Cijenjenu mezzosopranisticu samo sati dijele do premijere opere "Carmen" u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Operna pjevačica u razgovoru za Gloriju.hr govori kako je presretna što su pronašli formulu u kojem kazalište radi i u ovim neizvjesnim vremenima, a otkrila nam je kakve su je sve nedaće i boli snašle tijekom obnove obiteljske vile, zašto je u vrijeme pandemije pustila modu i što je najviše veseli...
"Ova Carmen poziva na promjenu, na iskorak nas samih, na traženje svog boljeg ja!", rekla nam je u intervjuu strastvena prvakinja opere HNK u Zagrebu Dubravka Šeparović Mušović s kojom smo razgovarali nakon generalne probe. Od operne pjevačice koja je utjelovila Carmen itekako se ima što naučiti što se tiče životne borbenosti i duha...
Koliko vam je drago vidjeti da i ovom neizvjesnom vremenu u kojem živimo kazalište ipak i opet funkcionira?
- Kao umjetnica presretna sam što naše kazalište i dalje radi i svakodnevno pronalazi rješenja vezano uz poboljšanje sigurnosti publike i nas izvođača. Zahvalni smo upravi na čelu s intendanticom Dubravkom Vrgoč što svojim djelovanjem nisu dopustili da se kazalište zatvori kao u drugim zemljama već su hrabro nastavili stvarati novu stvarnost i novo kazalište.
Posebne su mjere kada je u pitanju sigurnost publike i umjetnika, što se sve poduzelo kako bi sigurnost bila na prvom mjestu?
- Sve ono što je bilo propisano i više. Od razmaka među gledateljima i sjedalima, dezinfekcije, mjerenja temperature, vođenja evidencije gledatelja, nošenja maski. Nama izvođačima je zdravlje na prvom mjestu i kad nema korone jer o pojedincu ovisi cijela izvedba. Osim maski, pranje ruku, dezinfekciju, protekli mjesec provela sam u kazalištu i doma. Što se tiče publik,e ona u kazalištu sjedi i ljudi ne pričaju za vrijeme izvedbe. Gledaju jedni drugima u leđa. Ljudi su sigurniji u kazalištu nego u bilo kojoj ustanovi.
Kako su izgledale probe za Carmen čija je premijera u petak 23. listopada? Upravo ste završili generalnu probu…
- Probe su uvijek naporne. Na njima istražujete vlastite mogućnosti i nastojite prijeći vlastite granice psihičkog i fizičkog napora.
U tjednu premijere su najteže probe i morate znati dozirati i snagu i um, a opet ako propustite probu u kojoj niste dali sebe, ne znate koliko još imate rezervi , snage i ideja za interpretaciju. Zato svaku probu pjevam, premda bi bilo bolje da se odmaram.
Koliko ste se srodili s ulogom Carmen? Ona je prepuna duha, pomalo divlja i radi sve što naumi? Vidite li svoju sličnost s tom ulogom?
- Carmen je životinja. To je rečenica s kojom je režiser započeo probu. A baš na tu prvu probu sam slučajno došla u tigrastim tajicama. Odmah smo se razumjeli.
Ljudi su napeti, oštri u komunikaciji, događaju se svađe... Carmen se buni protiv same sebe i želi postati netko drugi. Njoj je najteže sa samom sobom. Kad spozna sebe, Carmen želi ostaviti iza sebe taj dio. Ova Carmen poziva na promjenu, na iskorak nas samih, na traženje svog boljeg ja.
Velika ste ljubiteljica mode, otvoreno priznajete ste ovisnica o torbama i šeširima... Znate li njihov ukupan zbroj u svom ormaru?
- Sad me sve manje zanimaju. Imam poveliki broj, ali puno sam i poklonila. Ovo vrijeme korone me dosta promijenilo. S obzirom na to da puno ne izlazim, dovoljne su traperice i dobra majica.
Majka ste dva dječaka, što je trenutno najvažnije u njihovom svijetu?
- Iz moje perspektive starijem je najvažnije biti u dobrom društvu, a mlađem dobre ocjene.
Usavršavale su vas u pjevanju dive poput Dunje Vejzović i Ruže Pospiš Baldani, što ćete u vezi s njima uvijek pamtiti?
- Kod Dunje ću pamtiti njenu nevjerojatnu usmjerenost, volju i ambiciji u svemu što radi, a kod Ruže ću pamtiti kultnu rečenicu: 'Samo pjevaj!'
Nedavno ste obnovili starinsku vilu, kako su tekli radovi, što je bilo najteže?
- Vila je pojam za nešto jako veliko. U stvarnosti je kuća iz 1930. koju smo obnavljali u skladu sa Zavodom za zaštitu spomenika. Ulična fasade je obnovljena sa svim profilacijama i žbukanim vijencem, stolariju smo ponovili drvenu, ostavili smo kameno stubište i kulir i pazili na svaki detalj. Kuća je statički ojačana i mogu reći da samo "budale" obnavljaju.
Kuću potpisuju arhitekti Rajka Bunjevac i Boris Petrović, a izvođač je bio Xref. Za vrijeme gradnje suočili smo se s mnogim obiteljskim tragedijama. Umro je brat mog supruga, moj otac, potom je moja majka imala tešku operaciju, na kraju je umro i svekar... Prošli smo i potres, koronu, ali nikad nismo stali.
Je li to ostvarenje još jednog sna?
- Shvatila sam da je čovjek najsretniji s onim što radi, a ne što ima. Dati su nam snovi koje možemo ispuniti.
Jednom ste izjavili da imate ispunjen život i da se nikako ne dosađujete, kako ste uspjeli u tome?
- Zato što radim ono što volim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....