Helena Šopar Zadro priča o posljednjih, emotivno iscrpljujućih šest godina tijekom kojih su se ona i suprug Vjekoslav Zadro suočavali s brojnim neuspjesima na putu do roditeljstva, a onda su - kao dar za desetu godišnjicu veze - dobili svoju tako željenu djevojčicu
Neizvjesnost, čežnja, ali i nepokolebljiva volja godinama su prožimali svakodnevicu Helene Šopar Zadro (38), jedne od naših najuspješnijih manekenki. Jer otkako su se 2018. vjenčali na Braču, i ona i suprug, menadžer Vjekoslav Zadro (46), željeli su postati roditelji. Dugih šest godina čekali su da im se to i ostvari, a simbolično, pozitivan test na trudnoću dobili su na dar za desetu godišnjicu veze. Helena je pet mjeseci trudnoće morala strogo mirovati, a njihova kći Vida - čije ime na španjolskom znači život - došla je na svijet 31. listopada u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Helena to iskustvo pamti kao najčarobniji vrtlog emocija, a u ovom se trenutku, kaže, nalazi točno na onom mjestu na kojem je tako dugo željela biti.
Kako se osjećate mjesec dana nakon porođaja?
- Presretni smo, zahvalni i pomalo neispavani. Svakog dana iznova se podsjećamo da je ovo naša stvarnost, a ne neki nedostižan san. Otkrivam nove dubine ljubavi u sebi, one za koje nisam ni znala da postoje. Teško je pronaći riječi kojima bih u potpunosti opisala našu sreću. Jednako je intenzivno, ali čini mi se da smo sada spremniji i da se sve bolje snalazimo. Brzo smo se prilagodili novom ritmu i savladali osnove koje su nam na početku djelovale kao velik izazov. Prvih dana sam nekoliko puta dnevno razmišljala o odlasku na hitnu, uvjerena da se događa nešto loše. Sada sve to dolazi prirodnije i s više smirenosti, iako sam svjesna da nas čekaju nova iznenađenja.
Kako je izgledao vaš put do majčinstva?
- Pokušavali smo zatrudnjeti otkako smo se vjenčali 2018. i u tih šest godina, nažalost, nizali su se neuspjesi. Bilo je to emotivno iscrpljujuće razdoblje, ali nikada nismo gubili nadu. Na tom putu do majčinstva učili smo se strpljenju, vjerujući da će doći naš trenutak. Na kraju, kada sam uspjela zadržati trudnoću i roditi naše malo čudo, osjećaj zahvalnosti je neopisiv. Nismo mogli vjerovati da je ona tu, nakon svega što smo prošli. Svaki trenutak čekanja, pa i svi izazovi, učinili su dolazak naše Vide još posebnijim.
Tko vam je bio najveća podrška u tom periodu?
- Uz supruga Vjeku, sestru Tamaru i roditelje, prijateljica Dijana i moja rođakinja Buga imale su konjske živce za mene, i to svakodnevno. Sretna sam što sam u tim najtežim trenucima imala beskrajnu podršku svih bližnjih, jer nije bilo lako meni, kao ni svima njima sa mnom. Vjeko je bio uz mene na svakom koraku, na svakom pregledu tijekom svih tih godina. Njegova podrška je neprocjenjiva, a tijekom trudnoće i porođaja bio je moj oslonac i najveća snaga.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....