Najpoznatiji brk rukometne reprezentacije samo za Gloriju otkriva detalje iz svog privatnog života, od koga je naslijedio meko srce, zašto je pustio brkove te kakve ga djevojke privlače
"Kad vidiš more ljudi ispred sebe, to je teška ekstaza. Prekrasan je osjećaj bio kad smo došli na Trg bana Jelačića i kad sam ugledao taj prizor - te baklje, urlikanje, emocije, pjesma, slavlje... Čuo sam da mi je netko doviknuo ‘Brko‘ i baš mi je bilo simpatično. Ljudima kapa dolje", govori srebrni heroj Filip Glavaš (27) nakon još jednog povijesnog dočeka naših sportaša u Zagrebu. Ošamućen ljubavlju puka i nezaboravnom proslavom, sa srebrnim odličjem oko vrata došao je na snimanje za Gloriju, otkrivši kako je nakon službene proslave osvojenog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu, interna veselica rukometne reprezentacije nastavljena u hotelu Westin uz tamburaše.
"Bilo je ludo i veselo. Toliko se dobre energije nakupilo ovih dana i takva je navala adrenalina, da ne osjećam umor. Zatomio sam i bolove u zadnjoj loži, u leđima i kukovima. Mislim da mi je i triceps puknuo", kroz smijeh otkriva novi miljenik nacije i specijalist za sedmerce, nezaustavljiv u probijanju obrane Mađara, Francuza i svih drugih s kojima su se našli na putu do srebrnog postolja. Ovaj rođeni Riječanin od malih nogu sanjao je osvajanje odličja u nacionalnom dresu. Njegov profesionalan put traje drugo, trenutačno je član RK PPD Zagreba, ali nije zapostavio ni obrazovanje. Što zbog sebe, što zbog utjecaja obitelji, stekao je diplomu inženjera strojarstva i brodogradnje te postao jedan od rijetkih prvostupnika među rukometnim reprezentativcima.
"Doma se uvijek govorilo: ‘Završi školu, ne daj Bože da se ozlijediš, pa da završiš na ulici‘. Obitelj je utjecala na mene i neka je. Fakultet sam gurao u roku koliko sam mogao uz rukomet, i sve dok se nisam maknuo iz Rijeke, išlo je dobro. No odlaskom u Varaždin, faks sam stavio na čekanje na dvije godine, jer su mi vožnja do Rijeke, treninzi i obaveze na studiju postali prenaporni", priča rukometna zvijezda, prisjetivši se i odrastanja na Kvarneru.
"Djetinjstvo mi je bilo predivno. Puno ljubavi i zajedništva. Sjećam se rođendana, proslava, ljetnih dječačkih avantura, kupanja u Opatiji, Voloskom", priča. Na svemu što je danas zahvaljuje obitelji - ocu Željku, nedavno umirovljenom kapetanu duge plovidbe, sestri Valnei i majci Esteri.
"Tata je prošao kruh sa sedam kora, ali sve nam je omogućio. Sjećam da ga mjesecima nije bilo doma, ovisno koliko bi mu neki ugovor trajao, i nedostajao bi nam. Poslao bih mu mail s novim zgodama, na koji bi odgovorio danima nakon, a meni bi se u međuvremenu dogodilo još deset beznačajnih stvari koje su mi u tom trenutku bile važne", opisuje Filip, dodajući da danas s ocem nadoknađuje sve te propuštene trenutke. Roditelji i sestra njegovi su najglasniji navijači, pratili su ga na svim utakmicama Svjetskog prvenstva, a pa tako i u finalu u Oslu. Njegova godinu starija sestra diplomirana je psihologinja, dok je majci Esteri posebno zahvalan na svoj ljubavi koju im je dala.
"Ona je bila stijena. Kad tate ne bi bilo, pazila je na mene i sestru, ništa nam nije falilo, vozila nas u školu, treninge, stalno balansirala između kuhanja i odlaska na posao. Maksimalno je bila posvećena obitelji. Ona sve zna, kao i da ima predivnu obitelj, i zato joj posvećujem ovo srebro", emotivno govori Filip, koji je od majke naslijedio - meko srce.
"Pogađa me nepravda, i kad se dobrim ljudima događaju loše stvari. Ali takvo je društvo. Nedavno sam dobio savjet da se ne živciram zbog stvari na koje ne mogu utjecati, ali da uvijek dam sve od sebe u svemu", govori sportaš. Za sebe smatra da je miran, staložen, promišljen, nimalo impulzivan.
"Tata je također smiren čovjek, nekad previše razmišlja, ali je dobra i vedra osoba. Naučio me puno toga; kako se ponašati u društvu, pristupati ljudima. Na kraju, mislim da je najvažnije da su i meni i sestri roditelji govorili da nas vole i da su nam dali samopouzdanje", priča Glavaš, čiju su karizmu primijetile i brojne dame. Već je po nekim internetskim anketama proglašen našim najzgodnijim rukometašem, oduševljava svojim retro imidžem, odnosno brčićima zbog kojih ga uspoređuju s čuvenim Clarkom Gableom i gosponom Fulirom. Godi li mu uloga seks simbola?
"Lijepo mi je to čuti, ali ne doživljavam se tako, malo sam sramežljiv. A što sa tiče brčića, već dulje ih nosim, sviđaju mi se... Ma što je muškarac bez brkova", govori Filip Glavaš. Kod djevojaka ga obično privuče osmijeh, vedrina, prirodnost i karizma.
"Primijetim kad je cura pametna, još je najbolje upoznati je u knjižnici. Želim osobu s kojom ću imati tema za razgovor, voditi neke debate... Eto, ako ćeš me osvojiti, budi prirodna", kaže ovaj zaljubljenik u kazalište, filmove (ljubitelj je "Gospodara prstenova", serijala o Harryju Potteru, SF-a), ali i rocka. Trenutačno sluša legendarne Creedence, Beatlese, Rolling Stonese, a uoči utakmice žestoke AC/DC i Rammstein.
"Najgore mi je kad sam DJ u busu, a samo Šipić, Veron i ja slušamo strani rock, svi drugi domaće", smije se Filip Glavaš, koji jako drži do odanosti i prijateljstva, uvijek je spreman pomoći, a sretan je jer je i u reprezentaciji pronašao obiteljsko ozračje. Govori pet stranih jezika - talijanski, slovenski, francuski, engleski i njemački - i ne zna hoće li raditi u struci kad završi s rukometom. No zasad ni ne razmišlja o kraju sportske karijere.
"Pokušavam živjeti u trenutku, kaže, ali divan je osjećaj nakon ovog što smo napravili za rukomet, za Hrvatsku. No, živjet ću što život nosi, možda odem u glumu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....