Priča o aferi udane izvršne direktorice, njenom ljubavniku koji joj je podčinjen na poslu dok njome gospodari u krevetu te prevarenom suprugu izgledala bi sasvim drugačije da ju potpisuje redatelj?
Poseban film s pitanjima koja draškaju osjete poput izmaštane predigre, stigao je i u hrvatska kina. Nikad intrigantnija Nicole Kidman, njen filmski ljubavnik varljivog, štreberskog izgleda Harris Dickinson te privlačan Antonio Banderas u ulozi prevarenog supruga uvlače nas u svijet erotske drame "Babygirl" (preveden kao "Požuda") nizozemske redateljice i scenaristice Haline Reijn koja se od 9. siječnja prikazuje diljem Hrvatske. Iznenađujuća priča o ženskom samootkrivanju i prihvaćanju sebe kao da nas poziva osjetiti je na vlastitoj koži...
Budimo iskreni, zar ne bi bilo uzbudljivo baciti kočnice kroz prozor i doživjeti eksploziju, trenutak kad osjetilima zavlada pod tepih gurnuto "ja"? Australska diva maestralno tumači lik Romy Mathis, izvršne direktorice u tehnološkoj tvrtki: imati situaciju pod (apsolutnom) kontrolom temelj je na kojem je izgradila značajnu karijeru, taj postulat pustio je korijene i u njenom privatnom životu: seks s mužem, kazališnim redateljem, mlak je. Romy, naime, doživljava orgazam tek kad njih dvoje završe, a ona se iskrade do laptopa i postiže vrhunac gledanjem specifične pornografije. Koje? One u kojoj žena gubi kontrolu preplavljena užitkom zbog erotske igre u kojoj muškarac vodi igru i partnerici isprva uskraćuje ono što toliko želi. Neopisiva žudnja postaje svrha samoj sebi: ženu vodi, dodir po dodir i korak po korak, do epskog svršetka.
Kad se Romy Mathis pruži prilika doživjeti takav seks u stvarnosti s pripravnikom Samuelom kojeg upoznaje na poslu, prepušta se aferi sa osjetno mlađim "štreberom" koji je vraški spretno, ispunjavajući njene želje, podčinjava u krevetu. Glavna junakinja filma zanemaruje rizik od sramoćenja i degradacije na radnom mjestu te razvod braka jer konačno doživljava orgazam bez dodatnog poticaja, gledanja pornografije, što ju oslobađa i usrećuje.
Nećemo spojlati kraj. Dodat ćemo tek to da je način na koji "Požuda" uranja u komplicirani svemir ženske seksualnosti vrlo suptilan i fluidan. Epilog nema nikakve veze s tragičnim krajem erotske drame "Damage" iz 1992. koju je režirao Louis Malle, a glume Jeremy Irons i Juliette Binoche. Još manje je nalik na filmski klasik "Fedra" iz 1977. s Melinom Mercouri i Anthonyjem Perkinsom. U tim se djelima prepuštanje najdubljoj, zabranjenoj žudnji, strogo kažnjava. Jer otkako je seksa na filmu, žena koja se, eto, usudi posegnuti za zabranjenim i potisnutim ne bi li doživjela vrhunac, često požali zbog svog "grijeha".
Baš zato magazin Variety pišući o filmu "Babygirl", djelu britke redateljice koji je dobio stajaće, sedam minuta duge ovacije na prošlogodišnjem festivalu u Veneciji, a Nicole Kidman Zlatnog lava za najbolju glumicu, postavlja dosad nezabilježeno pitanje: kako bi trokut s Romy, Samuelom i njenim suprugom Jacobom izgledao da ga je režirao muškarac? Bi li ih prevareni suprug upucao? Ili bi se ljubavnik osvetio Romy jer je afera došla kraju? Da taj film potpisuje redatelj, možda bi se glavna junakinja ubila po uzoru na Emmu Bovary koja se u književnom klasiku Gustava Flauberta "Madame Bovary" mučena krivnjom i posljedicama ljubavne afere - otrovala arsenom?
Krivnja je opaka stvar. Nagriza, truje, zatvara put sreći ako nije pravocrtan, u skladu sa standardima u kojima treba svršiti sa stalnim partnerom/partnericom ili suprugom, po mogućnosti u misionarskom položaju. Da je film "Babygirl" režirao muškarac, krivnje bismo imali napretek.
S druge strane, vrijedi zapitati se bi li redatelj poput Martina Scorsesea koji potpisuje jedan od najljepših ljubavnih filmova o neispunjenoj žudnji, "Doba nevinosti" s Michelle Pfeiffer i Danielom Day-Lewisom, mogao snimiti film poput "Požude"? Kako bi izgledao? Bi li Scorsese vitlao krivnjom poput mačem nad glavom svoje junakinje? Zanimljivo je pretpostaviti i to kako bi film Haline Reijn snimio Clint Eastwood? Potpisuje "Mostove okruga Madison", ljubavni film svih ljubavnih filmova u kojem ima (prekrasnog) seksa, okosnica radnje također je ljubavni trokut, a imamo i kultnu scenu buđenja ženske seksualnosti, onu kad glavna junakinja Francesca Johnson (glumi je Meryl Streep) rastvara haljinu na preklop i pušta da večernji, ljetni vjetar nježno obuhvaća njeno nago tijelo...
Moramo priznati kako je teško zamisliti muškarca na mjestu redatelja filma kakav je "Babygirl" jer se radi o istančanom uvidu u život žene "koja se oslobađa prepuštajući se transgresivnim željama - željama koje smo nekad mogli kategorizirati kao politički ili seksualno nekorektne", piše Variety. Kada bi delikatno isprepletene dvojbe, žudnju i potrebu Romy ostvariti se na intimnom polju, na veliko platno prenio redatelj - to više ne bi ne bi bio isti film.
Film o buđenju seksualnosti direktorice u korporativnom svijetu kroz podčinjavanje u seksu (samo u seksu) s mlađim frajerom, provokativan je i subverzivan sam po sebi. Riječ je o jazu u godinama i preokretu rodnih odnosa moći koji najbolje razumiju žene.
Baš zato je redateljica Halina Reijn nadahnuće za pisanje scenarija svog filma koji je dobio naziv po nadimku što ga je Samuel dao svojoj ljubavnici - pronašla čitajući članak o ženi koja nikada nije doživjela orgazam tijekom svog 25-godišnjeg braka, piše Deadline. Pojasnila je i to da njezin interes za istraživanje odnosa žena s njihovim vlastitim tijelom bio ključni motiv za snimanje tog filma. Pripremajući se za set, pogledala je erotske trilere iz 1980-ih i 1990-ih, posebno djela redatelja Paula Verhoevena ("Showgirls") i Adriana Lynea ( "Devet i pol tjedana", "Nevjerna") kao inspirativnu pokretačku snagu jer svaki na svoj način govore o seksualnosti i buđenju potisnutih želja. To se posebno odnosi na film "Devet i pol tjedana" i kultne scene seksi igrica s hranom zavezanih očiju ili prizora kockice leda kojom Mickey Rourke prelazi po koži Kim Basinger.
Koliko god erotski prizori izgledali bajkovito na velikom platnu, glumcima su katkad prava muka. Danas im na setu pomažu koordinatori intimnosti, a Nicole Kidman, Harrisu Dickinsonu i Antoniju Banderasu prilikom priprema za "tih" scene pomagala je Lizzy Talbot. Pa ipak, nije sve teklo glatko.
"Bilo je trenutaka kad smo snimali kad sam rekla: ‘Ne želim više doživjeti orgazam. Ne prilazite mi. Mrzim ovo raditi. Nije me briga ako me više nikad u životu ne dodirnu!‘", rekla je australska glumica o najizazovnijim situacijama na setu, za The Independent. Dobitnica Oscara za ulogu Virginije Woolf u izrazito ženskom filmu "Sati" iz 2002., britanskog redatelja Stephena Daldryja, dodala joj je da je snimanje "Požude" s druge strane izgledalo poput izgaranja. Filmu ju je privuklo to da ulazi u "područje u kojem nikada nije bila".
"Što mogu istraživati kao ljudsko biće? Samo područja u kojima nikad nisam bila," izjavila je.
Snimanje eksplicitnih scena nije bilo jednostavno ni engleskom glumcu Harrisu Dickinsonu. Ponajprije zato što ih je snimao s divom, prelijepom kolegicom kojoj se divi. Da mu se ne dogodi glumačka blokada, pobrinula se koordinatorica intimnosti, Lizzie Talbot, koja mu je jako pomogla.
"Razgovarali smo s koordinatoricom za intimnost, a onda smo Nicole i ja na neki način to učinili svojim, ali tako da smo oboje postavili parametre onoga što nam je oboje ugodno... Koordinator intimnosti govorio nam je: ‘Što vam odgovara, što vam je ugodno raditi iz redateljske vizije? Oni definitivno olakšavaju, rade to vrlo delikatno bez narušavanja i prekidanja scene", izjavio je za Variety.
Kako sve to izgleda na velikom platnu, jesu li Nicole Kidman, Harris Dickinson i Antonio Banderas uspjeli dočarati nesvakidašnju priču o erotskoj samospoznaji žene koja je boreći se za uspjeh u korporativnom svijetu, zatomila važan dio sebe, otkrijte u kinu, film igra od 9. siječnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....