Tijekom kratkog odmora u Veloj Luci, gdje je provela djetinjstvo, Fani Stipković je odradila ekskluzivni intervju i fotografiranje s devetomjesečnim Nicolasom Valentinom, a nakon toga će se pridružiti suprugu Fernandu Hierru, koji se zbog posla preselio u Saudijsku Arabiju.
Iako je bila u najljepšim gradovima svijeta, televizijskoj novinarki Fani Stipković (41) ništa ne može nadomjestiti Velu Luku u kojoj je odrasla. U rajskoj korčulanskoj uvali Pičeni sada uživa sa sinčićem Nicolasom Valentinom, kojeg ima s legendarnim španjolskim nogometašem Fernandom Hierrom (56), pa smo ondje odradili i ekskluzivno fotografiranje. Nije bilo lako, ali ne zato što je devetomjesečni dječačić bio nemiran. Upravo suprotno, pozirao je strpljivo i nasmijano kao da je rođeni model, što je svojevremeno bila i njegova mama, od koje je naslijedio i krupne svijetle oči. Fani i dalje živi sto na sat pa ju je teško uhvatiti. U Europu je, naime, stigla tek u drugoj polovici lipnja jer je u meksičkom gradu Guadalajari, gdje se 13. rujna prošle godine udala za nekadašnjeg igrača Real Madrida i španjolske nogometne reprezentacije, rješavala poslove oko selidbe. Fernando je, naime, od listopada 2022. bio sportski direktor nogometnog kluba Guadalajara, a onda je početkom lipnja istu funkciju preuzeo u saudijskom prvoligašu Al-Nassr. Otišao je u Rijad pa na pripreme u Portugal i Španjolsku, gdje će mu se uskoro pridružiti supruga i sin.
Koliko ljetnih dana planirate provesti u Hrvatskoj?
- Prvi put smo bili tjedan dana u lipnju da Nicolas upozna svog ujaka i drugu rodbinu, jer je s mojim roditeljima bio u Meksiku četiri mjeseca nakon rođenja, a onda smo se zbog mog posla vratili u Madrid. Sad također ostajemo samo tjedan dana jer idemo k Fernandu u Marbellu, gdje je na pripremama s Al-Nassrom. Ovog ljeta za njega nema godišnjeg odmora pa želimo biti zajedno koliko god možemo.
Zašto je za vas Korčula tako posebna?
- Zato što mi je tu dom. Tu sam odrasla. Tu mi žive roditelji i cijela rodbina. Tu sam opuštena, slobodna, prirodna i neopterećena. Potpuno sam povezana s predivnom prirodom. U Velu Luku bih uvijek dolazila prije nego u ijednu drugu destinaciju. U ovom raspjevanom mjestu s dobrom energijom svoja sam na svome. Tu sam živjela do četrnaeste godine, kasnije bih uvijek dolazila ljeti, a znam da će i Nicolas ovdje trčkarati, kupati se u moru te imati lijepo i zdravo djetinjstvo.
Što posebno pamtite iz vremena kad ste vi bili dijete?
- Ovdje se razvila moja ljubav prema sportu, koja traje i danas. Trenirala sam razne sportove - od gimnastike do rukometa - i cijele dana provodila u igri. S najboljom prijateljicom Nenom, koja mi je i vjenčana kuma, igrala sam cincuk, poznatiji kao školica. Sjećam se i da sam oko pet-šest ujutro s didom u barci išla na ribe.
Koje vam je najdraže bakino ili mamino jelo?
- Dok je baka bila živa, radila je najbolje fritule ili, kako ovdje kažu, pršurate. Mama pak tijekom godine vrijedno sadi organsko voće i povrće pa ljeti uživamo u njemu. Ako moram izdvojiti njene najdraže specijalitete, bile bi to pite od jabuka te od tikvica, patlidžana i rajčica. Među omiljenim jelima mi je i friška riba na žaru.
Kako izgleda Nicolasova prehrana?
- Još ga dojim, a uz to obožava ribu, mrkvu, kvinoju, krumpir, tikvice... U Guadalajari sam mu na maloj farmi kupovala ekološko voće i povrće.
Je li Nicolas Valentin živahan dječačić?
- Jako, ne staje. Iznimno je znatiželjan, aktivan i komunikativan. Konstantno se igra s našom chihuahuom Habibijem. On je štenac pa si kradu igračke. I Fernando i ja mnogo vremena provodimo s Nicolasom. Puštamo mu glazbu, čitamo slikovnice, razgovaramo s njim, šećemo... Još mu ne damo da gleda televiziju niti da se igra s mobitelom.
Na kojem jeziku razgovarate?
- Fernando s njim priča španjolski, a ja hrvatski. Ako dođe netko tko ne zna ta dva jezika, onda razgovaramo na engleskom. Iako sam s njim 24 sata dnevno, još nije rekao "mama". Prva riječ mu je bila "papa", što na španjolskom znači tata. Na hrvatskom zna "baba", "da" i "ne". Pretpostavljam da će u početku miješati jezike, no sigurna sam da će s vremenom perfektno pričati i jedan i drugi.
Kako ste mu odabrali ime?
- Do sedmog mjeseca trudnoće nisam znala kako će se zvati. Nakon toga sam odlučila da se zove Valentin jer je začet u tjednu kad se slavi Dan zaljubljenih, a i moja mama se zove Tina. Drugo ime Nicolas mi je pak iznenada sinulo. Kao da je to ime našlo mene. Svidjelo se i Fernandu pa ga češće zovemo Nicolas. Samo što je naglasak u Hrvatskoj i Španjolskoj drugačiji.
Planirate li ga krstiti?
- Svakako. Planirali smo ovog ljeta, no Fernando je prihvatio posao u Rijadu pa sad tražimo novi datum. Voljeli bismo da to bude ove godine u Madridu.
Kako je prošao porođaj?
- Htjela sam roditi prirodnim putem, no nekoliko dana prije porođaja dvostruko mu se omotala pupčana vrpca pa sam išla na carski rez. Rođen je 30. listopada prošle godine u Guadalajari, a tamošnja bolnica i liječnici su me oduševili. Fernando je bio sa mnom na porođaju, držao me za ruku i prerezao pupčanu vrpcu. Čak je i spavao nekoliko noći sa mnom u bolnici. I on i ja smo se rasplakali kad smo prvi put ugledali našeg sina.
Tjedan dana prije toga ste, nažalost, ostali bez chihuahue Chija?
- Bio je to tragičan događaj koji će razumjeti ljubitelji životinja. Godinu i pol prije toga uginula je moja 16-godišnja chihuahua Sauri pa mi je Fernando darovao Chija kad smo došli u Meksiko. Chi je cijelu trudnoću proveo sa mnom, putovali smo zajedno diljem svijeta. Bio mi je poput najboljeg prijatelja i nikad se nismo razdvajali. Fernando je čak dopustio da spava s nama u krevetu. Oboje smo bili ludi za njim. No, lani, kad smo se vratili iz Europe, odjednom je dobio nekoliko epileptičkih napadaja. Bila sam u šoku. Vodila sam ga veterinaru i nakon pretraga mi je rečeno da ima genetsku epilepsiju. Dobio je lijekove i došao k sebi, no jednog nedjeljnog popodneva ponovno je dobio epileptički napadaj nakon kojeg se više nije oporavio. Imao je samo devet mjeseci kad mi je preminuo na rukama na putu do veterinarske bolnice.
Koliko vas je to potreslo?
- Bila sam izvan sebe. Osjećala sam beskrajnu tugu i stalno plakala. Pekla me savjest što sam u takvom stanju pred porođaj, koji bi mi trebao biti najljepši dan u životu, ali nisam mogla utjecati na svoje osjećaje. Dugo je trebalo da iz mene izađe tuga, a Nicolas mi je svakako pomogao u zalječenju. Koliko sam bila tužna što sam izgubila Chija, toliko sam bila sretna što se Nicolas rodio. I onda mi je djevojka iz čije je obitelji došao Chi prije dolaska u Europu darovala drugog psa, kojem sam dala ime Habibi. On je Chijev rođak i novi član naše obitelji.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
- Imam osjećaj da sam se mijenjala tijekom čitavog tog procesa. Dijete me naučilo da budem strpljivija, da je sve prolazno i da u svakom trenutku treba uživati, da se ne treba zamarati sitnicama i da se treba fokusirati na dobro. Jer, u konačnici želiš da dijete odrasta u pozitivnom, a ne u toksičnom okruženju. S Nicolasom sam dodatno spoznala što znače bezuvjetna ljubav i davanje. Vrijeme posvećeno sinu za mene je izuzetno dragocjeno. Mislim da dijete dodatno zbližava supružnike.
Što vam je najveći izazov u odgoju?
- Da ne bude razmažen i da ne misli kako stvari padaju s neba. Tako će ih naučiti cijeniti i steći radne navike. Razmišljam kako mu s jedne strane dati mnogo ljubavi, a s druge postaviti granice i ne biti popustljiv. Nicolas već sada pokazuje jak karakter. Važno je to kontrolirati i dobro ga usmjeriti.
Čime biste željeli da se bavi?
- Čime god želi, samo neka to radi sa strašću. Ne bih voljela da ne radi ništa ili da se dugo traži. Željela bih da bude borben, uporan i svoj, da razmišlja svojom glavom i da ne dopusti da ga drugi manipuliraju. Voljela bih da bude čovjek od riječi, da cijeni žene, starije i sve ljude oko sebe. To su neke osnovne ljudske vrijednosti koje su i meni odmalena usađene.
Kakav je Fernando otac?
- Predivan. Dosta vremena provodi u igri i razgovoru s Nicolasom. Potpuno se rastopi kad ga vidi. Često ih ostavim same da se zabavljaju na neki svoj način. Nicolas uvijek Fernanda traži za igru, a ja sam više za maženje. Pušta mu glazbu i odlično ga uspavljuje.
Kad ste se vratili tjelovježbi?
- Prvih mjesec dana nisam mogla trenirati zbog carskog reza. Nakon toga sam krenula s pilatesom pa ga kasnije kombinirala s dizanjem utega i kardio treningom. Još imam tri-četiri kilograma više nego prije trudnoće, ali ne želim ići na dijete. Nisam opterećena, no vjerujem da će se kilogrami s vremenom sami istopiti. Meso ne jedem, a prehranu baziram na povrću, voću i ribi, kao i prije trudnoće.
Kako ćete 20. kolovoza proslaviti 42. rođendan?
- Nisam ništa isplanirala jer još ne znam gdje ćemo biti. Dogovorit ćemo se sad kad odem u Marbellu. Da smo ostali u Meksiku, godišnjicu braka bismo proslavili na Bora Bori, jer nam je otamo bliže, a sad se to promijenilo. Na fotografijama sam vidjela da je i Crveno more lijepo pa pretpostavljam da ćemo ondje proslaviti godišnjicu braka.
Gdje vam je zapravo baza?
- U Madridu, još nisam bila u Saudijskoj Arabiji. Fernando je otišao početkom lipnja i rekao da su ta zemlja i glavni grad Rijad jako uznapredovali. Mnogo se ulaže u turizam i nogomet pa dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Razmišljam o tome kako je život kratak i da sam blagoslovljena što sam živjela na raznim mjestima. Iskustva i ljudi u Meksiku su me obogatili pa se veselim što ću sada upoznati novu kulturu. Pretpostavljam da će nam baza biti Rijad, ali moći ću češće putovati i raditi u Europi jer let traje šest sati, a vremenska razlika je samo jedan sat.
Kako Nicolas Valentin podnosi letove?
- Odlično. Krenuo je rano putovati, već s nekoliko mjeseci, i dobar je u avionima. Spašava me, doduše, i dojenje kad počne plakati. Prošao je mnogo zemalja i brzo se prilagodio. Djeca se općenito brzo prilagođavaju.
Što ima novo na poslovnom planu?
- Sad kad sam bila u Madridu, radila sam reality dokumentarac s velikom produkcijskom kućom koja snima za Latinsku Ameriku. Točnije, za Netflix Meksiko. Još ne mogu mnogo pričati o tome, ali riječ je o TV showu koji ima veze s nekretninama u Madridu. Falio mi je adrenalin oko posla, koji se ne odvija uvijek ispred kamera, pa ću svakako nastaviti raditi. Najveći izazov su mi sportski dokumentarci, a voljela bih snimiti i jedan o Fernandu, jer o njemu ima toliko neispričanih stvari. Moja karijera je i krenula s mini sportskim dokumentarnim intervjuima, s sada mi je izazov prilagoditi ih novim formatima. U modnom smislu voljela bih lansirati liniju kupaćih kostima i sportske odjeće.
Jeste li vi i Fernando zajedno gledali utakmicu Hrvatska - Španjolska na Euru?
- O, da. Tekmu smo gledali u Španjolskoj s našim najboljim prijateljima. Sebi i Nicolasu odjenula sam hrvatski dres i prepotentno govorila kako ćemo rasturiti Španjolce. Kad smo primili prvi gol, ostala sam pozitivna i govorila: "Sad ćemo preokrenuti". Isto sam razmišljala i kad je pao drugi gol, nadala sam se do zadnje minute. No, hrvatska reprezentacija je dosad imala toliko uspjeha da joj samo možemo čestitati.
Šminka Tonica Cvrlje
Frizura Jelena Nonković