Dnevnik s bergamskog fronta: 'Ne možemo pobjeći. Cijela jedna generacija odlazi u tišini, potpuno sama'

Piše: Stela Sedlar iz Bergama

6. travnja 2020.

Bergamo. Sedmi tjedan izolacije

Lopta koja udara u zid. Koji čudan zvuk. Skoro pa stvara određenu nelagodu. Zašto je tako čudno ako se otac i sin igraju u vlastitom dvori štu? Kao da je biti doma zapravo nešto drugo, a ne samo neophodna zdravstvena mjera.

Biti doma je postao neupitni kolektivni obred, složno marširamo u istom smjeru, istim tempom, i dajemo mu autenticnu simboličku vrijednost. Udarac lopte novi je zvuk, jer u ovih sedam tjedana, čuju se samo crkvena zvona i sirene hitne pomoći. Jedna je od gradskih bolnica blizu moga doma, bas kao i crkva. Ne mogu, a da ih ne čujem. Zvone cijeli dan. Samo što zvone samo za mrtve.

U sablasnoj tišini praznog grada svaki udarac zvonika boli; boli kao šamar otvorenom, teškom rukom po mekanom licu. Jedan, pa još jedan, pa još jedan. I tako u nedogled. I tako već tjednima. Kao da živimo u nekom ružnom filmu kojemu nema kraja. Loptu nismo čuli, ni koristili, tjednima.

Ponovo zvuk lopte. Sad smo mi ti koji se igraju

Uzbuđeni glasovi dvoje djece i udarci po lopti izmamili su na balkone obližnje zgrade troje, četvero ljudi. Gledaju nas u tišini, pitam se kuda ih vode njihove misli.

Naš maleni susjed, desetogodišnji dječak, gleda nas s prozora. Zna jako dobro da nam se ne može pridružiti. Koliko mora biti dobro i poslušno dijete koje ostaje doma dok dvoje drugih klinaca igra nogomet? A mi; mi smo presretni: pola sata na zraku, ugrijani proljetnim, toplim sunčevim zrakama, zaboravljajući da smo izašli po prvi puta nakon tri tjedna izolacije.

Sve je to nestalo dok je lopta letjela s jednog kraja dvorišta na drugi. U ovoj utakmici, naš je protivnik jak i nepredvidljiv. Koji god rezultat bio, nećemo smatrati da smo pobijedili. No, s ove strane, Bergamo se bori, ne posustaje. Bergamo želi čuti zvuk lopte, pa makar samo u vlastitom dvorištu.

Čitajte i:

• Život s ljudima koji imaju bipolarni poremećaj: Kao djevojčica uvijek sam mislila da sam ja kriva

• Mnogi će se poistovjetiti: 'Više se ne preziremo, ali se ni ne sramimo reći da se razumijemo'

• Korona i potres promijenili su joj perspektivu: 'Luksuz su za mene sad posve druge stvari'

• Kad anksioznost udari: 'Mislila sam da mi se dogodilo najgore, no tek je tad uslijedio horor'

• 'Od prave spavalice - štreberice postala sam netko tko ne može odspavati noć u komadu'

• Ljubavni život samohrane mame: 'To je priča o svakoj ženi na ovom Balkanu'

• Žene u muškim odijelima: 'Volim što je Marina osamljena na ručku, ne želim joj prijeći preko te izdaje'