Pjevačica grupe Pavel, rođena prije 35 godina u Splitu na turneji s bendom predstavlja posljednji album ‘FM/AM‘, a za Gloriju govori o dvije kćeri te otkriva čime je suprug Aljoša uvijek može oraspoložiti
Koji je to čarobni sastojak albuma ‘FM/AM‘, koji je proglašen jednim od najboljih u prošloj godini?
- Ideja je bila napraviti album koji će zvučati kao naša omiljena radiopostaja pa je iz toga nastao i naslov: sjajni glazbenici, Aljošini tekstovi i melodije - to su tri razloga za uspjeh. Mislim da radimo kvalitetnu pop glazbu i zahvalni smo svima koji nas pohvale ili prepoznaju.
Osjećate li se na turneji katkad kao da ste na maturalcu?
- Apsolutno, kad sjednemo u kombi, krenu smijeh i zabava.
Tko je u vašem bendu najdjetinjastiji?
- Svi su oni djeca zarobljena u tijelima ljudi u rasponu od 35 do 50 godina.
Kako čuvate glas?
- Pazim da ne tulumarim prije koncerta, pijem puno vode, ne pričam previše, upjevavam se...
Kao restauratorica po struci, na koji ste posao najponosniji?
- U ovom trenutku na sve poslove koje obavljam u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, a tiču se protupotresne obnove kulturnih dobara. Vodimo brigu o tome da najbitnije povijesne značajke ostanu očuvane unatoč agresivnim zahvatima kako bi ih generacije poslije nas mogle nastaviti čuvati.
Kako balansirate između restauratorskog posla, benda i obiteljskog života s dvije kćeri?
- Pa zapravo se sama sebi ponekad divim. U pauzama od sastanaka i pisanja dopisa vodim brigu o tome što treba kupiti za djecu, bilo za vrtić ili školu. Aljoša i ja smo dobro uigrani, dogovaramo se tko će voditi djecu u glazbenu školu ili na atletiku. Stalno su tu neke kombinacije, vratolomije, a zvučna kulisa stroja za pranje rublja je konstantna. Ne znam kad sam se zadnji put malo odmorila na kauču.
Vodite li djevojčice sa sobom na nastupe?
- Ne, one su tada s mojom mamom. Imaju svoj ritam, zabavljaju se jer obožavaju biti s bakom i djedom, rođacima... Dadilju nemamo, nikada djecu nisam mogla ostaviti nekome tko nije dio obitelji, imam problem s time. Da nemamo potporu obitelji, pitanje je bismo li Aljoša i ja bili zajedno u bendu.
Što ste prvo pomislili kad ste upoznali supruga?
- Znali smo se viđati u Ilici, kod Britanca. Ja sam tamo studirala, na Akademiji likovnih umjetnosti, a on je u blizini imao odvjetnički ured. Od škicanja do zajedničkog života. Mislim da smo na prvom izlasku oboje osjetili ogromnu povezanost koja traje već 13 godina.
Na koji način vas odgajaju kćerkice Luna i Ava?
- Najčešće kad ponove neku moju poštapalicu ili frazu, onda vidim koliko upijaju. Nekidan sam spontano rekla kako ne vjerujem da će mi se nešto privatno ostvariti, na što mi je Luna uzvratila: ‘Mama, uvijek vjeruj u sebe!" To ja njoj stalno govorim.
Koji vam je najveći strah?
- Od usamljenosti i pauka.
Tko je bolji kuhar, Aljoša ili vi?
- Aljoša! Njegove mahune klinke uvijek pojedu, on doda više maslaca i soli!
Što vam može popraviti dan?
- Film, pjesma na radiju koju nisam čula sto godina, topli kakao i petit beurre keksi, djetetov zagrljaj.
Što iz vas izvuče vatru i ljutnju?
- Ljudska lijenost i usporenost, inertnost. Kad pet puta moram zamoliti djecu da operu zube, a onda dreknem. Kad zveknem nogom o otvorena vrata perilice posuđa.
Jeste li zlopamtilo?
- Nisam, nijednu svađu u svom životu ne znam pravilno prepričati. Nikada se ne sjećam točnih detalja, a vrlo često ni razloga svađe. Ne zamjeram, radije ignoriram.
Koliko često odlazite u rodni Split?
- Pokušavam što više, iako je i to premalo jer ljetujemo u Marini kod Trogira. Split je predivan i u mnogočemu me oblikovao - djetinjstvo na Gripama, ples u Vrućoj čokoladi, kupanje na Ovčicama od svibnja do listopada...
Po čemu ste tipična Dalmatinka?
- Po temperamentu, hrabrosti, dišpetu, upornosti, ima tu i imotske krvi, mod za preživljavanje duboko mi je usađen.
Kad ste samoj sebi narugate?
- Kad sam brzopleta pa bubnem nekakvu glupost. Ili kad pametujem djetetu kako je krivo izračunalo pa onda shvatim da sam s razlogom studirala umjetnost.
Jesu li se i vama društvene mreže uvukle pod kožu?
- Ma kakvi, nemam ja živaca za to, samo odrađujem po potrebi. Kada imam nešto važno za glazbu, onda dijelim, a privatni život veoma rijetko. Nerviraju me vrijednosti koje se promiču na mrežama.
Vaše putovanje iz snova?
- Krstarenje po zapadnom Mediteranu i Ekvador.
Kojom gestom vas Aljoša uvijek može raspoložiti?
- Kad mi kaže da je našao neki novi film katastrofe na Netflixu. Ili kad poklopi dasku na wc školjci.
A djeca?
- Kad me zagrle. Ili mi nešto nacrtaju.
Čemu se veselite u ovoj godini?
- Nadamo se druženju s kolegama na nadolazećem Porinu, putovanjima, koncertima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....