Danijela Dvornik sa smijehom se prisjetila svojih prvih sirnica, a ove godine napušta tradiciju i Uskrs provodi daleko od doma

Gdje god živio da živio, neke običaje, sjećanja i veselja uvijek nosiš sa sobom. S time se slaže i influencerica Danijela Dvornik (58). Doduše, za sebe kaže da kad su vjerski blagdani u pitanju nije jedna od onih koje ćete vidjeti ‘prvu do oltara‘, ali voli i poštuje tradiciju s kojom je odrastala i uz koju ima najdraža sjećanja. Tako je i s Uskrsom na koji joj je prva asocijacija tradicionalna dalmatinska sirnica. Ova slastica, kontinentalnom dijelu Hrvatske poznata kao pisanica - napravljena od dizanog tijesta i jednostavne recepture čiji su glavni sastojci brašno, jaja, mast i šećer, uvijek je Danijeli bila jedna od najomiljenijih.

Danijela će ove godine s majkom i sestrom za Uskrs biti u Napulju

VOJKO BASIC CROPIX

„Toliko sam bila luda za sirnicom da sam znala cijelu ‘smlatiti‘ na trajektu iz Splita do Brača. Nisam je se mogla zasititi. Srećom, s godinama slatko sve manje jedem, a kako su kupovne sirnice, čini mi se, sve slađe, tako je moja želja za njima sve manja”, kaže Danijela, prisjetivši kad ih je u Zagrebu početkom devedesetih pekla, jer ih tamo nije bilo za kupiti.

„Kad se sad sjetim tih mojih sirnica, hvata me smijeh. Toliko su bile tvrde kao kamen da sam mogla s njima nekoga dobro ozlijediti, ne daj Bože”, smije se Splićanka. Zaključila je da vještinu izrade dizanog tijesta najbolje imaju gospođe u zrelijim godinama.

Danijeli će ovi uskrsne blagdane začiniti i mladenački pogled u zrcalo, nedavno je napravila face lift i prezadovoljna je rezultatom

PRIVATNI ALBUM

„Stvarno mislim da starije dame, ako ih to zanima, bolje razvlače tijesto i općenito su vještije s ‘dizanim‘ receptima. Sjećam se svoje bake, vidim i mamu kako ona to dobro radi”, ističe Danijela, duhovito dodajući da za nju još ima vremena. Unatoč nesavršenstvu, ističe, u pripremi tijesta danas ima dovoljno znanja za izradu solidnih sirnica, daleko boljih od onih prije tridesetak godina. Osim toga Uskrs su Danijeli Dvornik i čokoladna jaja, koja su u vrijeme njezina odrastanja imala najljepši okus jer nije bilo tolikog konzumerizma, te obojeni pilići koji su se mogli kupiti na splitskom pazaru.

„Sjećam se da smo sestra i ja s bakom uoči Uskrsa išle na tržnicu. I tamo su u košari prodavali obojene piliće. Bili su preslatki. Bilo je začudno kad bi izrasli u kokoši. Znam da je to to danas etički neprihvatljivo, ali takva su vremena bila”, govori. Godinama joj zadovoljstvo pričinja i uređivanje uskrsnog stola svježim cvijećem i dekoracijama, poglavito obitelji i prijateljima poslužiti pečenu mladu teletinu ili janjetinu i mladi luk u svom domu na Braču. No ovog Uskrsa scenarij će biti nešto drugačiji. Njezina mama Žarka, sestra i ona idu u Napulj.

„Sve se veselimo lijepoj Italiji i nekoliko dana odmora i smijeha. I mama je komentirala da će joj dobro doći odmor od kuhanja” istaknula je Splićanka.