Legendarni engleski glumac u intervjuu u povodu prikazivanja novog filma na Netflixu otkrio je svoju iznenađujuću, dugo skrivanu tamnu stranu koja je dovodila od znak pitanja sve što je stvorio u karijeri dugoj više od pet desetljeća.
Prva asocijacija na britanskog glumca Billa Nighyja besprijekorno je odjeveni džentlman na pragu zlatne dobi kojem se divimo dok odmjereno ispija čaj u londonskom okupljalištu Claridge‘s u Mayfairu. Poznat je po nonšalantnoj eleganciji dostojnoj lorda (manu u njegovom stilu nije pronašla ni njegova prijateljica, Anna Wintour), izražava se kao da je završio Eton i o svemu ima mišljenje: britko i u suprotnosti od onoga što je u trendu i što bi drugi rekli da su na njegovom mjestu. Tako je u nedavnom razgovoru za britanski Vogue, muške tajice opisao je kao nešto što ga čini melankoličnim. O modnom svetogrđu zavrtanju rukava na sakou, rekao je da je nasilna suprotnost chicu. Slavni glumac, koji će 12. prosinca proslaviti 75. rođendan, veliki je ljubitelj tiskane riječi, što ga nije spriječilo da književne klubove opiše kao "savršenu noćnu moru".
"Morate objasniti zašto vam se nešto sviđa samo zato da bi vam netko rekao: ‘Ne, nisi u pravu‘", rekao je za Vogue dobitnik nagrada BAFTA za ulogu u BBC -jevoj seriji "U vrtlogu igre" i Zlatni globus za najboljeg glumca u filmu "Gideonova kći". Proslavio se kultnim, božićnim filmom "Zapravo ljubav", a na Netflixu ovih dana veliku pozornost privlači njegov novi intrigantan film "Joy" (prikazuje se od 22. studenog), biografski projekt o prijelomnom trenutku u medicini kojeg se uzvitlala velika prašina. Tumači jednu od najvažnijih uloga, opstetričara i ginekologa Patricka Steptoea, pionira liječenja neplodnosti koji je s medicinskom sestrom Jean Purdy i znanstvenikom Robertom Edwardsom, pionirom reproduktivne medicine, prije 47 godina na svijet "donio" Louise Brown, prvu kako su je tada zvali, "bebu iz epruvete".
Čini se da je uloga liječnika koji se sa svojim timom zbog IVF-a gotovo deset godina hrvao s javnim mnijenjem, Crkvom i konzervativcima - nešto pokrenula u njemu jer je tijekom razgovora za britansku modnu Bibliju otkrio svoju skrivenu, tamnu stranu - nespojivu s predodžbom koju imamo o njemu.
Dramski umjetnik čija je vještina na pozornici, filmu ili televiziji toliko prirodna da se čini da glumi samog sebe - otkrio je da se godinama bori sa sindromom varalice! Tijekom razgovora čiji je povod biografski film o troje pionira u liječenju neplodnosti (od kraja 60-ih do 1977. izazivali su sve autoritete koje se moglo izazvati), Bill Nighy priznao je da oduvijek ima vrlo nisko samopouzdanje u profesiji i izvan nje.
"Borim se s tim cijeli život, ali bilježim i pobjede u toj borbi. Kad sam bio mlad, bio sam nered u agoniji zbog nultog, nepostojećeg samopouzdanja. Pokušavao sam to prikriti, ali pritom nisam bio uspješan. Bio sam grozan na poslu, vrlo, vrlo anksiozan i naposljetku nesposoban raditi. Na osobnom planu, u privatnim odnosima, bio sam katastrofa. Ali jedina stvar koju vam mogu reći jest to da je svaka negativnost izgovorena samom sebi, bila netočna. Sve što sam pričao sebi kako bih se unizio, poništio, učinio se beznačajnim, bila je laž. Ne razumijem zašto mi se to događa na psihološkoj razini, ali sada znam da je baš sve što sam u tom svjetlu govorio sebi, netočno", rekao je u videu britanskog Voguea koji je postao viralan.
Iza nevjerojatne karijere i glumca koji je "nadmašio status filmske zvijezde i postao nešto poput međunarodnog blaga, zabavnog ujaka, obožavanog zbog svoje duhovitosti i gospodske ekscentričnosti", krije se uzburkan ocean sumnji u, propitivanja, obeshrabrivanja, mučenja sebe, nesmiljene samokritike. Pokazalo se da u tom mučnom procesu nije jedini. Kada je s Anthonyjem Hopkinsom u Londonu 1985., glumio u "Kralju Learu", stajao je s njim blizu ulaza na scenu, čekajući znak inspicijenta u punom kazalištu.
"Sjećam se da sam mu rekao: ‘Kako se osjećaš? Ja sam užasnut‘. Odvratio je: ‘I ja sam‘. Zanimalo me je: ‘Zar ne postaje bolje?‘ A on je rekao: ‘Ne, jeb.no je gore‘,” ispričao je ranije za Daily Mail.
Borbu sa samopouzdanjem osjeća i kad se pogleda u zrcalo, premda dobro izgleda za svoju dob i zavidno je vitak.
"Postoji neka vrsta neuspjeha u pogledu dizajna" opisao je sebe za Vogue dodajući kako mu je bilo "nemoguće nositi se s bilo kakvom idejom o sebi kao romantičnoj ili poželjnoj osobi". To bi mogao biti razlog zbog kojeg je njegova veza s engleskom glumicom Dianom Quick, poznatoj među ostalim i po tome što je u televizijskoj dokumentarnoj drami "The Queen" iz 2009. tumačila ulogu kraljice Elizabetu II., propala. Bili su zajedno 27 godina, njihovo partnerstvo tijekom kojeg su dobili danas odraslu kći Mary, također glumicu, bilo je jedno od najčvršćih u britanskoj zabavljačkoj industriji. Kad se 2008. doznalo da više nisu skupa, Nighy je kratko objavio da im je ponestalo sreće.
Gorčina uperena prema sebi tim više čudi jer ga je magazin GQ, zbog činjenice da mu sjajno pristaju po mjeri krojena odijela ili odijela s potpisom, svojevremeno proglasio "bogom muške odjeće" . Treba reći i to da je početkom ove godine bio među uzvanicima na Diorovoj reviji u Parizu, iako glumac tvrdi da "takvim skupovima" nije oduševljen.
"Nekako se sve to pomiješalo s idejom Engleza, kao da sam neki Mayfairovac, tip s džepnim rupčićima i istom bojom čarapa, što nisam", pojasnio je glumac odrastao u obitelji srednje klase u nevelikom gradu Caterhamu, Surrey. Majka mu je bila medicinska sestra, Irkinja, a otac je vodio vlastitu automehaničarku radionicu. Nije se školovao u Etonu nego napustio je školu s 15 godina i s prijateljem otputovao u Pariz nadajući se da će tamo napisati roman kojim će se kad- tad proslaviti.
"Nikad nisam stvarno mislio da ću postati glumac, ne za milijun godina", rekao je dodajući da je, nakon dvije godine studija drame u domovini, ušao u svijet glume jer je njegova tadašnja djevojka vjerovala da u tome može uspjeti, piše magazin The Gentleman‘s Journal. Počeci nisu bili laki.
"Zaposlio sam se na gradilištu jer nisam imao novaca i htio sam odustati", ispričao je dodajući da je, dok ne dobije stalni angažman u kazalištu, radio kao trgovac na tržnici i bio pomoćnik u novinama. Kad je rekao ocu da će odustati od glume, nagovorio ga je da to ipak ne učini.
"Tata mi je rekao: ‘Nemoj, bio si na telki!‘, ciljajući na moju malu ulogu u policijskoj seriji u kojoj je glumio trećeg pljačkaša zdesna. Nedugo potom, prijatelj ga je preporučio za mjesto u Liverpool Everyman Theatreu gdje su glumci Jonathan Pryce i Kate Fahy osnivali novu kazališnu družinu. Primljen je, a ostalo je legenda.
Danas, kad iza sebe ima oko 70 filmova, od Harryja Pottera (tumačio je ulogu ministra magije, Rufusa Scrimgeoura) do Emme (tumačio je oca protagonistice, Henryja Woodhousea) i impresivnu zbirku odijela, malo tko bi očekivao da se jedna od najelegantnijih filmskih zvijezda u karijeri dugoj preko pet desetljeća, bori sa sindromom varalice.
Možda će novi projekt, dojmljiv portret liječnika Patricka Steptoea i epohalnom medicinskom otkriću u filmu "Joy", pomoći da postigne još pobjeda nad svojom tamnom stranom. Kako god bilo, na kraju razgovora za Vogue otkrio je kako je počeo prikupljati golemu zbirku odijela. Počelo je besplatnom odjećom iz ormara kostimografa nakon prvih televizijskih nastupa!
"Radio sam sve ono što rade mladi glumci, živio sam u skvotovima... u odijelima. Druge odjeće nisam imao. Išao bih na probe i sjedio na podu s u Yves Saint Laurentu", zaključio je glumac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....