Svatko tko je išao u vrtić zna da sestrinstvo ni po čemu nije snažno: postoje čvrsta ženska prijateljstva, pa i kolegice koje su dobre jedna prema drugoj, ali drugarstvo, samo zato što smo istoga spola, je veoma rijetko.
Iako ne dijelim političke stavove koje propagira talijanska premijerka Giorgia Meloni, slažem se s njezinom izjavom da žene nisu solidarne jedna prema drugoj. "Nikad nisam vjerovala da postoji solidarnost među ženama – mnogo su nelojalnije nego što govore. Kao da su žrtve narativa koji sugerira da nikada neće biti dovoljno dobre u natjecanju s muškarcima i onda se natječu s vlastitim spolom", izjavila je Meloni gostujući u podcastu Dilette Leotte. Odmah sam se sjetila Tess McGill, jedne od mojih omiljenih ženskih filmskih likova, koja je pokazala da se dobre stvari mogu postići kad se netko ne boji neuspjeha i odbijanja. Sigurno se sjećate filma "Zaposlena djevojka" s Melanie Griffith koji govori upravo o ženskom rivalstvu. Griffith u filmu glumi tajnicu Tess koja radi za zanosnu i uspješnu Katherine Parker (Sigourney Weaver), i sretna je što napokon netko sluša što ima za reći. Sve dok ne shvati da je njezina mentorica manipulativnija od muškaraca, i za razliku od njih, pretvara se da je nešto što nije. I sama sam doživjela slične stvari na početku svoje novinarske karijere, kada su me starije kolegice ignorirale i nisu željele imati posla sa mnom.
Kad god je bila neka situacija ili mi je trebala pomoć, obratila bih se muškom kolegi. Bilo koja žena koja se pojavila u redakciji bila je konkurencija, a onda i egzistencijalna prijetnja. Kad bih u nekom neformalnom razgovoru s kolegicama podijelila svoju ideju, znalo se desiti da bi je neka od njih na sastanku prezentirala kao svoju. Muškarci su stvorili neprijateljsko natjecateljsko okruženje unutar kojeg smo se mi žene držale podalje jedna od druge. Starije kolegice rijetko mentoriraju mlađe i nerijetko ih potkopavaju. Takvo ponašanje inače se zove sindrom Queen Bee. Izraz je skovan 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon studije koja je pokazala da se žene koje uspiju u dominantno muškom okružju češće protive napredovanju svojih kolegica. Istraživanje to objašnjava činjenicom da se takve stvari dešavaju prvenstveno zbog patrijarhalne radne kulture koja potiče rijetke žene na vrhu da postanu opsjednute u zadržavanju svog autoriteta. Taj problem, međutim, postoji i danas, pa su mnoge mlade žene zbunjene zbog ponašanja starijih kolegica koje im ne čuvaju leđa.
No očito queen bees imaju itekako pravo osjećati se nesigurno jer ih je relativno malo na pozicijama moći. Ruku na srce, svatko tko je išao u vrtić zna da sestrinstvo ni po čemu nije snažno. Rodila sam se nakon seksualne revolucije pa da bih svjedočila nekim ozbiljnim primjerima ženske solidarnosti. Postoje snažna ženska prijateljstva, pa i kolegice koje su dobre jedna prema drugoj. Ali drugarstvo među ženama samo zato što su istoga spola je veoma rijetko. Naivno je misliti da mora biti tako. Ako se želimo približiti meritokraciji – i odmaknuti od ideje da je biranje lidera u korporativnim, vladinim i neprofitnim sustavima samo stvar popunjavanja kućica – onda možemo prihvatiti da su Queen Bees i Lion Kingsi (ili kako god zovemo muške ekvivalente) sastavni dio života. U podcastu je Meloni također spomenula da žene tek kad rode postanu podrška drugim majkama, poput veteranki na frontu. Prema njezinim riječima, to je trenutak kad se dešavaju promjene i žene počinju paziti jedna na drugu. To je očito neki evolucijski ostatak jer najgora stvar koja se mogla desiti ženi u nekoj pećini jest da je izbace van - i upravo iz tog razloga su joj bile potrebne saveznice s kojima će dijeliti brigu o djeci i vlastite brige i strahove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....