Pionirka kulinarskih tv emisija Julia Child, čiji život prati novi serijal na HBO-u, 60-ih je naučila Amerikance uživati u specijalitetima kao što su coq au vin i le boeuf bourguignon te mnogim drugima - koje je zavoljela dok je u Parizu boravila kao agentica tajne službe.
Nakon filma “Julie & Julia”, u kojem ju je šarmantno odglumila Meryl Streep, slavna američka kuharica Julia Child ponovno je u središtu pozornosti - u novom, zabavnom TV serijalu utemeljenom na njezinom životu. Ovaj put je utjelovljuje britanska glumica Sarah Lancashire, poznata po ulogama u TV hitovima kao što su “Sretna dolina” i “Posljednji tango u Halifaxu”. Kroz osam epizoda HBO-ovog serijala “Julia” pratit ćemo put ove izvanserijske žene koja je, nakon što je objavila pionirsku kuharicu “Umijeće francuske kuhinje”, promijenila odnos Amerikanaca prema hrani, ali i televiziju kao medij. Jer uspjeh kuharice, koju je Julia napisala u suradnji s Francuskinjama Simon Beck i Louisette Bertholle, posredno je doveo do njezine jednako pionirske emisije “The French Chef”: kad je pozvana da promovira kuharicu u TV emisiji posvećenoj knjigama, Julia je pred kamerama pripravila omlet na malenom rešou. Premda ni voditelj ni producenti nisu bili oduševljeni njezinim nesvakidašnjim nastupom ni pojavom pred kamerama, publika je pokazala izniman interes pa je bostonska TV postaja WGBH primila rekordnih 27 pisama gledatelja koji su tražili još.
Skroman početak
No, nije sve išlo lako od početka. Kad je Julia predložila šefovima postaje da krenu s emisijom u kojoj će ona pokazivati publici kako se kuha, prijedlog isprva nije prihvaćen; nitko nije mogao zamisliti da bi takvo što privuklo gledatelje. Kasnije ih je uspjela nagovoriti da joj daju priliku, no emisiju je morala praktički sama financirati te angažirati obitelj i prijatelje: u serijalu “Julia” njezin odani muž Paul, kojeg glumi David Hyde Pierce, drži joj kartice s tekstom i uputama koje su tada imale funkciju blesimetra, a prijateljica Avis DeVoto (Bebe Neuwirth) čuči ispod kuhinjskog pulta i krišom dodaje Juliji potreban pribor.
Početak je bio skroman, ali “The French Chef” kao da se pojavio u pravom trenutku, kad se i klima u Americi mijenjala; John i Jackie Kennedy doveli su pravog francuskog chefa u Bijelu kuću, a Amerikanci su počeli sve više putovati u Europu i doživljavati nove okuse i mirise. Emisija se prikazivala punih 10 godina, tijekom kojih je Julia demonstrirala Amerikankama kako proizvesti le boeuf bourguignon, coq au vin i souffle, i s vremenom je stekla kultni status. I sama Julia, koja je emisiju odjavljivala s “Bon appetit!”, postala je zvijezda pa se 1966. pojavila i na naslovnici Timea.
Voljela je neslane šale
Ništa u Julijinom djetinjstvu i mladosti nije upućivalo na to da će jednom postati ikona kulinarstva, osim možda zdrav apetit - bila je uvijek gladna kao vuk! Rođena je 1912. u Pasadeni u Kaliforniji, kao prvo od troje djece u dobrostojećoj obitelji; majka joj je bila nasljednica industrijalca koji se obogatio proizvodnjom papira, a otac uspješan ulagač u nekretnine. U kuhinju nikad nije zavirila jer se za obroke, i sve ostalo, brinula posluga, ali hrana je bila neuzbudljiva - uglavnom standardno meso s krumpirom za prilog i bezukusni popečci od sušenog bakalara petkom.
Julia je pohađala elitne škole i diplomirala povijest na koledžu Smith, gdje se zgodna i društvena djevojka isticala sklonošću neslanim šalama i spretnošću u tenisu, golfu te, naravno, košarci - jer je bila visoka impresivnih 187 cm. Imala je i iznimno velika stopala; kad je u uredu u kojem je radila u Washingtonu jednom izbio požar, prvo je kroz prozor izbacila cipele broj 44 rađene po mjeri.
Sanjala je o karijeri u vojsci, ali su je odbili jer je bila previsoka, pa se zaposlila u Uredu za strateške poslove, prethodniku današnje CIA-e. Tijekom 2. svjetskog rata Julia je po službenoj dužnosti raspoređena u Šri Lanku, gdje je za istu organizaciju kao crtač zemljovida već radio Paul Child. Fotograf i slikar, kozer i vlasnik crnog pojasa u džu džucu, ljubitelj dobrog jela i pića i lijepih žena, Paul je bio od nje 10 godina stariji i 10 cm niži, i po svemu njezina suprotnost.
- Oko njega je uvijek bila gomila žena. Bio je tako sofisticiran. Živio je prije toga u Francuskoj, a ja dotad nisam bila nigdje osim u Tijuani! I bio je intelektualac, dok sam ja bila leptirica iz Južne Kalifornije, igračica golfa, tenisačica i partijanerica - priznala je poslije Julia. I Paul je bio svjestan da je ona posve drukčija od žena s kojima je u životu bio u vezi; sve su bile sitne, tamnokose i profinjene, dok je krupna Julia posjedovala nešto zdravo i prirodno. Iz tih suprotnosti kao da se rodila neodoljiva kemija, Paul i Julia strastveno su se zaljubili, a 1946. su se i vjenčali.
Ljubav na meniju
Uz Paula je Julia procvala - naučila je uživati u jelu i iskušavati razne novitete, ali prava se strast prema hrani i kuhanju rasplamsala kad su Paula poslali u diplomatsku službu u Francusku. Par se u studenom 1948. iskrcao s broda u Le Havreu te su odande automobilom krenuli za Pariz, ali putem su stali u Rouenu gdje su otišli na ručak u restoran La Couronne.
Na jelovniku su bile oštrige uz raženi kruh namazan maslacem, zatim sole meunière, filet lista lagano prepržen na normandijskom maslacu i posut usitnjenim peršinom, uz koji su ispili cijelu bocu Pouilly-Fumea, bijelog vina iz doline Loire. Kušali su i zelenu salatu s umakom vinaigrette te svježi baguette, a za desert fromage blanc i crnu kavu - i to je bio, kako je Julia često poslije ponavljala, apsolutno savršen ručak i najuzbudljiviji obrok koji je pojela u životu. U tom je trenutku žena koja dotad jedva da je držala kuhaču u ruci spoznala da joj je životni poziv - kuhanje.
Dok je Paul radio u američkom veleposlanstvu u Parizu, Julia je obilazila tržnice i ribarnice te pokušavala kuhati. Prvo jelo koje je mužu pripravila po receptu bio je mozak u crnom vinu, ali kako je sama priznala, izgledalo je grozno i nije baš bilo ukusno. Shvativši da mora svladati osnove kulinarske tehnike, Julia se upisala u glasovitu školu Cordon Bleu.
- Jutra sam provodila u školi, a za ručak sam išla kući i vodila ljubav s mužem - rekla je jednom Julia, izjavivši kako su njoj i Paulu za život bili dovoljni “kuhinja i spavaća soba”. Par je duhovito priznavao svoju senzualnost pa su tako jednom prijateljima za Valentinovo poslali čestitku na kojoj su njih dvoje goli u pjenušavoj kupki. Nikad nisu imali djece - “jednostavno se nije primilo”, kako je slikovito rekla Julia - ali to nije pomutilo bračnu sreću. Paul je nakon umirovljenja spremno, i neuobičajeno za ono doba, postao Julijin pomoćnik u kojem god svojstvu je bio potreban, od perača posuđa do agenta, i bio joj partner u punom smislu riječi sve do svoje smrti 1994. u dobi od 92 godine.
Kulinarska škola
Kad se izvještila za štednjakom, Julia se udružila sa svojim “francuskim sestrama”, kako je zvala Simone i Louisette, i prvo zajedno s njima otvorila kulinarsku školu koju su nazvale L’Ecole des Trois Gourmandes - Škola tri izjelice - a zatim napisala kuharicu za američku publiku. Trebalo je gotovo deset godina rada, pisanja, prevođenja i pedantnog iskušavanja recepata kako bi sve mjere i upute bile posve precizne i pouzdane. Iz njene kuharice na 700 stranica Amerikanke su mogle doznati sve tajne francuske kuhinje.
Prvi izdavač kojem je Julia ponudila rukopis odbio ga je, izjavivši da je knjiga u kojoj se na četiri stranice opisuje kako se tuče snijeg od bjelanca, a na 22 stranice kako se peče kruh, jednostavno neobjavljiva. No, urednica Judith Jones u izdavačkoj kući Knopf naslutila je da bi knjiga koja brižno vodi domaćice kroz svaki korak spravljanja jela - kao da te netko drži za ruku, rekla je - mogla postati hit i 1961. objavila je pod naslovom “Mastering the Art of French Cooking”. Vrijeme je pokazalo da je imala dobar urednički instinkt jer je kuharica do danas doživjela gotovo 50 izdanja.
Kritičari su hvalili recepte: “Svaki je napisan kao da je remek-djelo, a većinom i jesu remek-djela”, pisao je New York Times. Knjiga se odlično prodavala, ali istinsku, masovnu popularnost Juliji je donijela tek televizija.
Iako sama nije bila zadovoljna prvim epizodama, koje je snimila u jednom danu, uživo, bez ponavljanja, jer je imala kamere na raspolaganju samo na ograničeno vrijeme, osvojila je publiku: sviđala im se njezina neposrednost i povremena nespretnost te, više od svega, to što nije radila veliku misu od naizgled zamršenih recepata, nego je svemu pristupala zdravorazumski.
Naravno, kako joj je slava rasla, sve su se češće čuli i kritični glasovi: zašto se emisija zove “The French Chef” kad Julia nije ni Francuskinja, a ni chef? No, ni sama Julia nije bila sretna s naslovom koji su emisiji dali producenti da bude kratak i stane u jedan redak u TV vodiču.
Njena krupna pojava i glas koji je često odlazio u falset upravo su se nudili za parodiju pa je tako komičar Dan Aykroyd u emisiji “Saturday Night Live” izveo slavni skeč u kojem glumi Juliju kako vedro klepeće o pilećim iznutricama dok si reže prste i prska kuhinju krvlju. Julia se nije uvrijedila; naprotiv, skeč joj je svidio, a sama je bila spremna priznati da kuhanje katkad završava katastrofom, ali smatrala je da od toga ne treba praviti dramu. Kad joj je u jednoj emisiji palačinka od krumpira pala na pod, mirno ju je vratila u tavu uz legendarnu rečenicu “U kuhinji ste sami i nitko ne zna što se dogodilo”, a kad joj je nabujak splasnuo pred kamerama, savjetovala je gledateljima: “Nikad se ne ispričavajte”. Iako je obožavala francusku kuhinju i posvetila joj karijeru, manje je poznato da je voljela i kinesku hranu. Dok je za vrijeme 2. svjetskog rata putovala s Paulom u razne zemlje, boravili su i u Kini.
- Američka hrana u Kini bila je grozna, ali zato su kineski specijaliteti bili čarobni i trudili smo se što više izlaziti u restorane da u njima uživamo - rekla je jednom.
Julia je snimila još čitav niz kulinarskih emisija i napisala još mnogo kuharica, uglavnom ostajući vjerna svojem stilu u kojem se u receptima sve prelijeva - od maslaca i vrhnja do vina - u količinama koje su za današnje pojmove grešne; dok je snimala serijal emisija pod naslovom “Pecite s Julijom” upotrijebila je nevjerojatnih 342 kilograma maslaca.
Dijetalnu hranu je prezirala pa je jednom izjavila kako je dopušteno držati dijetu isključivo dok čekate da vam se ispeče odrezak. No, zapravo je imala vrlo razborit pristup hrani i podržavala je filozofiju Američkog instituta za vino i hranu koji je pomogla utemeljiti.
- Njihovo je načelo “Male porcije, nikad repete, nikad grickalice između obroka; pomalo od svega i uživajte”. I ako se toga pridržavate, bit ćete dobro - rekla je jednom Julia, koja je vlastitim primjerom dokazala da ta filozofija funkcionira: ostala je aktivna i zdrava gotovo do smrti, dva dana prije 92. rođendana. Posljednji obrok koji je pojela bila je francuska juha od luka, spravljena prema njezinom vlastitom receptu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....