Legendarni talijanski glazbenik glavna je zvijezda humanitarnog gala koncerta i donatorske večeri za Odjel dječje onkologije Klaićeve bolnice, koji će se održati 15. rujna u zagrebačkoj Laubi. Donosimo vam ekskluzivni intervju!
Lani je europskom turnejom i spektakularnim koncertom u veronskoj Areni proslavio osamdeseti rođendan, a 15. rujna u zagrebačkoj Laubi, kući za ljude i umjetnost, bit će glavni gosti jedinstvene glazbene i humanitarne večeri. Na velikom donatorskom koncertu za Odjel dječje onkologije u Klaićevoj bolnici na pozornici će zasjati legendarni talijanski glazbenik Al Bano, koji će svoje nezaboravne hitove izvesti u pratnji violončelistice Ane Rucner, Gudačkog kvarteta Rucner i Marka Duvnjaka.
Al Banovi najveći hitovi "Sharazan", "Felicita", "Ci sara"... koje je otpjevao u duetu s bivšom suprugom Rominom Power neizostavni su dio talijanske zabave i opće kulture druge polovice dvadesetog stoljeća, a slavni pjevač u Zagrebu će biti gost svoje kćeri Cristel Carrisi i zeta Davora Lukšića, koji iz Hrvatske upravlja dijelom obiteljske grupacije.
"U Zagrebu sam čest gost, jer obožavam provoditi vrijeme s kćeri i unucima - 6-godišnji Kay Tyrone, 5-godišnja Cassia Ylenia i 3-godišnja Ria Ines brzo rastu, a meni je užitak pratiti njihov razvoj. Roditelji ih odgajaju četverojezično, pa svi govore engleski, španjolski i hrvatski, a ja s njima pričam na talijanskom", otkrio nam je Al Bano u ekskluzivnom razgovoru uoči zagrebačkog koncerta.
Sva prikupljena sredstva bit će iskorištena za nabavu naprednog uređaja koji ima ključnu ulogu u liječenju djece oboljele od raka, jer omogućuje preciznu procjenu tjelesne kompozicije malih pacijenata, te pomaže liječnicima da prate njihov nutritivni status i tjelesne promjene, što je od vitalnog značaja tijekom zahtjevnih onkoloških terapija,
Osim nevjerojatnih uspjeha na sceni njegov život obilježio je brak s pjevačicom Rominom Power, s kojom je podigao četvero djece, kćeri Yleniju, Cristel i Rominu Jr., te sina Yarija Marca. Njihovu vezu je razorila nikad razjašnjena obiteljska tragedija i nestanak njihove najstarije kćeri Ylenije na Staru godinu 1993. u New Orleansu. Danas je u sretnoj vezi s televizijskom voditeljicom Loredanom Lecciso s kojom je dobio 23-godišnju kći Jasmine te 22-godišnjeg sina Albana Jr., a može se pohvaliti i titulom najboljeg VIP vinara svijeta. Zaslužio ju je 2009. za vina koja proizvodi na djedovini u talijanskoj pokrajini Apuliji.
Što pripremate zagrebačkoj publici u Laubi?
- Bit će to koncert prepun emocija i iznenađenja u pratnji izvrsnih glazbenika. Svaki moj nastup u Hrvatskoj prava je glazbena svečanost, a takav je bio i posljednji, koji sam održao lani u sklopu svoje europske turneje na Ljetnoj pozornici u Opatiji.
Jeste li čest gost u Hrvatskoj?
- Da, posebno od vjenčanja moje kćeri Cristel Carrisi i zeta Davora Lukšića 2016., nakon kojeg su oni donijeli odluku da će njihov dom biti u Zagrebu, gdje podižu troje djece, mog unuka Kaya Tyronea, te unučice Cassiu Yleniju i Riu Ines. Zbog toga sam si zadao obavezu da barem dva dana mjesečno provodim s njima u Zagrebu, gradu koji pomalo već doživljavam i svojim, a sada u njemu i nastupam, što me posebno veseli. Stanujem kod njih, ne uzimam sobu u hotelu ili unajmljenom stanu, pa i to pridonosi doživljaju grada, koji je, čini mi se, baš po mjeri čovjeka.
Kakav ste djed? Slažete li se s izrekom da se djeca vole, a unuci - obožavaju?
- Ne slažem se s tom izrekom, jer ja obožavam svu svoju djecu i sve svoje unuke. Hvala bogu, imam ih mnogo i mogu vam reći da su sva moja djeca i unuci najveće veselje koje mi je život darovao. Istina, mnogo više uživam u ulozi djeda, jer je to mnogo manje zahtjevno od roditeljstva. Zadovoljstvo, užitak i sreća su isti, ali je zato mnogo manje briga, njih prepuštam roditeljima. Svi očevi i sve majke znaju da su roditelji na neki način robovi svoje djece, njihovih prohtjeva i zahtjeva, sve dok ne odu od kuće i osamostale se, ali ta posvećenost nosi i mnogo radosti i veselja.
Jeste li naučili koju riječ hrvatskog?
- Ne, ali još nije kasno... S unucima pričam talijanski, a njihovi roditelji ih odgajaju četverojezično, pa svi govore četiri jezika - španjolski, talijanski, engleski i hrvatski.
Koja je vaša tajna, odakle vam toliko energije i želje da i nakon osamdesete nastavite raditi i stvarati?
- Strastveno obožavam život i radujem se svim darovima koje mi nosi. Premda znam da biologija čini svoje, baš me zanima što me sve još - i privatno, i profesionalno - na mom putu očekuje.
Pamtite li svoj prvi nastup pred publikom?
- Nego što, to se ne zaboravlja. Bilo je to, dakle, u gradu Lecceu 1960., gdje sam nakon mature u gimnaziji Pietra Sicilianija svirao na završnoj zabavi u teatru PoliDrama. Bez ijedne probe i ikakve pripreme izašao sam na pozornicu, sa željom da otpjevam dvije pjesme i svidim se djevojci koja mi je tada osvojila srce, ali joj se to nisam bio usudio reći. No, kad sam izašao na pozornicu bio sam očaran atmosferom, uzbuđenjem i energijom, pa nisam pjevao samo njoj, nego svima u publici. Tada sam odlučio da će glazba i pjevanje biti moj život. Otada sam objavio 59 albuma, održao nebrojene koncerte po čitavom svijetu, pjevao za papu Ivana Pavla II. i papu Franju, predsjednike Mihaila Gorbačova i Vladimira Putina i mnoge druge... Ali se niti jedan od tih nastupa ne može usporediti s - prvim.
Koliko vam je novac važan?
- Najvažnije da mogu pomagati drugima, a posebno što sam njime usrećio roditelje - pokojnoj mami Jolandi sagradio sam kuću kakvu je htjela, a tati kupio traktor i sve ostale strojeve i alate koji su mu bili potrebni za rad na našem obiteljskom imanju. Bivšoj supruzi Romini kupio sam šumu, jer je željela živjeti u njezinoj blizini. Kad imam široke sam ruke i veseli me ispunjavati drugima želje.
Možete li zamisliti dan bez glazbe?
- Ne, to ne bi bio moj život.
Tko je otkrio vaš dar?
- Samouk sam glazbenik i pjevam otkako znam za sebe. Sjećam se da sam u veljači 1958. pratio nastup svog susjeda Domenica Modugna, koji je živio dvije minute od mene, na Festivalu u Sanremu i slavio njegovu pobjedu s pjesmom "Volare". U cijelom mjestu bila su dva televizora - jedan u sjedištu Komunističke partije, drugi u sjedištu Demokršćanske stranke, a mi smo festival uživo pratili otamo, ne sjećam se više točno gdje. Ali znam da sam tada odlučio da ću i ja jednom nastupiti na Sanremu..., i ta mi se želja ispunila sedamnaest puta.
Što vas osim glazbe, djece i unuka još veseli?
- Najponosniji sam što sam malo obiteljsko gospodarstvo pretvorio u vinariju s hotelom, bazenom i vilama u koje dolaze ljudi sa svih strana svijeta, i tu uživaju u dobroj hrani, vinu, ulju i nezaboravnom odmoru. Tu transformaciju svog rodnog mjesta, kojoj sam znatno pridonio, smatram jednim od svojih životnih postignuća.
Tko su najvažnije žene u vašem životu?
- Prije svih to je moja majka Jolanda, koja me pratila i bila mi najveća podrška u svim olujama koje su me pratile. Nakon nje su najvažnije moja bivša supruga Romina Power, te sadašnja partnerica Loredana Lecciso, koju sam upoznao nakon razlaza s Rominom. Tada sam se osjećao kao da su me usamljenost i samoća zarobili i pojavila se ona... Ostao sam sam u velikoj kući kojom sam lutao poput duha, bez žene i djece... Najmlađu kćer je Romina povela sa sobom u Sjedinjene Države, Cristel je otišla na školovanje daleko od mene i tada se u mom životu pojavila Loredana.
Što si još želite?
- Ponekad mi se čini da imam i da sam postigao sve, no želim snimiti još jedan dobar film, čime bih zaokružio svoj umjetnički put. U mojoj filmografiji je deset naslova, ali niti jednim nisam osobito zadovoljan, a sad bih najradije na velikom platnu glumio - sebe samog.
Kako vas služi zdravlje?
- Sad je dobro. Platio sam cijenu za svoj način života, preživio i infarkt na sceni, te ishemijski moždani udar, pobijedio rak... No, hvala Bogu to je sad iza mene i idem dalje.
Bojite li se smrti?
- Ne. Ako se itko nekog boji, onda se smrt, izgleda, boji mene.
