim serije, upravo gledam novu sezonu izvrsnog ‘‘White Lotus‘‘. Volim negdje otputovati, makar i na kratko, promijeniti grad, okruženje. Uvijek sam bila sportski tip pa pokušavam i dalje ostati u formi.

Rođena ste Splićanka. Koliko često odlazite u rodni grad?

Nažalost, jako rijetko. Ali obožavam boraviti u Splitu, makar i kratko. Iako se puno toga promijenilo od mog odlaska i dalje imam svoja mjesta, ljude koji me podsjete na najbolje od Splita.

Po čemu ste tipična Dalmatinka?

Po temperamentu i po prehrani. Čim dođem u Split prebacujem se na dalmatinski ‘‘mood‘‘, oživi sve ono što sam mislila da je nestalo ili se promijenilo zbog godina života na kontinentu.